Nakon što sam svoju kolumnu Gradonačelnik se zahvalio sugrađanima na poštivanju naputaka Stožera: Zašto im se ne zahvaljuje svaki put kad su dobri, poslušni i kad trpe, kao na primjer, zagađeni zrak? zakačio, kao, uostalom, i sve druge objave, na fb portala, DDL, tekstopisac ovdašnji, koji je na Facebooku počeo raditi prekovremeno i obavezno noćnu smjenu, ispod je ostavio komentar: „ DUSPARA-LAV U HOROSKOPU, ALI LAV KOJI IMA DUŠU I KOJI SUVERENO VLADA BRODSKOM DŽUNGLOM.“ Umjesto da sam kao urednik mirno otrpio ovo frazersko podrepaštvo spram gradonačelnika Broda, ja sam mu odgovorio: „Brod nije džungla, nego je, sjeti se L., rezignirano polazište mladih Brođana za Irsku, Austriju, Njemačku. Tvoj groteskno-lirski komentar opravdava stanje.“ Uslijedila je polemika u kojoj me marljivi fejsbukovac, iziritiran serijom mojih tekstova u kojima kritiziram vlast grada Broda, stigmatizirao kao nekoga tko je opsjednut gradonačelnikom Dusparom.
Na stranu sada bit sukoba (Plovi li Brod u pravom smjeru, je li se kapetan koji ga naviga tolike godine, istrošio, pale li još uvijek kod Brođana njegove populističke fore i fazone, jesu li svjesni produkata njegove samoživosti i neistraživanje mišljenja građana na znanstven način? Radi li Duspara, koji je po formaciji najodgovorniji za stanje u Brodu, „nekažnjeno“ po svome, otpuštajući ljude, plaćajući selektivno medije po svojoj volji...?). Ono što me je fasciniralo bio je specijalitet DDL – neprekidna nevješta upotreba logičke pogreške metabasis eis allo genos (prijelaz u drugi rod) u erističke svrhe, koja nastaje kad se ne ostaje na istom pojma ili stvari, nego se skače na drugo područje s kojim započeta misao nema veze. Pomislio sam da će spisatelj koji za „milion dolara“ svašta pita prijatelje na svom fb profilu, između ostalog i jesu li žene sa zelenim očima zavodnice, iz svega napraviti misterij na srednjovjekovni način odnosno hoće li dramatizirati neki dio života sveca i mučenika Mirka Duspare? Možda i hoće s obzirom na tempo kojim objavljuje tekstove, već koliko prekosutra.
****
Jedno neizravno iskustvo
Osim u rijetkim slučajevima, pozna starost je bolni spoj tjelesne nemoći i dotrajalosti, osjećaja manje vrijednosti, osjećaja izoliranosti, kloparave vožnje po uskotračnoj pruzi života kojoj se nazire kraj, pa čak i duševne bolesti. Stari i nemoćni inače, a naročito po domovima i grada Broda, izgubili su svoje uloge u kojima gospoduju, dijele savjete, zahtijevaju, traže, određuju. Šute i trpe zabrinutost svojih potomaka, medicinskih sestara, čistačica. I sjećaju se dobre hrane, voća, slatkog... U doba korone zatvoriše se domovi, nema više posjeta staroj čeljadi, izolacija postade ekstremna.
Oni stari i nemoćni koji imaju nešto novca mogu od zaposlenih u samom domu naručiti da im kupe i donesu dodatnu hranu, ispuniti si želju. Djeca i rodbina izgubila su to pravo. A korisnici i s tim imaju problema. Daju novac, a namirnice dođu tjedan dana kasnije. Ne dobiju račune, a kusur se čeka i preko dva tjedna. A kad se dobije, bude okrugao. Ni da se slože korisnici doma s takvim načinom, a ni da protestiraju. Nelgodno im je. Inhibicije ih još više usporavaju i dezorijentiraju. To im ubija i ono malo vedrine, veselosti koja im je preostala, to što imaju osjećaj da ih se podcijenjuje i za njihov novac. E, da, usluga nabavke se plaća.
***
Brodski buvljak će se posljednji otvoriti. Njega će zadnjeg zahvatiti tzv. popuštanje mjera koje nemaju veze s općom epidemiološkom situacijom. U redu je da se stoji u redu (koji Stožer odredi), ali zašto je sirotinja uvijek na posljednjem mjestu? Nema osigurane socijalne distance, govore stožerni kreatori reda, kao da propisani razmak postoji na zelenoj tržnici, a ona radi. Pa stvorite ju na isti način!
Ovo trgovačko dno u vertikali trgovine pruža mnoge radosti i jednima i drugima, trgovcima i kupcima, radost ekstatične razmjene, radost lake zarade, radost zbog sitnih troškova. Radost na buvljacima prati velika stožern gadost. Ne radi se tu samo o spriječavanju sitne trgovine, i načinu preživljavanja, nego o signalima koje Stožer šalje o svojoj brizi za građane. Kao što po ministrici kulture u smislu socijalnog kontakta, mise i kazališne predstave nisu isto, s obzirom da se mise mogu, a predstave ne mogu održavati, tako nisu, pred nepogrešivim Stožerom, isti dupkom puni trgovčki lanci i buvljaci. "Reda" mora biti ma koliko takav stav stožera uneređivao socijalnu pravdu.
