Hodati, putovati, pa i voziti od točke A do točke B većini je rutina. Upravo izlazak iz kuće djelu Osoba s invaliditemom OSI je moguć uz pomoć kombija prilagođenog prijevozu OSI u invalidskim kolicima.
Da mi posjedujemo kombi, koji predstavlja naše noge, ali i vrata u vanjski svijet. Vrata smo otvorili 2004 godine, kad uz proaktivnost zajednice u kojoj živimo kupljen nam novi kombi. Veliko hvala svima koji su sudjelovali u njegovoj kupnji. Tad su naš grad I njegovi građani pokazali svoje veliko srce koje je spremno pomoći nama da na napravimo svoj korak, a on je nemoguć bez kombija.
Nakon prijeđenih( nakon puno prijeđenih po godini, prevezenih korisnika). Održavanje kombija postaje sve skuplje, a I godine stišću kombi. Apaliramo na Vas da mi ne tražimo skupe aute, mi samo tražimo prarvo na korak, a naš korak u vanjski svijet je upravo kombi.
Ne želimo moliti, ni tražiti empatiju. Naša potreba je novi kombi. Kao Gradske vijećnike Slavonskog Broda u skladu s mogućnostima našeg grada omogućite nam u proračunu za 2018 godinu kupnju kombija za prijevoz osi u kolicima. Neka Vaše ruke budu naše noge.Ne želimo zatvarati otvorena vrata…
Unaprijed Vam hvala od srca.”
Godine 2004 nisam bio OSI , te sam tad spoznao kolika je kombi potreba. Nisam tad bio od neke pomoći za kupovinu kombija za članove udruge koji su u potrebi da koriste isti. Danas krajem 2017 sam sam zbog “ više sile” postao OSI , ne u potpunosti ali svjestan djela potreba I značenja kombija za mobilnost OSI-a.
Iako nisam korisnik kombija svjestan sam koliko je on potreban OSI kojima je on jedini izlazak u vanjski svijet.Nadam se da pojedini gradski vijećnici čitaju moju kolumnu I da će doći bar do neke reakcije.
Da bilo bi idealno da je zajednica svjesna sa smo tu. Zajednica je, ali da li je politika mislim da nije
Loco Moto je podnio zahtjev da se samo poštuje potpisana Povelja od strane aktualnih dionika izvršne gradske, ali županijske vlasti. Ne traži se puno, da pudem precizniji citirati ću.
“Sukladno Povelji o Parterskom odnosu s osobama s invaliditetom, koju su dana 17.svibnja 2017. godine u vrijeme kampanje za lokalne izbore potpisali svi kandidati za gradonačelnika/ce i Udruga osoba s invaliditetom Slavonski Brod “Loco-Moto” podnosimo ove zahtijeve Gradskom vijeću prije usvajanja prijedloga proračuna za 2018. godine.
Obrazloženje: Grad Slavonski Brod nije omogućio prilagođen javni prijevoz za osobe s invaliditetom sukladno Pravilniku o osiguranju pristupačnosti osobama s invaliditetom i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom. Jedini prijevoz prilagođen za osobe u invalidskim kolicima je kombi Udruge osoba s invaliditetom Slavonski Brod “Loco-Moto” star 13 godina, koji se često kvari i postaje nesiguran u prijevozu. Prijevoz kombijem Grad financira sa 12.000,00 kn godišnje što je nedostatno u situaciji kad postoji potreba za cjelodnevnim prijevozom i zapošljavanjem dva vozača.”
Pitam se onako priprosto, koji im bi da su potpisivali povelju, ako su je odmah zaboravili. Tad smo bili dobar instrument za glasanje, tad je svaki glas bio potreban. Doslovno su na potpisivanje povelje došli svi dionici i predstavnici kandidata za gradonačelnike/ce našeg grada. Potom su nas zaboravili, ali naravno nas zaborave, a papirnato plišanu rodu nikad. Nju se uredno podapire,
Zaboravila nas je i ministrica Murganić i u novom proračunu za 2018 predviđeno je ravno nula (0) kuna za povećanje iznosa Osobnih invalidnina.
Uvjeren sam da mi živimo u ozbiljnom gradu koji će držati do potpisane Povelje i da apeli nas početaka kolumne,neće bit uzalud. Kod nas je politika odavno rekla zbogom zdravoj pameti, također još ćemo vidjeti kod donošenja proračuna za udrugu. Godine 2005 kombi je bio napokon dosanjani san, a u 2018-oj da li tu bar još ima malo pameti i dostojanstva prema nama koji smo obični, mali OSI. Iskreno se nadam da ima.
