Premijer Plenković i predsjednik Milanović u bici za zavisno/nezavisno sudstvo.





Opet komedijaški, zapravo bezvezni obračun dvaju državnih brda kod medijskog O.K. korala zabačenoga balkanskog Tombstonea samo što je sada zapravo nejasno - jamačno i ustavnopravnim ekspertima tzv. prve brzine - tko su u toj verbalnoj pucačini u iti ćorcima zbog tamo nekog općinstvu posve nevažnog/e predsjednika/ce Vrhovnog suda RH Wyatt Earp i Doc Holliday, a tko braća Clanton. Pojmovi pravosuđe, pravda i sudovi u dnevnom su vokabularu tzv. malih/običnih ljudi tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene već o-ho-ho godina bez konkurencije najgadljivije riječi kojima ne imenuju ništa dobro, pa i personalna štafeta na sljemenu tzv. trećeg stupa vlasti zanima gotovo isključivo aspirante na te bogato plaćene fotelje te politički/vladajući tzv. mainstream koji presudno utječe na (re)izbor ljudi u paradnim togama (vidi ceremonijal ustavnih sudaca..., sic transit) i, naravno, zauzvrat očekuje korist od svog utjecaja.

Medijski prostor - reduciran već neko vrijeme na praktično samo tri teme: epidemiju virusa SARS-CoV-2/cjepivo, potres na Baniji (i lani u Zagrebu) i stranačku pretkampanju za  lokalne/regionalne izbore u svibnju - užario se ovih dana sukobom predsjednika RH Zorana Milanovića te premijera Andreja Plenkovića i, kolateralno, njegova predsjednika tzv. Visokoga doma Gordana Jandrokovića. Tko će komu "skinuti glavu" prepotentnim neuvažavanjem osobe/institucije, nepristojnošću daleko preko granice elementarnoga kućnog odgoja i neinteligentnom "državotvornom" figom u džepu: "Ma, nećeš ti meni...! Pa znaš li tko sam ja...!" A predmet spora, reklo bi se, podjednako je i sporan i - nesporan. Pa će biti da su svaki sa svoga stajališta, što onda jednako vrijedi i za ustavnopravne stručnjake koji ipak nisu polit-ideološki virgo intacta, podjednako u pravu stranački formalno neovisan predsjednik države te dvojica HDZ-ovih prvaka. To će reći, pravnik Milanović (doslovno se drži slova i duha Ustava RH, svojih ovlasti i predlaže uistinu besprijekornu kandidatkinju Zlatu Đurđević za novu predsjednicu Ustavnog suda RH) te pravnik Plenković i građevinski inženjer Jandroković koji se pak drže Zakona o sudovima, posredničke uloge Državnog sudbenog vijeća i zahtijevaju od predsjednika RH da svoj predlog Hrvatskom saboru utemelji na kandidatima (troje; jedan je aktualni predsjednik Vrhovnog suda RH Đuro Sessa) koji su se odazvali javnom pozivu Državnog sudbenog vijeća.

Budući da Ustav RH ne spominje nikakvo Državno sudbeno vijeće, ali ga spominje Zakon o sudovima (Plenković/HDZ-ovim nesuvislim izmjenama iz 2018. godine, protivno ustavnoj normi, a to u međuvremenu nitko nije propitivao, pa ni Milanović u prvoj godini predsjedničkog mandata), došlo je do frke. Predsjednik RH ne priznaje važeći zakon, isprdava se iz uloge državnosudbenog "poštanskog ureda" (neustavno raspisuje javni poziv, pa prijavljene proslijeđuje predsjedniku RH koji pak odlučuje o "ponudi" i šalje na prihvaćanje tzv. stabilnoj saborskoj većini. HDZ-ovoj, dakako. HDZ-ova je riječ - neslužbeno, ali djelatno - bila zadnja u svakomu od  odabira čelnika raznih niša tzv. trećeg stupa vlasti u razdobljima kada ima državno kormilo u svom posjedu. To isto vrijedi za Ustavni sud RH - predsjednik Miroslav Šeparović, vjenčani kum u drugom braku tzv. sive eminencije 'rvackog pravosuđa Vladimira Šeksa, bio je HDZ-ov ministar pravosuđa - pa je razumljivo zašto je aktualni stranački predsjednik, pa još i premijer u drugomu mandatu, bijesno skočio na zadnje noge kada je s Pantovčaka gurnut u stranu Đuro Sessa i kandidirana Zlata Đurđević.

