Oko slavonskobrodske papirnato plišane rodice, na povrišini od 50,27 km2 , po posljednjem popisu stanovništva, živjelo je 59.141 stanovnika, a od toga broja oko šest tisuća osoba s invaliditetom. (Izvor str 3. ; https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2015/04/Bilten_invalidi_2012.pdf).
U međuvremenu primljeni smo u EU. Na realaciji sjever jug leti naš brand Klepetan. Po mojim slobodnim procjenama oko 10% radno sposobnih, ako ne i više, odvezlo se, slobodno čitaj „ odletjelo“ na zapad. Stariji ostaju, a mladi odlazei- to je naša stvarnost. Neće ni mladi više da trebaju HDZ ili SDP kako bi dobili posao i u domovini planirali budućnost tu. Mislim, da uvezemo poštene političare i oni bi brzo „utekli“. Nisu to više emigranti. Odlaze mlade obitelji, be namjere da se vrate . Naša Vlada je kao odgovor osnovala još jedan ured, vjerovali ili ne https://gov.hr/moja-uprava/pravna-drzava-i-sigurnost/povratnici-u-rh/ured-dobrodoslice/1773?fbclid=IwAR1u0AwFCbhZFLQIjYrbFocJT8uTlpkzVFsWhNyvTaGhvyyXuhUP-93QOlI
Znači, kad odem u Bosnu po lijek i postanem emigrant, vratim se s lijekom i postanem imigrant. Gdje je tu ravnopravnost? Jesam li ja sada e-povratnik? Hebali ih e-dnevnici, da mi dijete ne može ni pobjeći s nastave, a da da ne čujem bip iz e-banana države. Ono kad dobije jedan, to više nije jedan nego e-jedan (ponosan sam, jerviše bude e-pet). Mi smo e-jadna drzava. Što sam ono htio napisati? A-e“; to je bio moj komentar na ove urede i gluposti. Ured dobrodošlice i nije zezancija. Ovo sve s e-papirima je super, kao i epsko pitanje od nezamjenjivog „ Bere“: „Di su pare?“ Pa predsjednik najače oporbene stranke ne zna hrvatski ili rvatski i gubi suglasnike ili po novom zatvorenike. Jadan ostane uvijek izgubljen u prijevodu. Nego, ono što on želi reći.
Tko je ostao? Rodica s invaliditetom, naš drugi brand koji se zove Malena. Da bi i i ona odletjela da može koeficijent bi u kladionici bio 1.001. Moram priznati da znam masu zdravih prijatelja koji su „odletjeli" van u jednom pravcu i to s obiteljima. Također ne poznam ni jednu osobu s invaliditetom koja je otišla živjeti van.
Broj OSI-ja se u u ukupnoj populaciji povećao i naša zajednica je antiinvalidna. OSI Nemaju gdje pošto smo orbanizirani u getou. Donose nam razne strategije, koje po donošenju postaju muda labudova.
Podsjetimo Hrvatska je ratificirala konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. Konvenciju je Generalna skupština Ujedinjenih Naroda usvojila 13. prosinca 2006, a Hrvatska ju je potpisala 30. ožujka 2007. Sabor Republike Hrvatske ju je ratificirao 1. lipnja 2007. I što se dogodilo kao onih Markićkinih eskapada u ime nečeg? Apsolutno ništa. Ne nisam postao ono Vanja i dalje su mi svi reproduktivni organi tamo gdje su bili, bar mislim.
Ratificirana ima status međunarodnog ugovora i time je pravno jača od nacionalnih zakona.
OSI u Slavonskom Brodu su, ako nemaju para, geto. Uz uvažavanje temeljnih načela koja proizlaze iz Opće deklaracije o ljudskim pravima kao što su: poštivanje urođenog dostojanstva, slobodu izbora i neovisnost osobe; nediskriminacija te jednakost muškarca i žene. Konvencija po prvi puta jamči prava koja proizlaze s osnova invaliditeta, a to su: puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo osoba s invaliditetom,€ poštivanje različitosti i prihvaćanje invaliditeta kao dijela ljudske različitosti i čovječnosti; jednakost mogućnosti: pristupačnost i poštivanje sposobnosti razvoja djece s poteškoćama u razvoju i poštivanje djece s poteškoćama u razvoju na očuvanju vlastitog identiteta.
Konvencija svojim odredbama, uvažavajući specifične potrebe osoba s invaliditetom, s jedne strane jamči, a s druge strane obvezuje države potpisnice na praktičnu provedbu temeljnih ljudskih prava kao što su dostojanstvo, jednakost, pred zakonom; nediskriminacija; pravo na život; pristup pravosuđu; osobna sloboda i sigurnost; zabrana mučenja i surovog postupanja ili kažnjavanja; zabrana izrabljivanja i zlostavljanja; sloboda kretanja i državljanstvo; sloboda mišljenja i izražavanja te pristup informacijama; poštivanje privatnosti, doma i obitelji; pravo na obrazovanje; zdravstvena zaštita; rad i zapošljavanje; sudjelovanje u političkom i javnom životu te sudjelovanje u kulturnom životu; http://uik.hr/invalidi-konvencija/
Koliko u Gradskom vijeću ima osoba s invalidetom, a da nije vojni? Mislim- nula. Koliko ljudi u invalidskim kolicima bez tuđe pomoći i nošenja isto može doći do prostorije gdje se održavaju sjednice gradskog vijeća? Odgovor je- nula. Vidjet ćemo, moglo bi se… to su politički odgovori nakon kojih slijedi ništa, do slijedečeg ništa.
