Ne znam ni jedan pojam koji je u toj mjeri devalviran, besmislen kao što je to u nas korupcija. Da budem preciznija ”borba protiv korupcije”!
Usta su nam puna korupcije i korupcionaša, borbe protiv podmitljivih političkih i inih moćnika i njihovih apologeta i što više meljemo o njoj korupcija nam postaje sve korpulentnija.
Ma koliko vrtjeli programe na daljinskom sa svakog nas, u one okrugle sate kad se emitiraju vijesti, zaskaču političari iz opozicije i s pozicije koji pričaju prazne priče o korupciji i optužuju svoje kolege s desna, s lijeva, iz centra da šute i ne čine ništa protiv kradljivaca javnoga novca. Našeg novca.
K’o lavina tutnje prazne priče o tome što moramo, trebamo, tko se hoće boriti, a tko neće. Tko se skriva iza pandemije Covida-19 i straha od gospodarske krize, a tko iza povjerenstava.
Od te kakofonije, ali i suma što se spominju uz pojedine aktere, čovjeku se vrti u glavi. Stotine tisuća, u pojedinim slučajevima i milijuni eura miješaju se u vijestima s istekom moratorija, tugom ovršenih, besmisleno visokim odvjetničkim naknadama ili s pak najavama porasta broja nezaposlenih.
K’o lavina tutnje prazne priče o tome što moramo, trebamo, tko se hoće boriti, a tko neće. Tko se skriva iza pandemije Covida-19 i straha od gospodarske krize, a tko iza povjerenstava
S jedne strane pokradeni milijuni eura (vjerojatno i milijarde tijekom ovih triju desetljeća postojanja Hrvatske), a s druge strah da će zbog nedostatka sredstava bolnice ostati bez lijekova u vrhuncu epidemije. Dio veledrogerija prijeti obustavom opskrbe lijekovima, sve dok Vlada ne vrati godinama gomilane dugove bolnica…
Depresivno do neba…
Jedino što se čovjek zatrovan vijestima može upitati kad će pobogu biti ”ovršeni” lopovi, ta mafija u vrhušci gradova, općina, države, javnih poduzeća, kad će im već jedanput biti oduzeta sva ta silna imovina koja je u nesrazmjeru s primanjima i za koju ni uz pomoć magije ne mogu dokazati porijeklo.
Što rade porezne službe i poreznici kad već sudovi ne znaju kako izaći na kraj s predmetima od kojih svaki ima na desetke tisuća stranica dokaznih materijala, koje suci, i kad se privatno ne druže s optuženima, trebaju čitav život da ih samo iščitaju.
Ta verbalna promjena, ta metamorfoza opozicije s desna i stranke na vlasti, ta usta puna priče o korupciji koja nas je zadesila, nakon decenija šutnje, negiranja i privođenja zviždača, minimalnih kazni, bježanja preko granice ili trakavica od procesa za koje interes i fokus gube i najzainteresiraniji – rađa još veće malodušje.
A kako ne bismo odmah uočili da od sve te halabuke još godinama neće biti ništa (prošlo je šest godina od privođenja i hapšenja Milana Bandića…), da će jaz između pokradenih i osiromašenih i onih bogatih i moćnih, biti sve dublji i veći pobrinuli su se oni na najvišim pozicijama i ljudi koje su nečinjenjem zadužili.
Bježeći prestravljeni od posljedica kakve iza sebe ostavlja vlast kojoj su usta puna borbe protiv korupcije u javnom sektoru, a zatvorske postelje napunjene tek sitnim džeparima, dilerima i pomahnitalim ubojicama svaki put nas iznova navuku na praćenje njihovih tobožnjih sukoba i rasprava.
Trebali bismo valjda povjerovati kako ministar Tomo Medved koji je sa svojim istomišljenicima plinskim bocama držao glavni grad mjesecima u neizvjesnosti, nešto ozbiljno zamjera nacionalizmu sklonom gradonačelniku Vukovara.
Ivan Penava pak sad odjednom zna sve o ”šogoru”, ”podmićenome bratiću” i ”kumi savjetnika premijera” koja je skrivala nezakonito stečen novac… Zašto je šutio ako je znao?
Ivan Penava pak sad odjednom zna sve o ”šogoru”, ”podmićenome bratiću” i ”kumi savjetnika premijera” koja je skrivala nezakonito stečen novac… Zašto je šutio ako je znao? Zašto se obrušavao na maloljetnu srpsku djecu, divljao i bacao na pod Statut grada na ćirilici umjesto da se buni i bori protiv korumpiranih stranačkih kolega?
Bit će ipak da se Penava teško miri s porazom na hadezeovim unutarstranačkim izborima u ”trojnome paktu” kontra Plenkovića.
Progutati valjda trebamo i ovo odbijanje premijera Andreja Plenkovića da uspostavi kontakt sa Zoranom Milanovićem u kojem računa na osebujan, ne baš uvijek državnički stil ”predsjednika s karakterom”. Namjerno na upite novinara odgovara dvosmisleno i tajanstveno odbijajući s premijerskih visina otkriti čime je to Milanović 2016. izazvao mržnju i razdor, ne bi li iz njega izvukao još kojeg ”mulca”, ”plamenog jazavca” ili ”narikaču”…
Svjestan je, naravno, da njihova infantilna prepucavanja odvlače pažnju od bitnog, ali nesvjestan sebe, ljudi oko sebe i svog sve nepodnošljivijeg bahaćenja bez pokrića.
Predsjednika optužuje za relativiziranje funkcije. Njegovu je funkciju odavno izrelativiziralo korupcionaštvo i nepoštenje bliskih suradnika…
Usta puna borbe protiv korupcije sve su neuvjerljivija.
autograf