Ne toliko zato što je Sessa bio njegov izbor koji je s mukom izgurao na čelo Vrhovnog suda RH u prethodnomu mandatu, jer je tadašnja gaf-predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović žestoko drukala za Ivana Turudića, nego zato što bi - protivno Sessinu načinu predsjednikovanja tipa ne talasaj, pa mu je mandat protekao činovnički neprimjetno - bila srušila loš status quo loše vrhovnosudbene prakse. I inicirala neku živost u sustavu budući da je u svojim prethodnim stručnim aktivnostima znala žestoko oponirati nekim rješenjima ne samo pro-HDZ-ove pravosudne prakse nego i SDP-u kada je Zoran Milanović suvereno gazdovao u Banskim dvorima. Iza znanstvenice i profesorice Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu respektabilna je karijera, čak ju je i Plenkovićeva vlada kandidirala za visoke međunarodne sudbene pozicije, stranački nije opterećena i ima svoje stručno i moralno ja, zna biti oštra izričaja, pa bi na Sessinu mjestu bila ne dostojno, nego znatno bolje rješenje. Na "diku i struke i države, pa... E sad, HDZ - nije prvi put - zazire od takvih ljudi koji se ne povijaju kako vjetar puše. Dobro, ni Đuro Sessa nije bio travka vjetropovijuša, ali mu mandat jest protekao u održavanju statusa quo. Makar u ne baš preširoku krugu ovlasti, ali ipak... HDZ-u to paše.

Kaže ona narodna: "Kadija te tuži, kadija ti sudi". U 'rvackom pravosuđu vrijedi - HDZ-ov kadija te tuži, HDZ-ov kadija ti sudi. Je li to razlog da se kapitalcima pretvorbenog kriminala, ratnog profiterstva, ratnog i zločina protiv čovječnosti, korupcije, klijentelizma/nepotizma, šerifima  lokalnih i regionalnih samouprava, čak prostitucije, etc - dobrim dijelom s denver plavim ZNA SE iskaznicama ili povezanima s njima - sudi godinama, ako se uopće sudi, oslobađa odgovornosti, ne oduzima opljačkana imovina, dosuđuju tzv. rad za opće dobro? Sic transit. Slučajevi za sprdnju. Čak je i HDZ-ov bivši premijer slučaj za polit-krimi Guinnessa, ZNA SE opcija je pak jedina među cca 170 registriranih političkih stranaka prvostupanjski osuđena za pljačkanje vlastitog naroda i postupak još nije okončan, za ratne zločine nad srpskim civilima u Gruborima, Varivodama, Gošićima, etc. nitko nije odgovarao, ubojice (tzv. merćepovci) obitelji Mihajla Zeca priznali su zločin, ali ih je sud oslobodio krivnje, a Franjo Tuđman je pak odlikovao jednog od njih, itsl. Pravosudne blamaže i HDZ-ove milijunske afere ministara i viđenijih uhljeba u državnoj službi gotovo dnevno plijene javnu pozornost.

U istom predmetu razni sudovi presuđuju različito, etc. Pod sitnozorom saborskog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa završio je sâm Andrej Plenković, pa HDZ-ova gaf-predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, pa serija ministara i takvih. I pojeo vuk magarca i kada se oglase krivima. Nešto je trulo u CRO-državi pravosudnoj. I nekomu, a taj ima ključne poluge vlasti i moći, itekako je stalo da se u tom resoru održi status guo. I dok je statusa, pravne i demokratski vjerodostojne države neće biti. I, tragikomično, to zabrinjava samo one što svojom pozicijom i nemoći ne mogu čak ni - predložiti promjene. A takve se niti ne pita.

