Uporno Plenković, a onda i cijeli HDZ, Milanovića naziva „kršiteljem Ustava“, pa ga, kao takvoga, „prepuštaju“ na znanje i ravnanje Ustavnom sudu i Državnom izbornom povjerenstvu. Valjda bismo mi birači trebali povjerovati da oni slobodno i neovisno odlučuju o tome što im je činiti, kao da Šeparović i ekipa nisu u praksi pokazali i dokazali da su samostalni onoliko koliko im Premijer i Središnjica zategnu ili olabave uzicu.
Figa u džepu
Tom „velikodušnom“ gestom prema pravosuđu, u koje nitko u ovoj zemlji nema povjerenja, Plenković samo pokazuje da još uvijek drži figu u džepu i da je opcija aktivacije Ustavnog suda kao posljednjeg bedema za ostanak HDZ-a na vlasti još uvijek aktualna. Zato je Sandra Benčić iz Možemo! s pravom upozorila da onaj tko ima još nešto reći Ustavnom sudu to sada kaže ili zauvijek zašuti.
No Plenković je majstor politike „dvostrukih konotacija“, još od legalizacije ustaškog pozdrava „Za dom spremni“, tako da njegovo istodobno i „da“ i „ne“ ostavljaju otvorenome mogućnost (zlo)upotrebe Ustavnog suda pođu li HDZ-ova kola nizbrdo. U taj bipolarni poremećaj spada i njegovo oduzimanja prava Milanoviću da postane premijer bez parlamentarnog legitimiteta iako je upravo HDZ tako nešto prvi primijenio u hrvatskoj političkoj praksi postavivši 2016. za premijera Tima Oreškovića.
A on, još su nam svježa sjećanja, ne samo što nije prošao na izborima za Sabor već bi pao i na ispitu iz hrvatskog jezika za strance.
Tim Građevina
Može se sada praviti Plenković koliko hoće da je on i tada bio protiv „prijedloga Mosta“, ali nije Tima Građevinu u Banske dvore posjeo Petrov već upravo Karamarko ne bi li sačuvao živu glavu i trulim kompromisima izbjegao katastrofu poraza. O tome je javno detaljno svjedočio Oreškovićev obiteljski prijatelj i Karamarkov nesuđeni ministar zdravstva dr. Ante Ćorušić.
Koliko god se Plenković trudio uvjeriti nas kako „dvostruke konotacije“ njegove politike, bolje rečeno njegovog politikanstva, nisu contradictio in adiecto odnosno da mogu paralelno egzistirati i pomiriti nepomirljivo, sam sebi skače u usta. Logika je naprosto neumoljiva: kad odbijaš bilo kakvo sučeljavanje s bilo kim drugim osim s Milanovićem, kojem pak odričeš pravo da može biti premijer jer nije izašao na parlamentarne izbore iako je HDZ upravo na taj način ustoličio Oreškovića, onda javno priznaješ Milanovića za jedinog sebi dostojnog suparnika za premijersko mjesto s kojim ima smisla voditi debatu!
Hrabri krojač
U prijevodu, neću na sučeljavanje jer me tamo ne čeka Milanović, jedini s kojim bi to imalo smisla, ali on je kukavica i „kršitelj Ustava“, nema izvorni legitimitet i ne smije biti premijer, pa tako nešto otpada pred televizijskim kamerama. Neću na dvoboj ni onima koji me nisu dostojni iako ne krše Ustav, iako su na listama svojih stranaka, iako su istaknuli svoje premijerske ambicije, ali Sandra Benčić i Nikola Grmoja, nisu kalibar Milanovića kojeg mi je, na moj mig, s grbače skinuo Ustavni sud tako što je i sam prekršio Ustav!
Win–win kombinacija dvostrukih konotacija u svakom pogledu!
Zaista, Andrej Plenković, koji sve osim sebe proglašava kukavicama, hrabriji je i od hrabrog krojača braće Grimm, koji je jednim udarcem ubio sedam muha, pokušavajući na pekmez svoje slatkorječivosti uhvatiti birače da mu povjeruju kako je ubio sedam divova ne bi li takvih herojstvom eliminirao konkurenciju.
Andrej vs. Plenković
U stvari, jedino sučeljavanje na koje bi Andrej Plenković pristao, a koje bi odgovaralo dvostrukim konotacijama njegove zbiljnosti i bipolarnom poremećaju, bilo bi sučeljavanje sa samim sobom! Ni Andrej Plenkoviće ne bi mogao odbiti sučeljavanje s Andrejom Plenkovićem! Nitko od njih dvojice ne krši Ustav, obojica imaju izvorni legitimitet i dostojni su Banskih dvora, pa bi bilo zanimljivo čuti i vidjeti što jedan drugome imaju za reći i tko bi u tom TV duelu po ocjeni gledatelja pobijedio. Nakon te i takve debate čak bi i izbori 17. travnja bili suvišan i nepotreban trošak za porezne obveznike.
Jedino otvoreno pitanje tako bi ostalo tko je novinar koji bi mogao voditi sučeljavanje Andreja Plenkovića i Andreja Plenkovića. Uloga voditelja najbolje bi pristajala onome koji se na Hrvatskoj televiziji već dokazao u mnogobrojnim intervjuima postavljajući premijeru precizna i pažljivo odabrana pitanja, a to je naravno glavna uzdanica HRT-ovog Informativnog servisa – Andrej Plenković.
