Gradovi su poput skandinavke jedan naprama jedan. Stanovnici traže opise pojmova u ulicama, na uglovima, na pješačkim prijelazima… Ispunjavaju jumbo križaljku svojim postojanjem, koracima, pogledima; kretanjem po kolonama spajanja upisuju slova i riječi svog života, sa ili bez samopotvrđivanja, samopoštovanja, samopouzdanja, ili ispisuju predviđanja koja se obistinjuju. Negdje sam to jednom napisao.
Zaista grad je golema, mamutska križaljka. Neprestance ju ispunjavamo svojim iskustvom, srcem i mislima, jer našem pogledu neprekidno se otvaraju nova polja. Tko više gleda, više vidi, a tko više vidi, više šeta svojim gradom. Tako nekako.
Jučer sam, obilazeći svoj grad, ispunio tri pojma.
LJEKARNA
Pretpostavljam da je slavonskobrodski Trg pobjede, ako se zbroje dužine svih njegovih odvojka/ogranka, najduži trg, ako ne u Hrvatskoj, u Slavoniji sigurno. Trg pobjede zadržao je naziv koji je dobio iz vremena oslobođenja Broda od fašističkih okupatora i kvislinškog ustaškog režima. To je jedno od rijetkih preživjelih imena za brodske ulice i trgove, a koje je mirisalo na prošli sustav i ljude koji su ga stvorili. Ali, pobjeda je pobjeda, pomislili su novi prekrstitelji i – ostavili časni naziv. Nema zgrade na trgu koja u poslovnom smislu nije iskorištena; položaj u najužem centru grada omogućava dobro poslovanje. Ugledam ljekarnu. Vjerojatno i ona posluje pristojno, jer u neposrednoj blizini je zgrada fizikane medicine koja pripaga brodskoj bolnici, a što je veliki uvjet koristi. Doduše, u ljekarnu svrate i komitenti obližnje banke, zaposlenici suda prekoputa i mnogi drugi namjernici. Labava simbioza. I u ostalim dijelovima grada uglavnom je tako – ljekarne su u blizini ambulanti. Biznis ih veže i spaja.
PARK
Preko puta dva odvojka/ogranka Trga pobjede nalazi se neveliki park, ostatak ostatka nekadašnjeg velikog, posječenog zbog nebodera i cesta. Dok snimam ljekarnu, ptice su se, skrivene u granama drveća, iznebuha razgraktale. Nema tu pjevica, sve same kreštalice. Dan se zagrijavao, bilo je oko deset sati, svjetlost je ojačala. Možda su ptice pozdravljale nastalu povoljnost za sebe svojim hrapavim i prodornim glasanjem? Neugodni zvukovi odjekivali su trgom. Neusklađen ptičji zbor slavio je izgleda topliji zrak, veću mogućnost da dođe do ostataka hrane. A možda i čistiji zrak?! Bila bi to, pomislih, umilna pjesma za Petera Tota-Đerđa, vodećeg brodskog ekologa.
PATULJCI
U Domu za starije i nemoćne osobe u Ulici kraljice Jelene, brinu o okolišu. Svako toliko dotjeruju područje oko ulaza. Korisnici u ovo doba godine ne izlaze iz svojih soba zbog hladnoće, izuzev kada umotani u deke idu na preglede u bolnicu preko puta, pa ne mogu primjetiti napore i rezultate domskih hortikulturnih dizajnera na uređenju užeg okolnog prostora. Snimam red novopostavljenih vrtnih patuljaka. Primjereno ukrašavanje, pomislim, baš za odraslu djecu. Povećavam snimke i vidim da patuljci na nogama imaju japanke. Odgovarat će im na proljeće, upravo kada ih stari ljudi, koje će djeca i unuci voziti u kolicima, budu došli vidjeti. Do tada patuljci ima da se smrznu.
Zaista grad je golema, mamutska križaljka. Neprestance ju ispunjavamo svojim iskustvom, srcem i mislima, jer našem pogledu neprekidno se otvaraju nova polja. Tko više gleda, više vidi, a tko više vidi, više šeta svojim gradom. Tako nekako.
Jučer sam, obilazeći svoj grad, ispunio tri pojma.
LJEKARNA
Pretpostavljam da je slavonskobrodski Trg pobjede, ako se zbroje dužine svih njegovih odvojka/ogranka, najduži trg, ako ne u Hrvatskoj, u Slavoniji sigurno. Trg pobjede zadržao je naziv koji je dobio iz vremena oslobođenja Broda od fašističkih okupatora i kvislinškog ustaškog režima. To je jedno od rijetkih preživjelih imena za brodske ulice i trgove, a koje je mirisalo na prošli sustav i ljude koji su ga stvorili. Ali, pobjeda je pobjeda, pomislili su novi prekrstitelji i – ostavili časni naziv. Nema zgrade na trgu koja u poslovnom smislu nije iskorištena; položaj u najužem centru grada omogućava dobro poslovanje. Ugledam ljekarnu. Vjerojatno i ona posluje pristojno, jer u neposrednoj blizini je zgrada fizikane medicine koja pripaga brodskoj bolnici, a što je veliki uvjet koristi. Doduše, u ljekarnu svrate i komitenti obližnje banke, zaposlenici suda prekoputa i mnogi drugi namjernici. Labava simbioza. I u ostalim dijelovima grada uglavnom je tako – ljekarne su u blizini ambulanti. Biznis ih veže i spaja.
PARK
Preko puta dva odvojka/ogranka Trga pobjede nalazi se neveliki park, ostatak ostatka nekadašnjeg velikog, posječenog zbog nebodera i cesta. Dok snimam ljekarnu, ptice su se, skrivene u granama drveća, iznebuha razgraktale. Nema tu pjevica, sve same kreštalice. Dan se zagrijavao, bilo je oko deset sati, svjetlost je ojačala. Možda su ptice pozdravljale nastalu povoljnost za sebe svojim hrapavim i prodornim glasanjem? Neugodni zvukovi odjekivali su trgom. Neusklađen ptičji zbor slavio je izgleda topliji zrak, veću mogućnost da dođe do ostataka hrane. A možda i čistiji zrak?! Bila bi to, pomislih, umilna pjesma za Petera Tota-Đerđa, vodećeg brodskog ekologa.
PATULJCI
U Domu za starije i nemoćne osobe u Ulici kraljice Jelene, brinu o okolišu. Svako toliko dotjeruju područje oko ulaza. Korisnici u ovo doba godine ne izlaze iz svojih soba zbog hladnoće, izuzev kada umotani u deke idu na preglede u bolnicu preko puta, pa ne mogu primjetiti napore i rezultate domskih hortikulturnih dizajnera na uređenju užeg okolnog prostora. Snimam red novopostavljenih vrtnih patuljaka. Primjereno ukrašavanje, pomislim, baš za odraslu djecu. Povećavam snimke i vidim da patuljci na nogama imaju japanke. Odgovarat će im na proljeće, upravo kada ih stari ljudi, koje će djeca i unuci voziti u kolicima, budu došli vidjeti. Do tada patuljci ima da se smrznu.