Armirana praksa, je li, od čistke 1990-ih godina šeksoidnom čeličnom metlom i blagoslovom tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana kada su masovno - radi "državotvornih" potreba nove režimske kaste - "domoljubno" otjerani iz sustava u odvjetničke urede (ako su željeli jesti i imati čime uzdržavati obitelji) pravnički autoriteti tipa Čede Prodanovića, Jadranke Sloković, Anta Nobila i takvih eda bi njihova mjesta na tzv. trećem stupu vlasti pod smjesta uzeli režimu bespogovorno odani poslušnici ispravnih stranačko-"domoljubnih" krvnih zrnaca. I tu je neodgovorno i dugoročno štetno bilo posijeno pljesnivo sjeme svih kasnijih problema u tom sustavu i zbog tog sustava, ubrzo i ne bez razloga prozvanog - krivosuđem. Neki bivši šegrti i čak vlasnici pravničkih diploma koji se ni pred streljačkim strojem ne bi usudili pokazati svoje indekse sa studentskim ocjenama zalijepili su se za pozicije, moć i natprosječne imovinske stečevine shvaćene kao pravo neupitnog ćaćinstva u prirodnom polit-ideološkom okružju.

Baš je tragikomedija, ironija sudbine, je li, da očišćeni iz državne službe kao nepodobni/nepotrebni tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj - jer su tako željeli (sic transit) "očevi, majke i bliža rodbina domovine" - već po otvaranju svojih odvjetničkih ureda, privatne prakse neovisne o volji i potrebama vladajuće politike u "državnom/državotvornom" celofanu ove ili one stranačke/kolicijske provenijencije, ne slučajno, preuzimaju i vode na sudovima najvažnije i najsloženije pravničke predmete. Nerijetko drže lekcije iz domaćih i međunarodnih pravnih regula i Banskim dvorima, ali i kolegama što su nejakim mišicama preuzeli ogroman terez tzv. trećeg stupa vlasti. Koja vlast, zapravo, nije ni u njihovim mišicama niti u tom iz druge galaksije vidljivo crvotočnom tzv. stupu. I zato ta pristala navodno djevica u antičkoj halji, povezanih očiju, s kantarom u ljevici i mačem u desnici - besposlena, je li, budući da drugi odrađuju loš posao u njezino ime - povremeno prasne u grohotan smijeh, povremeno se pokunji od provale srama.

Što mi to rade, zašto tako!? - misli si djeva. A tzv. CRO-krivosuđe, kada i u zadnjoj svojoj instanci potvrdi negativan učinak polit-klijentelističke, je li, prakse "ruka ruku mije jer obraza nije", pa oštećenik time stekne vizu za potražiti međunarodnu sudsku pravdu, Bijedna Naša od 10 tužbâ, npr. u Strasbourgu, glako gubi devet. Predsjednik RH Zoran Milanović je više puta u zadnje doba javno optužio HDZ koji je dopustio Vladimiru Šeksu (suautor Ustava RH) i vjenčanom mu kumu u drugom braku Miroslavu Šeparoviću (predsjednik Ustavnog suda RH) da navodno već "20 godina devastiraju pravosuđe". I zato nema niti može biti ikakve učinkovire reforme tog sustava, jer se sva kadroviranja za pozicije na sudbenoj piramidi i Ministarstvu pravosuđa svode na grozičavo održavanje statusa quo po svaku cijenu. A stanje je u pravosuđu kritično loše, valjda najlošije od svih državnih resora.

Ako pravda ne funkcionira, a ne funkcionira, džaba se krečilo u svemu inom. Jer, ironizira Milanović, toliki pravnički skvoteri dnevno kampiraju pred vratima tzv. trećeg stupa vlasti ne bi li bili kandidirani. I svi odreda jamče svojim (ne) činjenjem na osnovi ementaler-znanja o Ustavu RH i zakonu kako će i vlastitim životom, obrazom i karijerom braniti - status quo. Unatoč tomu, je li, što nema ama baš nikoga na samom sljemenu pravosudnog sustava koji će prisegnuti na to da je stanje dobro. Ili barem podnošljivo.

"Vrhovni sud je izrastao u zatvorenu kastu u kojoj nema provjetravanja", ustvrdio je ugledni odvjetnik Anto Nobilo u povodu aktualnog šaketanja Milanović - Plenković. "Ono što je u ustavnom smislu najproblematičnije jest da se ne može zakonom mijenjati ili ograničavati ustavne ovlasti predsjednika RH. Zakon je propis nižeg ranga, mora biti u suglasnosti s Ustavom, a ne protivan. Nitko nije zadovoljan pravosuđem, ali nažalost aktualna većina u Saboru ništa ne radi da ga reformira. Predsjednik RH ga ne može reformirati, ali može unijeti neko provjetravanje, neki dašak novoga bar u Vrhovni sud i na nekoj simboličnoj razini pokušati nešto malo promijeniti ili dati signal da se u pravosuđu nešto može promijeniti, razbiti zatvorenu kastu koja imitira klijentelistički kapitalizam u Hrvatskoj. Ne može se to samo novom predsjednicom Vrhovnog suda, no dobar je primjer na simboličkoj razini. Predsjednik Milanović nije mogao izabrati bolju kandidatkinju od profesorice Zlate Đurđević, nju je jednostavno teško odbiti. Tu ne vidim previše pravno-procesnih problema, nego vidim politički problem, jer su se dvije strane ušančile u svoje pozicije."

