Osobe s invaliditetom daju ogroman doprinos europskom društvu, ali se često suočavaju s preprekama koje ih sprečavaju da sudjeluju u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Ostvarivanje temeljnih vrijednosti EU dostojanstva, autonomije, jednakosti i uključivanja znači uklanjanje prepreka koje ometaju puno i učinkovito sudjelovanje 80 milijuna osoba s invaliditetom koje žive u EU, ili nas oko 500 tisuća u RH.

Povelja EU-a o temeljnim pravima zabranjuje diskriminaciju na temelju invaliditeta i priznaje pravo osoba s invaliditetom na dobrobit od mjera kojima se osigurava njihova neovisnost, društvena i profesionalna integracija i sudjelovanje u životu zajednice. Prava osoba s invaliditetom u EU također su zaštićena Konvencijom UN- a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD). EU je 2010. prihvatio CRPD, prvi put je EU sama prihvatila međunarodni ugovor o ljudskim pravima.

Rad FRA-e o pravima osoba s invaliditetom određen je načelima samoodređenja, sudjelovanja i uključivanja utvrđenih u CRPD-u. Agencija ispituje gdje postoje pravne i socijalne prepreke te identificira prakse koje su države članice EU uvele kako bi osnažile osobe s invaliditetom. Agencija također razvija pokazatelje ljudskih prava kako bi pokazala kako države članice ispunjavaju svoje obveze prema CRPD-u.

Kao dio Okvira EU-a za promicanje, zaštitu i praćenje provedbe CRPD-a , Francuska pomaže osigurati da EU u svojem području nadležnosti učinkovito i djelotvorno provodi konvenciju.

Uspostava Europske kartice za osobe s invaliditetom je samo fikcija kod nas oko papirnato plišane rodice.

Što je Europska kartica za osobe s invaliditetom?

Članak 26. Povelje EU-a o temeljnim pravima osigurava svim europskim građanima pravo na slobodno kretanje. Broj građana EU-a koji pate od neke vrste invaliditeta iznosi oko 80 milijuna i do sada su se suočavali s preprekama u punom uživanju prava na slobodno kretanje. Dok osobe s invaliditetom mogu uživati ​​neke beneficije u svojoj zemlji porijekla, takve se naknade ne mogu prenijeti kada se ti ljudi presele u drugu državu članicu EU-a.

Kad bolje razmislim, pa mi smo dio EU,  ili nismo. Svejedno da nastavim ovu podužu kolumnu

Uspostava europske kartice za osobe s invaliditetom kako bi se osigurale neke koristi smatra se jednom od mnogih mjera koje se poduzimaju kako bi se prevladale gore navedene prepreke i osiguralo postizanje ciljeva strategije Europa 2020. i ciljeva Europske strategije za osobe s invaliditetom. Nadalje, osigurava jednak pristup nekim specifičnim pogodnostima u području kulture, turizma, zabave, sporta i prijevoza.

Europska unija razvila je sustav koji se uzajamno priznaje oslanjajući se na Europsku karticu za osobe s invaliditetom. To znači da karticu međusobno priznaju države članice EU-a koje su uključene u ovaj sustav dobrovoljno (vidi Benefits in other countries) kako bi se osobe s invaliditetom mogle lako kretati iz jedne zemlje članice EU u drugu.

Ta kartica ne podrazumijeva nikakve izmjene nacionalnih kriterija prihvatljivosti ili nacionalnih zakona o uslugama i općenito o naknadama koje svaka država članica daje svojim građanima s invaliditetom. Države članice mogu po svom nahođenju odrediti one koji će imati pravo postati nositelji ove kartice, tako što će definirati invaliditet u tu svrhu u nacionalnim zakonima ili propisima. Svaki imatelj kartice ima pravo na povlastice koje daje država, čiji je državljanin, kad koristi tu karticu.

https://digitalcommons.ilr.cornell.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1569&context=gladnetcollect

Da Vas totalno ne zbunim  u nastavku kolumne  napisat ću  o materijalnim pravima i pomoći Vlada za OSI  u državama EU za koje sam našao podatke + Rusija i Japan (te države nisu u EU):

Na ovu temu, britanski časopis 'The Guardian' objavio je izvješće u kojem se objašnjava koje vlade najviše podržavaju osobe s invaliditetom, posebno s naglaskom na financijski aspekt.

