"AKO nemaju kruha, nek jedu grah", glasila bi, urbi et orbi, prvomajska poruka hrvatske socijaldemokratske partije hrvatskoj osiromašenoj i poniženoj radničkoj klasi. I u tom blesavom masovnom kuhanju i porcijanju prvomajskog "socijaldemokratskog" graha po zelenim prvomajskim livadama, šumarcima i parkovima, i intimnom kuhanju graha samo za članove i goste partije (pod kojim roni i koja kranjska kobasica) po dvorištima svojih ispostava, iscrpljuje se sav njihov tridesetogodišnji rad i sisanje harača i love za svoje političko djelovanje na afirmiranju rada i radničkoh prava kontra parazita koji su sva ljudska i radnička prava preveli na svoju parazitsku klasu.
Nekad su ih zvali rotkvicama, izvana crveni iznutra bijeli, a danas je ta rotkvica gnjila i eventualno bi se mogla zacrveniti od stida kojeg nemaju. Uostalom, koji hrvatski političar uopće ima taj osjećaj, stida, da se zacrveni gledajući radnu sirotinju i masovno iseljavanje koje je proizveo? Jedini učinak kojeg su esdepenjare i "radnički" ssindikati svojim akcijama i provođenjem svog "socijaldemokratskog" programa u djelo uspješno proizveli, je trajno gađenje hrvatskog radničkog korpusa na tu ni krivu ni dužnu namirnicu - grah. Kad ga vidim, posebno kad ga rotkvica ide kuhati za maj, smuči mi se."
ž. a.