S Pantovčaka se čuje kratka/jasna poruka Banskim dvorima: "Pa, odbijte profesoricu Đurđević kao moju kandidatkinju za predsjednicu Vrhovnoga suda budući da je 'Plenkovićev batler Gogo' (Gordan Jandroković, op. a.) postao 'budni Gogo', neovlašeno ukrao i spremio u ladicu dokument koji je predsjednik RH poslao Saboru te ga, uzurpatora uloge tumača Ustava RH i zakona, samo dužnosnički imunitet štiti od odgovornosti. Napravio je nešto što se ne smije raditi. Ako u u 15 dana ne popravim prijedlog, on će smatrati da nije ni postojao, tvrdi. Samo Hrvatski sabor može reći je li nešto zakonito. Ako HDZ-ovi partneri žele pristati da im Jandroković gura u ladicu prijedloge predsjednika RH, neka pristanu. To je put u tiraniju".

Kako s pravom tvrdi pravnički potkovan Anto Nobilo, uz kapljicu političke dobre volje, problem se u hipu dade riješiti na korist Vrhovnog suda RH, pravosudnog sustava, pristojne tzv. kohabitacije dvojice najvažnijih ljudi za državnim kormilom i bez uvlačenja svekolike javnosti u njihovu novu cirkusijadu. Ovako, budući da su taštine/inati na tom brvnu jači od pameti i upravljačke odgovornosti, prijepor će jamačno završiti na Ustavnomu sudu RH, gdje HDZ ima većinu sklonu pozitivno reagirati na svaki mig iz Banskih dvora, pa... Za očekivati je povijesnu odluku za ustavnopravnog, je li - Guinnessa: promašeni Zakon o sudovima s ciljano 2018. godine unesenom neustavnom novelom o poštanskoj ulozi Državnog sudbenog vijeća "stariji je, jači" od Ustava RH. Ako ni tada dvojica iz šančeva na dvama državnim brdima ne dozovu pameti, možda "poštanski ured" još jednom, prekovremeno, oglasi javni poziv na koji se - bilo bi ispod časti bacati biserje pred svinje, je li!? - sveučilišna profesorica Zlata Đurđević opet neće odazvati. Pa neka Andrej Plenković i klijentelistička kasta o kojoj zbori Nobilo pokažu svoje obraze struci i javnosti.

Vlasnik pak dvaju vrlo ružnih nadimaka i političkog pedigrea, uključivo izborne minimalce koji ne jamče ni proboj do saborske porte, baš i nije neka fora u klijentelističkoj ne talasaj pravosudnoj priči kojoj će i dalje brada dobivati na bujnosti i duljini. Itekako. Upravo je "gazda hrvatskog nogometa" - netom po pravomoćnosti presude braći Zdravku i Zoranu Mamiću, Damiru Vrbanoviću i porezniku Ivanu Pernru zbog pljačke Dinamove blagajne - bacio s međugorskog Enola Gaya vrlo toksičnog Little Boyja na aktualnog predsjednika Vrhovnog suda RH Đuru Sessu, skupinu istaknutih sudaca, pravosudni sustav i HDZ-ovu politiku ("žrtva sam montiranog procesa"). Optužio ih je da su primili od njega milijunske svote mita u eurima, skupocjene satove i ine ekskluzivne darove kako bi mu ishodili povoljan ishod suđenja. Lani je iz pobjeglištva u BiH poslao i UBS stick s izjavom DORH-u, pa se više ne može izbjegavati istraga u najvećem udaru u povijesti na pravosuđe u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj. I na Sessu, koji može zaboraviti možebitnu kandidaturu za svoj reizbor u drugom pozivu Državnog sudbenog vijeća. Bio ili ne bio kriv za primanje navodno 500.000 Mamićevih eura, etc.

h-alter