Mit o tome da pripadnici »parlamentarnih demokracija«, Amerikanci, Englezi, Francuzi, nisu činili zločine, da su ubijali, silovali i poraženima se osvećivali samo crvenoarmejci, Rusi i jugoslavenski partizani, može živjeti samo u glavama onih kojima je NDH ideal hrvatske države i demokratičnosti. Bespridržajno!
To što Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović glasno govore da 8. svibnja 1945. godine Zagreb nije oslobođen već je pao, nije nikakvo iznenađenje. Za ustašonostalgičare koji bi nastavili tamo gdje su njihovi uzori stali, to je posve prirodno i očekivano.
To što predsjednica Kolinda Grabar–Kitarović na dan kapitulacije nacističke Njemačke posjećuje Bleiburg, Hudu jamu i Macelj, govori samo to da u potpunosti razumije osjećaje svoje bivše izaslanice, ali sama ne želi javno reći je li Zagreb oslobođen ili je pao tog 8. svibnja 1945.
Baš kao što Hasanbegović trbuhozbori ono što iz kaptolske sjene ideolozi povijesne rehabilitacije i povratka od zločina oprane NDH ne žele reći, da je »jugoslavenska država bilo koje vrste u savršenoj suprotnosti s hrvatskom državom«.
Stoga su, logično, partizani bili okupatori, jer su rušeći svjetski nacifašizam srušili i nacifašističku NDH koja je jedina prava država Hrvata pa su ispravni i zločini i genocid koje su u njezino ime ustaše provodili.
Za ustašonostalgičare, logično, jedina prava i ispravna hrvatska država je ustaška NDH i, dakako, oni koji su je vojno porazili i srušili mogu biti samo okupatori. Baš kao što bi, logično, za Esih i Hasanbegovića sve savezničke vojske koje su rušile nacifašizam, Hitlera i Treći Reich, a time i NDH, trebale biti okupatorske.
Njih dvoje ustašonostalgičara, logično, s time nemaju problema, ali ima predsjedica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Ona je prisegnula na Ustav u kojem piše da je Hrvatska kao država utemeljena 1943. godine ZAVNOH-om, pa su, logično, tog 8. svibnja 1945. partizani oslobodili od okupacije glavni grad Zagreb, a potom i cijeli teritorij.
Zato je nelogično da predsjednica, koja je po definiciji čuvarica Ustava, na taj dan odlazi u Bleiburg, Hudu jamu i Macelj, komemorira poraženima, a ne odaje počast pobjednicima.
Logično bi bilo da je Predsjednica tog dana u Zagrebu i polaže vijenac na Grobnicu narodnih heroja na Mirogoju, a pali svijeće na Bleiburgu, Hudoj jami i Macelju kad je za to trenutak. Ako, logično, predsjednica bježeći 8. svibnja iz Zagreba ne bježi od istine i same sebe.
Pokušat će, logično, Predsjednica obraniti sebe ističući kako je višekratno komemorirala žrtve svih totalitarnih režima, baš kao što ni premijer Andrej Plenković ne može izgovoriti antifašizam a da u istoj rečenici ne osudi sve totalitarne režime.
Budući da se približava komemoracija na Bleiburgu, mantru o tome kako su zločine u ratu i poslije njega činili samo pripadnici totalitarnih režima, nacifašizma i komunizma, sve ćemo češće slušati. Samo plitkoumni falsifikatori mogu tvrditi da su isključivo »boljševici« činili zločine ili da su Titovi partizani odmazdu proveli većinom nad običnim, golorukim narodom.
Mit o tome da pripadnici »parlamentarnih demokracija«, Amerikanci, Englezi, Francuzi, nisu činili zločine, da su ubijali, silovali i poraženima se osvećivali samo crvenoarmejci, Rusi i jugoslavenski partizani, može živjeti samo u glavama onih kojima je NDH ideal hrvatske države i demokratičnosti. Bespridržajno!
novilist
