Pokušavam definirati svoje mjesto sjedenja: da li je to dvosjed ili trosjed. Pitao sam- kažu dvosjed, a ja uvijek sam sjedim s pogledom na tv. Gledam neka crno bijela sranja. Pa zar na televiziji nisu mogli otkupiti neke novije filmove? Noge mi grije laptop, a ako se pregrije izaći ću u crnoj kronici ili u rubrici, vjerovali ili ne!
Tamo još nisam bio. U 12 sati se napokon pojavi boja na tv-u, a ono Dnevnik. Nisam baš neki ljubitelj, ali zašto dnevnik vodi samo jedan voditelj?
Reforme, reforme, pa da ih pročitam, pomislio sam i gadno se zajebao. Smanjenje, smanjenje, ukidanje prava. Gdje su tu OSI? Nema nas nigdje. Iskoristio sam sve psovke koje mi rječnik u dozvoljava i poznaje, naravno u sebi, kako mi pristojnost nalaže. Pa jebote led tko će s 67. godina ići u mirovinu, zar nisu rekli da će oni rođeni poslije 2000-e doživjeti bar 100 godina, hoće li onda oni ići u mirovinu s 99? Upoznat sam s podatkom da je prosječni životni vijek u RH 73.9 godina. Umjesto s posla kući, bit će - s posla na groblje.
Sve je na prodaju, kad sam vidio popis poduzeća koje namjeravaju ili namjeravamo prodati.
U području obrazovanja plan je da se krene s eksperimentalnom provedbom kurikularne reforme. Bar nešto pozitivno, ako se ne predomisle. U lektiru, isto tako, ulaze i stihovi Branimira Štulića.
Prosto mi je neugodno, ja živim ovdje, nisam tu… Što ću sad zajebavati raju, ja sam s tim prostorima povezan još samo jezikom. Jebo te taj jezik, to je ostalo, ali će se izgubiti. Ma, ne da mi je neugodno, nego ne želim da ispadnem neki arbitar… Ja sam tu čist i pred Bogom i pred ljudima… Ja sam sve uradio i iskorišten sam… Ma, porazila me je ta glupost. Žena mi je rekla da je gledala Karadžića na televiziji i njemu su aplaudirali, možda ti isti koji su prije meni. Što da sad ja radim, da mi se opet sutra aplaudira?! Ti isti ljudi? A ja sam svih tjerao na razmišljanje… Ma neću više, bilo pa prošlo, ionako je sve uzalud. Naravno ovo je jedan od citata Branimira Štulića. Ima i boljih. Ima tu i istine, ali previše psovki za lektiru.
Naravno ako nastavnik tako odluči. Taj dio je ulaganje u našu budućnost i tu reformu definitivno treba provesti, kao i uvesti građanski odgoj u škole.
S posla na groblje, neće biti potrebni milioni da PR agencije osmišljavaju slogane.
Devet posto OSI ili preko 400 tisuća građana RH s nekim oblikom invaliditeta. Da i mi postojimo reformisti izgleda ne znaju.
Udruge i civilni sektor se ne spominju. Sloboda medija. Kao da nam je Zdravko Mamić premijer reforme su: prodaj, smanji, poderi i dobro naplati sve, onda se možda i poveća BDP, pa tko preživi pričat će o tome.
U Hrvatskoj su ugroženi pluralizam i društvena kohezija, priopćio je povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava Nils Muižnieks, pozivajući vlasti da »obnove dijalog« kako bi »zaštitili pluralizam i izbjegli daljnje podjele u društvu«. Umjesto da idemo naprijed idemo velikim koracima natrag s premijerom kojeg nismo ni imali priliku izabrati na izborima.
Raspuštanje Vijeća za elektroničke medije novi je korak ka potpunoj političkoj kontroli medija, još je jedan u nizu poteza koji potvrđuje kako vlast ne tretira medije kao jedan od temelja demokratskog društva, nego kao ratni plijen. Baš im i ne ide kad je prosječna ocjena vlade - sjedi dovoljan dva.
