Imam prijatelja koji voli putovati. I to ne samo povremeno, iz razonode ili želje za promjenom svakodnevice. Njegov poriv za putovanjima gotovo je neutaživ. Čim se vrati s jednoga, već razmišlja o sljedećem. Kao da ga negdje daleko uvijek čeka nešto što još nije vidio, netko koga još nije upoznao ili priča koju još nije čuo. O svojim putovanjima ne govori svakome. Ne piše putopise, ne objavljuje dojmove, ne fotografira mnogo. Ne nastoji svaki prizor sačuvati kamerom niti od svojih putovanja napraviti javnu, medijsku izložbu uspomena. Svoje doživljaje čuva za uzak krug prijatelja i poznanika koje ovdje ondje slučajno susretne. Njima prepričava što je vidio, kamo je stigao, a osobito koga je susreo.
Čini se da su mu ljudi možda i važniji od samih mjesta. Ne pamti samo vlakove, autoputove, gradove,trgove, ulice, građevine i krajolike. Pamti lica, razgovore, slučajne susrete, neobične životne priče. Zanimaju ga ljudi koji žive drukčije, misle drukčije i svijet gledaju iz nekog drugog kuta. Svaki takav susret kao da mu otvara još jedan prozor u svijet. Možda upravo u tome leži tajna njegove putničke strasti. Ne putuje samo da bi promijenio mjesto boravka, nego da bi nakratko izašao iz vlastitoga svijeta. Da bi upoznao nepoznato, usporedio nekad i sad, osjetio drukčiji ritam života i uvjerio se koliko je ljudskih sudbina, navika i pogleda na svijet izvan njegova svakodnevnog kruga.
Putovanje mu pruža slobodu. Ondje ne mora biti onaj kojega drugi poznaju, ne mora ispunjavati očekivanja ni slijediti ustaljene navike. Može biti samo putnik, promatrač i sudionik nečijega tuđeg života. Možda se upravo tada osjeća najviše svojim. Ipak, u njegovu odnosu prema putovanjima postoji jedna zanimljiva proturječnost. Premda svoje doživljaje dijeli samo s odabranima, malobrojnima, on drugima, pa i meni, naročito meni, zna prigovoriti što ne putuju. Kao da im zamjera što ne osjećaju potrebu upoznavati svijet, što ostaju u poznatom i sigurnom, što ne pokazuju dovoljno znatiželje za ono što se nalazi izvan njihova vidokruga.
Možda je uvjeren da putovanja obogaćuju čovjeka, šire njegove vidike i čine ga otvorenijim prema drugima. Možda bi želio da i njegovi prijatelji iskuse ono što je njemu toliko važno. Ali možda u tim prigovorima ima i malo vlastitog uvjerenja da je njegov način života sadržajniji, ispunjeniji, zanimljiviji. Ima tu i samohvale. Ne treba isključiti ni to da mu je važno prepoznavanje drugih. Ne mora mu trebati velika publika ni javno odobravanje, ali možda želi da ljudi čije mišljenje cijeni razumiju vrijednost njegovih iskustava. Da prepoznaju njegovu znatiželju, otvorenost i sposobnost uspostavljanja kontakata. Možda kroz susrete s drugima, posebno dalekim rođacima, potvrđuje i vlastitu sliku o sebi.
A možda jednostavno voli pripovijedati. Dok govori o ljudima koje je upoznao, ponovno proživljava putovanje. Razgovor mu vraća atmosferu nekog mjesta, glas slučajnog sugovornika, nečiju gestu ili rečenicu koja mu je ostala u sjećanju. Tako putovanje traje i nakon povratka. Pritom ima jednu manu. Katkad zaboravi što je kome već ispričao, pa istu priču ponovno započne, ne mareći da smo je, neki njegovih slušatelja već čuli.
Pitam se samo zašto taj svoj svijet zapravo čuva od drugih. Zašto ne zapiše poneki doživljaj, ne sačuva više fotografija, ne ostavi trajni trag o ljudima i mjestima koji su ga dotaknuli? Nije li šteta da toliko iskustava ostane samo u njegovu sjećanju i razgovorima s nekolicinom poznatih ljudi? Ali možda je upravo tako zadovoljan. Ne treba svaka radost biti javno podijeljena, niti svaka uspomena mora postati zapis ili fotografija. Neki ljudi žele doživjeti, a ne dokumentirati., za razliku od nas drukčijih. Žele susresti, a ne pokazati. Žele ponijeti svijet sa sobom, a ne dokazivati da su u njemu bili.
I za kraj jedna misao. Možda se čovjek ne obogaćuje samo onim što vidi i ljudima koje upozna, nego i onim što od tih susreta prenese drugima. Jer putovanje može biti osobna pustolovina, ali priča o njemu može postati zajedničko iskustvo. A svijet je, čini mi se, još malo veći i ljepši kada ga jedni drugima otkrivamo riječima.
______________________
