Profesor Igor Štagljar iz Kanade nam poručuje kako nas čeka ružna zima s još više umrlih i oboljelih.
I profesor dr. Luka Čičin-Šain virusni imunolog iz Braunschweiga upozorava kako će nam biti još gore.
Profesor Ivan Đikić s frankfurtskoga Goethe univerziteta odro je u posljednjih mjesec, dva grlo upozoravajući upravo na ovaj zastrašujući broj umrlih kojemu danas svjedočimo.
Uzalud!
Naši stručnjaci uvijek znaju bolje, pa su njihove prognoze nazivali neutemeljenima i katastrofičnima. Vidimo da su brojke premašene, da broj oboljelih i umrlih ozbiljno prijeti zdravstvenomu sustavu sustavno zanemarivanome u posljednjih tridesetak godina.
Kako zasad stvari stoje profitirat će isključivo pogrebna poduzeća i obrtnici koji proizvode grobljansku galanteriju, nadgrobne spomenike i svijeće. Lampaši su in. Sve se češće koriste i na prosvjedima.
Posljednji su puta eto paljeni pred Ministarstvom financija za kafiće zamrle zbog najnovijih, po mišljenju mnogih, nažalost zakašnjelih mjera Vlade. A ugostitelje je samo zadesilo ono što su drugi (pa i redakcije i novinari), već odavno, istina iz potpuno drugih razloga, doživjeli.
Boje se, kažu Vedran Jakominić i Mario Medak. Ponuđeno im ne ulijeva nadu i vjeru. Potresao ih je razgovor s ministrom Marićem i to što se Plenković oglušio na njihove zahtjeve…
Sve već viđeno i bez pandemije, ali ne i tako medijski popraćeno. Tvrtke su prodavane, radnici slani na burzu, obitelji ostajale bez sredstava za život, krediti neotplaćeni…
Nije bilo svijeća, lampaša, lumina za umiruću industriju. Nikog nije bilo previše briga za horde hrvatskih građana, čitavih obitelji koje su se slijevale u Švicarsku, Austriju, Njemačku, Irsku…
Hrvatskoj su neki veći od nje namijenili onu marginalniju, grubo rečeno, slugansku ulogu u Europskoj uniji…
Vidjeli su nas k’o sobarice, prodavačice, kao kuhare, konobare, bariste koji će ih ljeti služiti po hrvatskim turističkim gradovima i kruzerima, a zimi odlaziti na planine, u europska zimovališta i tamo činiti isto…
Da se razumijemo, žao mi je ljudi kojima će jedno vrijeme biti onemogućen rad, ali mi je još više žao liječnika, medicinskih sestara i tehničara, bolničkih čistačica koji već mjesec i pol padaju s nogu jer su naši pametnjakovići zaduženi za mjere bili indiferentni prema zahtjevima i pismima koji su s raznih strana stizali u Vladu upozoravajući na neodrživost ovakvog odnosa prema njima i oboljelima.
Svaka čast vrijednim ugostiteljima, vlasnicima kafića i restorana, pogotovo uspješnima, ali bih se kladila (barem prema vanjskim manifestacijama) da su njihovi novčanici i računi bitno deblji od onih liječničkih, ali ih to ne sprečava da za sebe u situaciji krize zahtijevaju manji PDV (što između ostaloga znači i manje sredstava za zdravstvo).
Vlada je napokon učinila ono što je trebala još pred mjesec ili dva, kada je broj oboljelih započeo značajniji rast koji danas plaćamo nepotrebnim smrtima zbog Covida-19.
Vjerujem da nisam jedina i da je mnoge proteklih dana, ne samo zbog pijanog divljanja Stjepana Sučića u Vukovaru, mučilo kad će HDZ-ova Vlada shvatiti da ovako više ne ide.
S obzirom na broj oboljelih saborskih zastupnika, njihovih obitelji, a odnedavno i članova Vlade, primjerice, premijera Plenkovića, ministra zdravstva Vilija Beroša niste se mogli ne zapitati ponašaju li se oni odgovorno?
Nose li pravilno masku? Mijenjaju li je nakon tri sata uzastopnoga nošenja, peru li ruke sapunom dvadesetak sekundi? S kime se druže u zatvorenome? Koga puštaju u kuću kad se razbolijevaju većom brzinom i količinom od ”zdravstvenjaka” i ljubitelja narodnjačkih klubova!?
I maloj djeci je bilo jasno da ili nešto rade krivo ili mjere koje su do petka bile na snazi nisu dobre. Rijetko mislim da je HDZ učinio nešto dobro za sve građane, ali bio je krajnji čas za rigoroznije mjere i kažnjavanje, pa i drakonsko onih koji ih se striktno ne pridržavaju.
Drago mi je ako to znači i kraj praznim bocama s dezinficijensom u trgovinama, prljavim kolicima i trgovcima s maskama ispod nosa.
Metodom vlastite kože najbolje se uči. Andrej Plenković stjeran u potkrovlje zbog na koronu pozitivne supruge, a nakon ponovnog testiranja u ponedjeljak je potvrđeno da je i on pozitivan, donosi puno kvalitetnije odluke od onih donošenih iz udobnosti premijerske fotelje u preuređenoj Vladi.
Ne bih htjela da me se krivo shvati. Žao mi je svih ljudi koji ne mogu raditi svoj posao, ali kafiće i restorane da se ”reanimirati” nakon nekog vremena, dok za tisućama mrtvih hrvatskih građana možemo samo zapaliti svijeću.
autograf
I profesor dr. Luka Čičin-Šain virusni imunolog iz Braunschweiga upozorava kako će nam biti još gore.
Profesor Ivan Đikić s frankfurtskoga Goethe univerziteta odro je u posljednjih mjesec, dva grlo upozoravajući upravo na ovaj zastrašujući broj umrlih kojemu danas svjedočimo.
