Umjesto organiziranja neviđenog slavlja u povodu realizacije brodskog izdavačkog poduhvata, medijima se uskraćuju pozivnice

stipiču sad čitam tvoj komentar sve ok ali predstavljanje nečeg vrijednog i nečijeg truda nije primjereno organiziratri u 3 sata ujutro trweba uvijek raqzmisliti da u ovoj neradničkoj zemlji ipak netko radi i da ne može izači sa posla mislim da termin 13 sati nije primjeren svrsi koliko god on vrijedio pogotovo za grad drugo su otoci i pripizdine razmislite o tom ubuduče

Ono što ni jedan lokalni medij nije napisao jest kako je slavonsko-brodsko predstavljanje Leksikona brodskih pisaca bilo organizirano na najvišoj razini, sadržajno i prezentacijski, kako je velika dvorana Gradske knjižnice bila puna zainteresirane publike, kako su, osim autorâ, Leksikon predstavili i njegovi recezenti, ugledni znanstvenici hrvatski akademici (porijeklom Brođani) Dubravko Jelčić i Dubravka Oraić Tolić. Također nitko nije spomenuo kako je izložbu „Portreti brodskih pisaca“ nedavno preminulog slikara Predraga Golla otvorio zamjenik Gradonačelnika Hrvoje Andrić a o izložbi da je govorio profesor Zlatko Kozina. Iz vijesti su izostavljeni i ženski vokalni sastav Ad astra koji je otpjevao nekoliko slavonskih i nekoliko božićnih napjeva, te Željko Čavčić Slamnati, koji je uz gitaru, otpjevao „Baladu o ravnici“ Duška Trifunovića i Ranka Bobana. Kad sve ovo znamo, znamo i da nisu mogli prenijeti ništa od onoga što su predstavljači tijekom brodskog predstavljanja rekli. Budući da je puno toga rečeno i da su sama izlaganja ukupno dugo trajala, izvukao sam samo meni najvažnije naglaske pa tako:
Akademkinja Dubravka Oraić Tolić: „Ovo je doista remek djelo geo-kulturološko-književne povijesti. Kada mi je gospodin Stipić dao knjigu na recenziju, ja sam se doista iznenadila i vidjela sam da se promijenilo naše shvaćanje književne povijesti i da sada nastaje nešto novo...“
Akademik Jelčić: „Kada sam od kolege Stipića dobio knjigu na recenziju, moram priznati da sam se iznenadio jer – grad Slavonski Brod, zahvaljujući ovoj ekipi iz Gradske knjižnice, koliko znam, prvi je grad u Hrvatskoj koji je dobio ovakav leksikon. (....) Kolikogod sam, godinama, razgovarao s ljudima, uvijek sam imao dojam kako oni Slavonski Brod percipiraju kao grad bez kulturnoga identiteta. Brod je za njih bio nepoznanica na zemljopisnoj karti hrvatske književnosti. I doista – gotovo da i nije čudo – u Brodu je živjelo mnogo pisaca, ali se to nije nigdje posebno registriralo, a ono što nije zapisano, to znate – kao da i ne postoji. Međutim, ovaj leksikon pokazuje da je Slavonski Brod grad u kojem je kultura i književnost živjela godinama. Čak bi se reklo i stoljećima. U ovom gradu, odnosno u njegovoj blizini, nije rođen samo Dragutin Tadijanović (što su mnogi znali, a mnogi i nisu pa ni danas ne znaju jer neki dan sam, čitajući, naišao na krivi podatak o Tadiji). A da je ovdje živjela Ivana Brlić Mažuranić znali su samo oni koji su čitali njezine knjige u svome djetinjstvu. Dakle, Brod je ovom knjigom oživio na kulturnom planu, oživio je u povijesti hrvatske književnosti jer doprinos pisaca iz brodskoga kraja, koji su ovdje registrirani, cjelini hrvatske književnosti je doista značajan. Kolegica je govorila o modernim i post-modernim piscima – ovdje je to provedeno u praksi. Podsjećam vas na Ujevića, velikoga Tina, koji je napisao jedan esej pod naslovom „Cijenim male pisce“. Vjerujem da će ovaj leksikon biti poticaj mnogim gradovima, ne samo u Slavoniji, nego u cijeloj Hrvatskoj, da takvu knjigu naprave. Osijek, Vinkovci, Vukovar... mogu napraviti ovakvu knjigu i iznenaditi nas nekim imenima. I sam sam bio iznenađen nekim imenima koja sam susreo u ovoj knjizi. Knjiga je, dakle, višestruko vrijedna, višestruko značajna za ovaj grad i višestruko poticajna za cijelu hrvatsku književnost.
Ivan Stipić: „Projekt Leksikona brodskih pisaca ima dvojaki korijen: Nesređenost izvora podataka o ljudima i djelima koja su obilježila brodsku lokalnu zajednicu za kvalitetno i reprezentativno formiranje Zavičajne zbirke u našoj Knjižnici. Kako su zavičajne zbirke ogledala svake narodne knjižnice, a zbog loše ko0notacije u bivšoj državi o zavičaju, zavičajnosti, naciji, ili bilo čemu što je moglo upućivati na drugost i drugačijost, o hrvatskim zavičajnim zbirkama nije vođena sustavna briga te se po istom trebalo nešto napraviti. Drugo ishodište vidim u saznanju o neprepoznatljivosti, nevidljivosti pojedinih Brođana i njihove intelektualne i umjetničke ostavštine koje je nastalo u višegodišnjem druženju s Vladimirom Remom, Striborom Schwendemanom Uzelcom i drugima koji su Brod, moram priznati, doživljavali brodskije od drugih i koji su, pak, o Brodu i njegovoj povijesti ipak nešto više znali. Svoje polazište Leksikon brodskih pisaca ima u prethodnim pojedinačnim publikacijama o Brođanima, parcijalnog karaktera, te u nedovršenom projektu biblioteke 'Brodski pisci'.
