Tri naizgled odvojene situacije otvaraju isto pitanje: kakav odnos prema javnosti, medijima i javnom novcu želimo u Slavonskom Brodu? Prva je odbijeni intervju - poruka da je razgovor s javnošću ponekad teret koji se može izbjeći. Druga je financijska potpora usmjerena prema jednom portalu, bez otvorenog natječaja koji bi omogućio ravnopravnu utakmicu svih zainteresiranih medija. Treća je prijedlog rješenja - da se kvaliteta novinarskog rada ne određuje bliskošću i izborom adrese, nego javnim pozivom, stručnim žirijem i jasnim kriterijima.

Upravo na spoju te tri teme vidi se važnost transparentnosti odnosno pravo na pitanja, jednaki uvjeti za medije i vrednovanje najboljih priča o gradu trebali bi biti temelj odnosa između gradske vlasti, novinara i građana.

Nekultura šutnje ili kad je nekoliko pitanja prevelik napor

Postoji neka nova vrsta kulturnog aktivizma koja očito zahtijeva laboratorijske uvjete. Temperatura zraka ne smije prijeći dvadeset i četiri stupnja, vlažnost mora biti optimalna, atmosferski tlak stabilan, a broj intervjua strogo ograničen na jedan po tromjesečju. U protivnom dolazi do preopterećenja sustava.

Čovjek koji u Brodu uspješno organizira filmske projekcije, entuzijastički amater na solidnoj razini, okuplja publiku i predstavlja se kao promicatelj kulture, odjednom zaključuje da mu nekoliko pitanja za SBPeriskop predstavlja prevelik napor. Razlog? Našoj suradnici teškom mukom javlja da vruće je. A nedavno je već razgovarao s novinarima Posavske Hrvatske. Može se pomisliti da govorimo o rudaru nakon dvanaestosatne smjene u jami, a ne o osobi koju se zamolilo da petnaestak minuta govori o onome čime se dobrovoljno bavi.

Takvo objašnjenje nije samo neuvjerljivo nego i simptomatično. Pokazuje koliko se danas olako odbacuju mediji koji godinama prate kulturnu scenu, posebno lokalni, oni koji nemaju velike budžete ni glamur, nego upornost. Intervju nije usluga novinaru. On je način da publika dozna što se radi, zašto se radi i zbog čega bi trebala doći na projekciju. Odbiti razgovor zbog vremenske prognoze zapravo znači poručiti da ti do te publike nije osobito stalo.

Naravno, svatko ima pravo odbiti intervju. Nitko nikome nije dužan govoriti. Ali jednako tako javnost ima pravo zaključiti da razlozi koje pritom navodi govore više od same šutnje. Jer ako se kulturni djelatnik predstavlja kao osoba kojoj je širenje filmske kulture misija, a onda komunikaciju s medijima tretira kao iscrpljujući fizički napor, teško je ne zapitati se gdje završava posvećenost, a gdje počinje komocija.

Kultura nije samo prikazati film. Kultura je i razgovor prije i nakon filma. Objasniti, približiti, zainteresirati ljude. Ako je i to postalo previše zahtjevno čim sunce malo jače ugrije ili se prethodni intervju još nije "slegnuo", onda problem nije u temperaturi nego u shvaćanju vlastite javne uloge.

Najveća šteta nije što je ovaj portal ostao bez intervjua. Šteta je poruka koja se šalje da je lokalna kulturna scena vrijedna pažnje samo kada ne traži nikakav osobni napor. A upravo su ljudi koji žele graditi kulturni život oni od kojih bi se očekivalo malo više otvorenosti, malo više odgovornosti i puno manje kreativnosti u smišljanju izgovora. Napomena: imenovani zapravo volontira ili kako se to žargonski kaže, radi za kikiriki.

Čiji je javni interes: svih građana ili odabranog medija?

Ako se sredstva Grada Broda za informiranje sustavno dodjeljuju samo jednom lokalnom portalu, bez otvorenog poziva i jasnih kriterija, postoji nekoliko mogućih objašnjenja. Bez konkretnih dokaza nije moguće tvrditi koje je točno, iako ih Open Citty ima podsota.

Najbezazlenije objašnjenje jest da gradska uprava  na čijem je čelu gradonačelnik Mirko Duspara, smatra kako taj portal  najbolje doseže građane ili pruža uslugu koju želi financirati.