Estonija 

Estonci stariji od 18 godina, s invaliditetom ili dugotrajnom bolešću, imaju pravo na tzv. 'Beneficije nesposobnosti', s iznosima od 17 do 54 eura mjesečno, ovisno o težini invaliditeta ili bolesti. Ovaj proračun trebao bi pokriti sve vrste medicinskih troškova, prijevoza i drugih troškova koji nisu uključeni u osiguranje. Međutim, kaže se da bi do siječnja 2016. vlada mogla reformirati sustav i smanjiti broj ljudi kvalificiranih za primanje tih naknada.

Francuska 

Francuska vlada izračunava invalidnine prema prosječnoj plaći osobe u razdoblju od deset godina. Ako je dotična osoba u stanju raditi, proračun se određuje na 30% prosječne plaće tijekom desetljeća u rasponu od 282 € do 951 € mjesečno.
Za one koji ne mogu zadržati posao, koristi se viša stopa od 50%, do iznosa od 1,585 € mjesečno. Osobe kojima je potrebna skrb primaju istu ljestvicu naknade kao i druga skupina, ali također dobivaju 1,104 € mjesečno za plaćanje dodatne pomoći.

Osim toga, odrasli s invaliditetom koji nikada nisu radili mogu tražiti mjesečnu naknadu u iznosu od 403 eura (za jednu osobu) i 666 eura (za par), ako nemaju prihod veći od 800 eura mjesečno. (za jednu osobu) i 1.600 € (za parove). Ako je osoba s invaliditetom radila manje od jedne godine i ima minimalna sredstva, može također tražiti naknade, kao i stanovanje.

Naknade za osobe s invaliditetom dostupne su i roditeljima koji se brinu o djetetu s teškoćama u razvoju, mlađem od 20 godina koji žive kod kuće. Taj novac treba pokriti obrazovanje i dodatnu pomoć njegovatelja.

Njemačka 

Osobe s invaliditetom, koje ne mogu raditi više od tri sata dnevno, imaju pravo na invalidsku mirovinu dokle god su doprinosile sustavu socijalne sigurnosti najmanje pet godina. Osobe koje ne mogu raditi više od šest sati dnevno imaju pravo na ograničenu mirovinu, s prosjekom od 8900 eura. Osobe s invaliditetom imaju pravo na zdravstvenu zaštitu putem nacionalnog sustava zdravstvenog osiguranja, a da za to ne moraju dodatno plaćati. Međutim, oni su morali plaćati u sustav prije invaliditeta. Ozbiljne osobe s invaliditetom imaju pravo na dodatne naknade i posebnu zaštitu zaposlenja.
Djeca s teškoćama u razvoju automatski su osigurana kod roditelja u sustavu zdravstvenog osiguranja bez plaćanja dodatnih troškova.
Štoviše, djeca i učenici s invaliditetom imaju pravo na nekoliko prava, kao što su pristup invalidskim kolicima i prevoditeljica znakovnog jezika u određenim okolnostima.

Potiču se i mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom, budući da tvrtke primaju naknade i porezne olakšice za zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Kada je dom osobe s invaliditetom potrebno prilagoditi njihovim specifičnim potrebama, dostupne su bespovratna sredstva u iznosu do 2,557 € po pojedinom projektu. Oni također imaju pravo na stambenu naknadu do 1.500 eura, ovisno o težini invaliditeta; pomoć za taksi tarife kako bi se povećala njihova mobilnost i sudjelovanje u normalnom životu; i besplatan javni prijevoz.

Sve u svemu, njemačka vlada dobro djeluje na poticanje uključivanja osoba s invaliditetom kroz niz financijskih mjera.

Irska 

Glavni kriterij za pravo na invalidsku naknadu je da su stvarno državljani i stanovnici Irske i da imaju invaliditet koji se očekuje da traje najmanje godinu dana. Također, trebalo bi ih spriječiti da zadrže posao koji bi inače bio prikladan za njih.
Podnositelji zahtjeva moraju imati svog liječnika sastaviti liječnički izvještaj koji je pregledao jedan od odjela medicinskih procjenitelja. Maksimalna isplata za osobe u dobi od 26 godina i više iznosi 188 eura tjedno za pojedince. Oni s djecom primaju dodatak.

Kada se osoba s invaliditetom vraća na posao, on / ona može zaraditi najviše 350 € tjedno kako bi zadržao / la svoju korist. Međutim, ta osoba mora najprije dobiti dozvolu od odjela prije preuzimanja tog posla.

Italija 

U Italiji živi oko 2,6 milijuna osoba s invaliditetom, što je 4,8% stanovništva. Oni sebe opisuju kao nesposobne za samostalno obavljanje svakodnevnih zadataka. Svake godine preračunavaju se invalidske naknade na temelju troškova života i inflacije. U 2015. godini Talijani s invaliditetom u dobi od 18 do 65 godina imaju pravo na 279,75 € mjesečno. Oni također primaju porezne olakšice za kupnju određene robe kao što su specijalna vozila i prilagodbe u kući.