Darija Mataić Agičić: „Svaka naša natuknica sastoji se od dva dijela – biografskog i bibliografskog. (.........) Budući da smo se u sastavljanju ovog leksikona vodili načelom uključivosti, u Leksikon su uvršteni i autori rubnih književnih i književno-znanstvenih vrsta tako te u leksikonu postoje i biografi i feljtonisti pa i publicisti, predstavnici znanosti o književnosti, književni povjesničari, teatrolozi... jer, iako oni formalno ponekad ne ulaze u kriterije koje smo bili zadali za uvrštenje u Leksikon, oni su pokazatelj kulturnog djelovanja u našem gradu, što je bio jedan od naših ciljeva (zapravo iznaći, pokušati objediniti, što je više moguće, brodsko zapisano kulturno nasljeđe, odnosno, na neki način, 'popisati' ljude koji su svojim književnim i kulturnim radom oblikovali identitet ovog našeg prostora. (.....) Našli smo se pred dilemom kako uopće tumačiti pojam 'pisac'. Iznašli smo takvo rješenje da smo se počeli zaista voditi tumačenjem postmodernističkim tumačenjem povjesničara književnosti i znanosti po kojima su svi pisci, i 'mali' i 'veliki', vrijedni pozornosti. Pitanje literarne vrijednosti i dalje je ostalo estetičko pitanje po kojem mi, kao autori, nismo donosili nikakve vrijednosne sudove. (.....) Odstupanja od kriterija koje smo si sami zadali, a glavni kriterij bio je samostalno objavljeno književno djelo ili djelo unutar kulturne povijesti, bila su svjesna i namjerna i uglavnom se odnose na stare autore koji su kulturološki važni za naš zavičaj, a podaci o njima u literaturi nisu nekada dovoljno razjašnjeni (primjerice – Antun Đamić, Tomo Tuzlić koji se smatra tvorcem „Judite“ jedine drame pisane u Slavoniji u 18. stoljeću na hrvatskom jeziku, zatim Antun Andrija Brlić, čiji ciklus epskih deseteračkih pjesama, u rukopisu, sačuvan je u Arhivu obitelji Brlić...). Elektronička verzija ovog tiskanog leksikona sustavno i permanentno će se nadopunjavati vjerojatno i onima koji su već sada prepoznati kao pisci, pjesnici, ali još uvijek nemaju samostalno objavljeno djelo, poput recimo Antonia Gavrana i drugih.
Mirna Grubanović: „Kako su nama knjižničarima za opis građe važna sva područja autorstva, nastojali smo popisati i sve autorove prijevode, pogovore i predgovore; nastojali smo zabilježiti je li neki autor priredio ili uredio neko djelo, i nastojali smo zapisati literaturu o tim autorima. Tako nam je ovaj bibliografski dio natuknice postao zapravo odslik cjelokupnog autorovog bavljenja literaturom. (......) Ovo je, s jedne strane, naš knjižničarski priručnik, a s druge strane željeli smo sve i popularno prikazati tako da smo podatke o djelima nismo navodili strogim knjižničarskim pravilima, nego smo zbog namjere šire uporabe leksikona ta stroga knjižničarska pravila malo pojednostavili. (....) Mislim da smo ili ćemo mnoge autore ovim leksikonom potaći da srede svoje bibliografije radova. (.....) Rad na Leksikonu trajao je od prosinca 2012. do, evo, prosinca 2016. pri čemu smo pokušali biti aktualni, ali smo shvatili da tome nema kraja i, jednostavno, morali smo odlučiti stati pa mogu reći da od kada smo završili prikupljanje podataka pa do danas još su se dogodile neke promjene (npr. iz tiska je izišla i predstavljena publici knjiga „Brodske športske priče iz davnine“ Željka Čeglaja, zatim je objavljena knjiga „Povratak u stari kraj „ Ivana Jagnjića; gospođa Katica Mihaljević je objavila knjigu „Brodski portreti“, gospodin Bartek je također objavio i baš u ovom prostoru nedavno predstavio svoju novu knjigu). Drugim riječima – posao na jednoj ovakvoj knjizi nikada ne završava. Ovo je, znači, jedan vrlo informativan leksikon, u kojem se ogleda naš knjižničarski pristup, rad je na njemu zahtijevao strpljivost, preciznost i ustrajnost. Brojna smo rješenja morali naći, brojne nedoumice riješiti i različite situacije usustaviti i, još samo, mogu reći – radili smo u najboljoj namjeri.