Međutim, ako se sredstva dodjeljuju selektivno, bez transparentnog postupka, javlja se sumnja na ono što se u političkoj teoriji naziva klijentelizam. To znači da se javni novac koristi za izgradnju političke lojalnosti, a ne za ostvarivanje javnog interesa. U praksi to može izgledati kao neformalni odnos: "mi financiramo vas, a vi prema nama imate blaži ili afirmativniji uređivački pristup". Takav odnos nije nužno lako dokazati, ali upravo zato postoje javni pozivi, jasni kriteriji i neovisna povjerenstva.

Izostanak javnog poziva ima nekoliko posljedica. Drugi mediji nemaju jednaku priliku prijaviti kvalitetne projekte; građani ne mogu provjeriti zašto je baš jedan medij dobio sredstva; stvara se dojam da se javni novac dodjeljuje prema političkoj podobnosti, a ne prema kvaliteti sadržaja; medijski pluralizam slabi jer financijski privilegirani medij dobiva prednost pred konkurencijom.

Zbog toga mnoge županije i gradovi raspisuju javne pozive za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija s unaprijed objavljenim kriterijima i postupkom ocjenjivanja. Takav model povećava transparentnost i smanjuje sumnju u pogodovanje.

Ako Grad Slavonski Brod ne raspisuje javni poziv za medijske sadržaje, to samo po sebi nije automatski dokaz nezakonitosti. Ali jest legitimno političko pitanje: zašto se ne primjenjuje transparentan model koji omogućuje svim zainteresiranim medijima da ravnopravno konkuriraju? Odgovor na to pitanje trebao bi dati gradonačelnik, jer je riječ o trošenju javnog novca.

Novac za ideje, a ne za poslušnost: prijedlog natječaja za najbolje gradske priče

Slavonski Brod ima bogatu povijest, brojne probleme, vrijedne ljude, teme koje zaslužuju ozbiljnu novinarsku obradu, ali i uskotračne političare. Umjesto dosadašnje prakse financiranja medijskih sadržaja bez jasnog javnog vrednovanja, predlažemo model koji bi bio transparentan, poticajan i koristan za cijelu zajednicu.

Grad bi mogao jednom godišnje raspisati javni poziv za najbolje novinarske radove o Slavonskom Brodu, pri čemu bi sredstva bila dodijeljena temeljem kvalitete, društvene važnosti i profesionalne obrade tema.

Poziv bi mogao obuhvatiti sljedeće kategorije:

Najbolja reportaža o životu u Slavonskom Brodu (ljudi, kvartovi, neispričane priče, svakodnevica građana).

Najbolja istraživačka priča (problemi grada, odgovornost institucija, teme od javnog interesa).

Najbolja kolumna ((originalnost mišljenja, stil, doprinos javnoj raspravi).

Najbolji tekst o demografskim izazovima i iseljavanju (odlazak mladih, posljedice depopulacije, pokušaji ostanka i povratka).

Najbolji tekst o gospodarstvu i razvoju grada (poduzetništvo, radna mjesta, perspektive razvoja).

Najbolja priča o ljudima koji čine grad boljim (volonteri, umjetnici, sportaši, obrtnici, samozatajni pojedinci).

Najbolji tekst o kulturi (kazalište, film, književnost, baština, umjetničke inicijative).

Najbolji tekst o problemima mladih (obrazovanje, odlazak, sadržaji za mlade, njihova budućnost).

Najbolji tekst o urbanim i komunalnim pitanjima (promet, infrastruktura, okoliš, uređenje grada).

Najbolja pozitivna priča o Slavonskom Brodu (projekti, uspjesi i primjeri koji mogu biti uzor).

Postupak bi bio jednostavan. Grad objavi godišnji javni poziv svim zainteresiranim novinarima, portalima i autorima. Formira se neovisni stručni žiri sastavljen od novinara, urednika, profesora, književnika i stručnjaka iz područja komunikacija i članova gradske uprave. Objave se kriteriji vrednovanja kao što su: kvaliteta pisanja, istraženost teme, društvena važnost, originalnost pristupa, doprinos javnom interesu. Najbolji radovi budu nagrađeni financijskim nagradama ili potporama za daljnji rad.

Takav model imao bi višestruku korist: potaknuo bi kvalitetno novinarstvo, otvorio prostor svim medijima pod jednakim uvjetima i pokazao da Grad cijeni kritičku, profesionalnu i odgovornu riječ, neovisno o tome dolazi li ona iz velikog ili malog medija. Javni novac treba služiti javnom interesu. Najbolji način da se to pokaže jest da se ne nagrađuje bliskost i međusobno podupiranje, nego kvaliteta.

I Have A Dream!

_____________________