Da mi posjedujemo kombi, koji predstavlja naše noge, ali i vrata u vanjski svijet. Vrata smo otvorili 2004 godine, kad uz proaktivnost zajednice u kojoj živimo kupljen nam novi kombi. Veliko hvala svima koji su sudjelovali u njegovoj kupnji. Tad su naš grad I njegovi građani pokazali svoje veliko srce koje je spremno pomoći nama da na napravimo svoj korak, a on je nemoguć bez kombija.
Nakon prijeđenih( nakon puno prijeđenih po godini, prevezenih korisnika). Održavanje kombija postaje sve skuplje, a I godine stišću kombi. Apaliramo na Vas da mi ne tražimo skupe aute, mi samo tražimo prarvo na korak, a naš korak u vanjski svijet je upravo kombi.
Ne želimo moliti, ni tražiti empatiju. Naša potreba je novi kombi. Kao Gradske vijećnike Slavonskog Broda u skladu s mogućnostima našeg grada omogućite nam u proračunu za 2018 godinu kupnju kombija za prijevoz osi u kolicima. Neka Vaše ruke budu naše noge.Ne želimo zatvarati otvorena vrata…
Unaprijed Vam hvala od srca.”
Godine 2004 nisam bio OSI , te sam tad spoznao kolika je kombi potreba. Nisam tad bio od neke pomoći za kupovinu kombija za članove udruge koji su u potrebi da koriste isti. Danas krajem 2017 sam sam zbog “ više sile” postao OSI , ne u potpunosti ali svjestan djela potreba I značenja kombija za mobilnost OSI-a.
Iako nisam korisnik kombija svjestan sam koliko je on potreban OSI kojima je on jedini izlazak u vanjski svijet.Nadam se da pojedini gradski vijećnici čitaju moju kolumnu I da će doći bar do neke reakcije.
Da bilo bi idealno da je zajednica svjesna sa smo tu. Zajednica je, ali da li je politika mislim da nije
Loco Moto je podnio zahtjev da se samo poštuje potpisana Povelja od strane aktualnih dionika izvršne gradske, ali županijske vlasti. Ne traži se puno, da pudem precizniji citirati ću.
“Sukladno Povelji o Parterskom odnosu s osobama s invaliditetom, koju su dana 17.svibnja 2017. godine u vrijeme kampanje za lokalne izbore potpisali svi kandidati za gradonačelnika/ce i Udruga osoba s invaliditetom Slavonski Brod “Loco-Moto” podnosimo ove zahtijeve Gradskom vijeću prije usvajanja prijedloga proračuna za 2018. godine.
- U proračunu za 2018. godinu osigurati sredstva za kupovinu prilagođenog kombi vozila za prijevoz osoba u invalidskim kolicima u iznosu od 250.000,00 kn.
Obrazloženje: Grad Slavonski Brod nije omogućio prilagođen javni prijevoz za osobe s invaliditetom sukladno Pravilniku o osiguranju pristupačnosti osobama s invaliditetom i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom. Jedini prijevoz prilagođen za osobe u invalidskim kolicima je kombi Udruge osoba s invaliditetom Slavonski Brod “Loco-Moto” star 13 godina, koji se često kvari i postaje nesiguran u prijevozu. Prijevoz kombijem Grad financira sa 12.000,00 kn godišnje što je nedostatno u situaciji kad postoji potreba za cjelodnevnim prijevozom i zapošljavanjem dva vozača.”
Pitam se onako priprosto, koji im bi da su potpisivali povelju, ako su je odmah zaboravili. Tad smo bili dobar instrument za glasanje, tad je svaki glas bio potreban. Doslovno su na potpisivanje povelje došli svi dionici i predstavnici kandidata za gradonačelnike/ce našeg grada. Potom su nas zaboravili, ali naravno nas zaborave, a papirnato plišanu rodu nikad. Nju se uredno podapire,
Zaboravila nas je i ministrica Murganić i u novom proračunu za 2018 predviđeno je ravno nula (0) kuna za povećanje iznosa Osobnih invalidnina.
Uvjeren sam da mi živimo u ozbiljnom gradu koji će držati do potpisane Povelje i da apeli nas početaka kolumne,neće bit uzalud. Kod nas je politika odavno rekla zbogom zdravoj pameti, također još ćemo vidjeti kod donošenja proračuna za udrugu. Godine 2005 kombi je bio napokon dosanjani san, a u 2018-oj da li tu bar još ima malo pameti i dostojanstva prema nama koji smo obični, mali OSI. Iskreno se nadam da ima.