danas im vjerovatno počinju blagdani kao i u saboru domjenak pa 15 1 2017 a stvarno termin 13 sati je prilagođen širokom auditorijumu ali što se predstavlja dobro je a stvarno treba se sjetiti za 13 sati ljudi noraju uzeti slobodan dan malo zajebavanja ne škodi ali dali postoji netko tko če razmisliti o takvim terminima jer ne služi svrsi iako me se to jako malo tiče jer nisam u brodu ali i ovako izdaleka izgleda smiješno medutim svatko ima svoje radosti

Čitam update! Informacija samo potvrđuje da su autori i organizatori promocije neozbiljni.

sada čiatm pažljivo u brodu predstavljanje u 13 sati za penziće kvazi novinare i bolesnike dobar termin za neradnike

u lexikon smo upisivali ljubavi za koga navijamo omiljeno jelo simpatije i itd

kamasutra pa oni ni ne znaju za njega ili se varam

Pavić je osvježenje. Pravi brodski pripovjedač. Jel ušao u Leksikon?

doprinos i obilazak adventa u zg i to plačamo

neče stribor po njima to su njegovi ali to je bez veze lexikon samo da se pokaže neki rad a iza toga se krije nerad

Trebalo je sve to shrpiti. Ostaje zaista nevjerojatno da se nisu više raskokodakali nakon što su snijeli Leksikon

lexikon to mi liči na osnovnu školu e ta sranja treba ukinuti treba se dobro preispitati na čega idu novci duspara je mala maca

dal judi rjiješe odstupnicu ipak zg je ljepši samo me zanima zašto to nije napravljeno u brodu i mi smo grad slučaj a i nekome je taj dan odgovarao za put u zg drago mi je što nisam u brodu gadi mi se ova dvoličnost i licemjerje e da sam gradonačelnik al bi letjeli

Radit će usmena predaja. Pohrlit će Brođani na promociju.

Ma kakav KKD. Autori su skloni komornom. Ozbiljne govorancije i slično. A ovo ignoriranje medija u biti je egzibicionističko kurčenje.

Stvarno, na brodskim portalima nema ništa o promociji u petak. O čemu se tu zapravo radi?

Djelomično si u pravu.

U sveobuhvatni Leksikon je uvršteno oko 300 autora. Da na promociju dođu samo pisci i njihovi prijatelji KKD IBM bi bila ispunjena.

Među uvrštenim aurima sigurno su Ivana i Tadija. Dakle, ima tu prve lige.

Bartek je napravio slavlje. Zašto na isti način Stipić ne pravi brodsku promociju?

Mogao je to biti show. Ovako, koliko sam skužio, oni će napraviti nešto malecko.

Ne zna Brod ni prosvjedovati ni slaviti ni misliti ni davati drugima primjer.

Kad se odstrani ironija i druga kolumnistička ornamentika, ostaje golo pitanje: zašto od promocije Leksikona nije napravljena proslava za pamćenje? A la Toni Bartek?