Uzalud!
Naši stručnjaci uvijek znaju bolje, pa su njihove prognoze nazivali neutemeljenima i katastrofičnima. Vidimo da su brojke premašene, da broj oboljelih i umrlih ozbiljno prijeti zdravstvenomu sustavu sustavno zanemarivanome u posljednjih tridesetak godina.
Kako zasad stvari stoje profitirat će isključivo pogrebna poduzeća i obrtnici koji proizvode grobljansku galanteriju, nadgrobne spomenike i svijeće. Lampaši su in. Sve se češće koriste i na prosvjedima.
Posljednji su puta eto paljeni pred Ministarstvom financija za kafiće zamrle zbog najnovijih, po mišljenju mnogih, nažalost zakašnjelih mjera Vlade. A ugostitelje je samo zadesilo ono što su drugi (pa i redakcije i novinari), već odavno, istina iz potpuno drugih razloga, doživjeli.
Nije bilo svijeća, lampaša, lumina za umiruću industriju. Nikog nije bilo previše briga za horde hrvatskih građana, čitavih obitelji koje su se slijevale u Švicarsku, Austriju, Njemačku, Irsku… Hrvatskoj su neki veći od nje namijenili onu marginalniju, grubo rečeno, slugansku ulogu u Europskoj uniji
Boje se, kažu Vedran Jakominić i Mario Medak. Ponuđeno im ne ulijeva nadu i vjeru. Potresao ih je razgovor s ministrom Marićem i to što se Plenković oglušio na njihove zahtjeve…
Sve već viđeno i bez pandemije, ali ne i tako medijski popraćeno. Tvrtke su prodavane, radnici slani na burzu, obitelji ostajale bez sredstava za život, krediti neotplaćeni…
Nije bilo svijeća, lampaša, lumina za umiruću industriju. Nikog nije bilo previše briga za horde hrvatskih građana, čitavih obitelji koje su se slijevale u Švicarsku, Austriju, Njemačku, Irsku…
Hrvatskoj su neki veći od nje namijenili onu marginalniju, grubo rečeno, slugansku ulogu u Europskoj uniji…
Vidjeli su nas k’o sobarice, prodavačice, kao kuhare, konobare, bariste koji će ih ljeti služiti po hrvatskim turističkim gradovima i kruzerima, a zimi odlaziti na planine, u europska zimovališta i tamo činiti isto…
Da se razumijemo, žao mi je ljudi kojima će jedno vrijeme biti onemogućen rad, ali mi je još više žao liječnika, medicinskih sestara i tehničara, bolničkih čistačica koji već mjesec i pol padaju s nogu jer su naši pametnjakovići zaduženi za mjere bili indiferentni prema zahtjevima i pismima koji su s raznih strana stizali u Vladu upozoravajući na neodrživost ovakvog odnosa prema njima i oboljelima.
Svaka čast vrijednim ugostiteljima, vlasnicima kafića i restorana, pogotovo uspješnima, ali bih se kladila (barem prema vanjskim manifestacijama) da su njihovi novčanici i računi bitno deblji od onih liječničkih, ali ih to ne sprečava da za sebe u situaciji krize zahtijevaju manji PDV (što između ostaloga znači i manje sredstava za zdravstvo).
Vlada je napokon učinila ono što je trebala još pred mjesec ili dva, kada je broj oboljelih započeo značajniji rast koji danas plaćamo nepotrebnim smrtima zbog Covida-19.
Vjerujem da nisam jedina i da je mnoge proteklih dana, ne samo zbog pijanog divljanja Stjepana Sučića u Vukovaru, mučilo kad će HDZ-ova Vlada shvatiti da ovako više ne ide.
Ne bih htjela da me se krivo shvati žao mi je svih ljudi koji ne mogu raditi svoj posao, ali kafiće i restorane da se ”reanimirati” nakon nekog vremena, dok za tisućama mrtvih hrvatskih građana možemo samo zapaliti svijeću
S obzirom na broj oboljelih saborskih zastupnika, njihovih obitelji, a odnedavno i članova Vlade, primjerice, premijera Plenkovića, ministra zdravstva Vilija Beroša niste se mogli ne zapitati ponašaju li se oni odgovorno?
Nose li pravilno masku? Mijenjaju li je nakon tri sata uzastopnoga nošenja, peru li ruke sapunom dvadesetak sekundi? S kime se druže u zatvorenome? Koga puštaju u kuću kad se razbolijevaju većom brzinom i količinom od ”zdravstvenjaka” i ljubitelja narodnjačkih klubova!?
I maloj djeci je bilo jasno da ili nešto rade krivo ili mjere koje su do petka bile na snazi nisu dobre. Rijetko mislim da je HDZ učinio nešto dobro za sve građane, ali bio je krajnji čas za rigoroznije mjere i kažnjavanje, pa i drakonsko onih koji ih se striktno ne pridržavaju.
Drago mi je ako to znači i kraj praznim bocama s dezinficijensom u trgovinama, prljavim kolicima i trgovcima s maskama ispod nosa.
Metodom vlastite kože najbolje se uči. Andrej Plenković stjeran u potkrovlje zbog na koronu pozitivne supruge, a nakon ponovnog testiranja u ponedjeljak je potvrđeno da je i on pozitivan, donosi puno kvalitetnije odluke od onih donošenih iz udobnosti premijerske fotelje u preuređenoj Vladi.
Ne bih htjela da me se krivo shvati. Žao mi je svih ljudi koji ne mogu raditi svoj posao, ali kafiće i restorane da se ”reanimirati” nakon nekog vremena, dok za tisućama mrtvih hrvatskih građana možemo samo zapaliti svijeću.
autograf
