Uz LNG se ponavlja floskula: Najskuplji je plin kojeg nema

A čini se ipak da je najskuplji plin kojeg ima i koji se ne može platiti. Isto kao što su i prepuni dućani razne robe, privatne bolnice i elitni starački domovi, skupi lijekovi… koji su eto tu, samo ne za većinu građana

dr. sc. Viktor Simončič

Božji Poslanik je rekao: “Tko postavi nad nekom skupinom čovjeka od kojeg ima i onih sa kojim bi Alah bio zadovoljniji, taj je iznevjerio Alaha, Njegovog Poslanika i vjernike “.

Viktor Simončič

Teško razumijem društvo koje smo napravili. Ono što su mene učili da je demokracija, ono što sam živio u nekoliko drugih država, nema veze s ovime kod nas. U feudalizmu je bilo normalno da se vlast i sve što ide uz to nasljeđuje. Kad su društva malo stasala, onda su i monarsi shvatili da se talent za vođenje države nužno ne nasljeđuje, pa su izvršne vlasti davane najsposobnijima, a ne najrođenijima. Isto pravilo vrijedi i u kapitalizmu. Otac ostavlja upravljanje tvornicom djeci samo ako su sposobnija od njega. Ako ne, njima osigurava apanažu, a kapital povjerava sposobnima. I zadnjih 10 – 15 godina našeg socijalizma tvrtke su vodili najsposobniji. Istina, moralo se biti i član partije, ali to nije bio dovoljan uvjet.

Jedino smo mi stvorili društvo u kojem su srušene sve vrijednosti. Jedino je naša država pretvorene u kasicu prasicu, u kojoj nesposobnost i nemar rodijačko – stranačkih uhljebljivača iz džepova građana otima milijarde. Zadnji primjer je imenovanje petog člana uprave Hrvatskih željeznica (HŽ). Nadležni ministar je omogućio svom partijskom drugu, tri mjeseca pred mirovinom, daljnje uzimanje para iz kasice prasice. A stanje u HŽ-u – katastrofa. Samo kao primjer, kolodvor u Sisku uređuju već 3 – 4 godine i još se ne nazire kraj radova. Hoće li peti član uprave ubrzati radove, kako bi se modernizirao kolodvor do kojeg više ne ide nijedan drugi vlak osim onoga tu i tamo do Volinje – željezničke stanice na granici s Bosnom i Hercegovinom, iza koje nema dalje?

Nitko nije odgovoran za neodgovorno trošenje u brodogradilištima

Kako bi bilo moguće da u vjetar odu garancije u milijardama kuna da nije bilo neodgovornosti onih koji su odobrili garancije, ministara i premijera i rodijačko – stranački uhljebitelji s titulom menadžera, koji su novac profućkali. Tko je izradio poslovni plan za gradnju brodova u Uljaniku? Tko je odobrio garancije? Tko nije kontrolirao trošenje para? Tko je dozvolio da smo ostali bez milijardi? To nisu pitanja za miljun dolara. Ne, to su pitanja koja se u normalnim država ne postavljaju. Tamo ne treba poseban dokaz za nemar za one koji su odobrili garancije i one koji nisu kontrolirali kako se troši novac. Tamo bi onima koji su naručili i onima koji su izradili poslovni plan zabranili rad. Bi li se mogla dokazati i namjerna krivnja u „zajedničkom koruptivnom zločinačkom poduhvatu“ ili se radi samo o neznanju, ostavljam otvorenim? Ista sudbina bi tamo zadesila (ne)odgovorne i za projekt Maršćine, predimenzionirani uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Sisku i dr.

I ne bih opet na ovu temu da me svojim nastupom na jednoj televiziji nije izazvala direktorica LNG-a. Ona nije čula za onu Si tacuisses, philosophus mansisses, jer da šuti, možda bi i mogla ostaviti dojam menadžera (filozofa). Na pitanje popunjenosti kapaciteta LNG-a rekla je da ni kod izgradnje hotela nisu odmah popunjene sve sobe. Kao pune se s vremenom, kao što će se s vremenom (po njenom) popuniti i kapacitet LNG-a.

Nigdje viđena studija opravdanosti gradnje LNG terminala

Sada je zakupljeno 20 % kapaciteta, naravno samo od javnog sektora – čitaj tamo gdje se građanima može podići cijena, odnosno zavući ruka u džep (HEP preko struje, a INA preko goriva – trenutno jedno od najskupljih u Europskoj uniji). Po nigdje viđenoj studiji opravdanosti, LNG je isplativ ako se popuni s 30 %. Ako je tome tako, onda bi, po načelu dobre domaćice, plin iz plutajućeg LNG-a trebao biti najjeftiniji u Europi. Kako? Ako je investicija vrijedna 250 milijuna eura, to znači da godišnja amortizacija iznosi nekih 25 milijuna eura. Operativni troškovi iznose nekih 100 000 eura dnevno. Ovaj iznos sam namjerno smanjio, iako sam negdje pročitao da su troškovi sličnog terminala negdje na Baltiku 150 000 dolara na dan. Te troškove pokriva već 30 % kapaciteta. Puni kapacitet je dva i nešto puta veći, znači i manji specifični troškovi i (naj)jeftiniji plin.

Direktorica LNG-a bi mene skeptika lako pretvorila u najvećeg zagovornika LNG-a, samo neka pokaže konačno tu studiju, a ne da joj vjerujem(o) na „majke mi“. Tih obećanja sam se naslušao, pa se ispričavam što ne da ne vjerujem njoj, nego ne vjerujem niti premijeru kada kaže da će kupiti Inu, niti ne vjerujem da ćemo »sutra« živjeti bolje nego u Švicarskoj. Jednostavno sjeti(h) se svih obećanja blistavih što si ih meni zadali.

Lektiru će birati trenutna partija na vlasti

Za one koji uče po novim nastavnim programima, radi se o pjesmi Svakodnevna jadikovka Tina Ujevića. Isprika da banaliziram poučak ovim navodom, ali kakva su vremena došla s lektirom, mora se. Lektiru će, dobrim dijelom birati nastavnici. Nastavnici rade u školama gdje ravnatelje bira lokalna politika. Znači lektiru će birati trenutna partija na vlasti u nekom gradu i županiji. Kako to izgleda, vidljivo je s građanskim odgojem. Postoji onaj u Rijeci, a vjerujem i dosta različit negdje drugdje. Ispada da po tome djeca žive u različitim državama.