Kada je riječ o zapošljavanju, ljudi u Italiji nisu nužno ohrabreni da rade, a prema akademskoj mreži europskih stručnjaka za osobe s invaliditetom, sredstva koja primaju nisu dovoljna da podrže autonomni život.
Zapanjujuće velik broj odraslih osoba s invaliditetom u opasnosti je od siromaštva u usporedbi sa svojim sposobnim vršnjacima. Statistike pokazuju da je udio odraslih osoba s invaliditetom koji žive u riziku od siromaštva 16,5%, u usporedbi s 6,6% za osobe bez invaliditeta.

Japan (po srednjem tečaju banke po vlastitom izboru)

Osobe s tjelesnim teškoćama ili poteškoćama u učenju, kao i osobe s mentalnim poremećajima, imaju pravo na državnu pomoć. Prema japanskom kabinetu, u ove tri kategorije spada 7,4 milijuna ljudi. Odrasle osobe s teškim tjelesnim i mentalnim invaliditetom s prihodom manjim od 3,4 milijuna jena (ekvivalent od 20.000 funti) imaju pravo na 26.800 ((usporedivo s 153 funte) mjesečno. Građani s invaliditetom također imaju pravo na popuste na javni prijevoz i naknade za telekomunikacije.

Rusija (po srednjem tečaju banke po vlastitom izboru)

Invaliditet je grupiran u tri kategorije u Rusiji. Prva grupa sastoji se od ljudi koji su izgubili svu svoju radnu sposobnost i zahtijevaju stalnu brigu; druga skupina su također osobe koje su izgubile svu svoju radnu sposobnost, ali ne zahtijevaju stalnu skrb, a grupa tri uključuje osobe koje imaju više od 50% smanjenja radne sposobnosti. Plaćanja se kreću od 2.974 rubalja mjesečno u prvoj skupini do 3.170 rubalja u trećoj skupini. Za osobe s trajnim invaliditetom, iznosi su veći, do 10.000 rubalja mjesečno, a viši ako osoba ima uzdržavane članove obitelji.

Međutim, većina osoba s invaliditetom se bori za pogodnosti koje im se pružaju, pogotovo zato što je većina ruskih gradova izuzetno neprijateljski i nedostupna osobama s invaliditetom, sa stepenicama, utabanim pločnicima i nekoliko mjeseci leda i snijega godišnje. Mnogi ljudi s invaliditetom koji bi mogli nadoknaditi svoje plaće radnim plaćama, mnogi kažu da je vrlo teško naći posao zbog diskriminacije na radnom mjestu.

Hrvatska

Kod nas se inflacija nije dogodila još od vremena Ive Sanadera i osnovica iznosi 500 kn, nju nisu dirali samo postotak jesu , tako da sad više ne dobivamo 250%, nego 300% osnovice, ako smo osobe s 100% invaliditetom, a inkluzivni dodatak BIT ĆE.

Da malo opravdam Estonce

S populacijom od samo 1,5 milijuna, Estonija nema vrlo veliki proračun za socijalnu skrb ni u apsolutnom ni u relativnom smislu. Međutim, za razliku od mnogih zemalja, veći dio Estonije iz budžeta za socijalnu skrb provodi se on-line, smanjujući troškove. Građani mogu podnijeti zahtjev za sve relevantne pogodnosti jednom, bez popunjavanja puno sličnih obrazaca.

Mi se furamo na slovo E, pa ako  želimo npr., objavu za povlašteni prijevoz željeznicom moramo otići na kat u neprilagođenu zgradu županije, pa onda u Narodne Novine po žutu i zelenu objavu,  pa natrag u županiju, pa po E  kartu. Kod nas s ove strane EU  je uvijek doslovno uvijek problem pronaći poslodavce da zapošljavaju OSI, a da nisu u javnom sektoru( bolnice, gradovi županije CZSS, NGO  itd,) Da bi produžili pravo na Osobnu invalidninu, moramo svake godine u gruntovnicu, da nebi slučajno spoznali da imamo neku nekretninu u Čečeniji ili Mongoliji. Neobično dugačka kolumna za mene, nadam se i informativna. Da citiram sam sebe „ Dok osobe s invaliditetom mogu uživati ​​neke beneficije u svojoj zemlji porijekla, takve se naknade ne mogu prenijeti kada se ti ljudi presele u drugu državu članicu EU-a.“. To je bit. Mi ostajemo tu Hrvatska je naš geto. Ae..

Izvor:  The Guardian i e- include.