U Slavonskom Brodu OŠ Milan Ambruš je dalje gdje i je, broj stanova s liftovima je nula, kao i njihov broj prilagođen invalidima. Rade se nogostupi prilagođeni za OSI i sve pohvale gradu za to. Bit će, što će bit, kad nemamo gdje osim čekati inkviziciju ili sakupljati za šatore. Ali, nama ostaju ipak one boce plastične za 50 lipa po komadu.
U međuvremenu primljeni smo u EU. Na realaciji sjever jug leti naš brand Klepetan. Po mojim slobodnim procjenama oko 10% radno sposobnih, ako ne i više, odvezlo se, slobodno čitaj „ odletjelo“ na zapad. Stariji ostaju, a mladi odlazei- to je naša stvarnost. Neće ni mladi više da trebaju HDZ ili SDP kako bi dobili posao i u domovini planirali budućnost tu. Mislim, da uvezemo poštene političare i oni bi brzo „utekli“. Nisu to više emigranti. Odlaze mlade obitelji, be namjere da se vrate . Naša Vlada je kao odgovor osnovala još jedan ured, vjerovali ili ne https://gov.hr/moja-uprava/pravna-drzava-i-sigurnost/povratnici-u-rh/ured-dobrodoslice/1773?fbclid=IwAR1u0AwFCbhZFLQIjYrbFocJT8uTlpkzVFsWhNyvTaGhvyyXuhUP-93QOlI
Znači, kad odem u Bosnu po lijek i postanem emigrant, vratim se s lijekom i postanem imigrant. Gdje je tu ravnopravnost? Jesam li ja sada e-povratnik? Hebali ih e-dnevnici, da mi dijete ne može ni pobjeći s nastave, a da da ne čujem bip iz e-banana države. Ono kad dobije jedan, to više nije jedan nego e-jedan (ponosan sam, jerviše bude e-pet). Mi smo e-jadna drzava. Što sam ono htio napisati? A-e“; to je bio moj komentar na ove urede i gluposti. Ured dobrodošlice i nije zezancija. Ovo sve s e-papirima je super, kao i epsko pitanje od nezamjenjivog „ Bere“: „Di su pare?“ Pa predsjednik najače oporbene stranke ne zna hrvatski ili rvatski i gubi suglasnike ili po novom zatvorenike. Jadan ostane uvijek izgubljen u prijevodu. Nego, ono što on želi reći.
Tko je ostao? Rodica s invaliditetom, naš drugi brand koji se zove Malena. Da bi i i ona odletjela da može koeficijent bi u kladionici bio 1.001. Moram priznati da znam masu zdravih prijatelja koji su „odletjeli" van u jednom pravcu i to s obiteljima. Također ne poznam ni jednu osobu s invaliditetom koja je otišla živjeti van.
Broj OSI-ja se u u ukupnoj populaciji povećao i naša zajednica je antiinvalidna. OSI Nemaju gdje pošto smo orbanizirani u getou. Donose nam razne strategije, koje po donošenju postaju muda labudova.
Podsjetimo Hrvatska je ratificirala konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. Konvenciju je Generalna skupština Ujedinjenih Naroda usvojila 13. prosinca 2006, a Hrvatska ju je potpisala 30. ožujka 2007. Sabor Republike Hrvatske ju je ratificirao 1. lipnja 2007. I što se dogodilo kao onih Markićkinih eskapada u ime nečeg? Apsolutno ništa. Ne nisam postao ono Vanja i dalje su mi svi reproduktivni organi tamo gdje su bili, bar mislim.
Ratificirana ima status međunarodnog ugovora i time je pravno jača od nacionalnih zakona.
OSI u Slavonskom Brodu su, ako nemaju para, geto. Uz uvažavanje temeljnih načela koja proizlaze iz Opće deklaracije o ljudskim pravima kao što su: poštivanje urođenog dostojanstva, slobodu izbora i neovisnost osobe; nediskriminacija te jednakost muškarca i žene. Konvencija po prvi puta jamči prava koja proizlaze s osnova invaliditeta, a to su: puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo osoba s invaliditetom,€ poštivanje različitosti i prihvaćanje invaliditeta kao dijela ljudske različitosti i čovječnosti; jednakost mogućnosti: pristupačnost i poštivanje sposobnosti razvoja djece s poteškoćama u razvoju i poštivanje djece s poteškoćama u razvoju na očuvanju vlastitog identiteta.
Konvencija svojim odredbama, uvažavajući specifične potrebe osoba s invaliditetom, s jedne strane jamči, a s druge strane obvezuje države potpisnice na praktičnu provedbu temeljnih ljudskih prava kao što su dostojanstvo, jednakost, pred zakonom; nediskriminacija; pravo na život; pristup pravosuđu; osobna sloboda i sigurnost; zabrana mučenja i surovog postupanja ili kažnjavanja; zabrana izrabljivanja i zlostavljanja; sloboda kretanja i državljanstvo; sloboda mišljenja i izražavanja te pristup informacijama; poštivanje privatnosti, doma i obitelji; pravo na obrazovanje; zdravstvena zaštita; rad i zapošljavanje; sudjelovanje u političkom i javnom životu te sudjelovanje u kulturnom životu; http://uik.hr/invalidi-konvencija/
Koliko u Gradskom vijeću ima osoba s invalidetom, a da nije vojni? Mislim- nula. Koliko ljudi u invalidskim kolicima bez tuđe pomoći i nošenja isto može doći do prostorije gdje se održavaju sjednice gradskog vijeća? Odgovor je- nula. Vidjet ćemo, moglo bi se… to su politički odgovori nakon kojih slijedi ništa, do slijedečeg ništa.
U Slavonskom Brodu OŠ Milan Ambruš je dalje gdje i je, broj stanova s liftovima je nula, kao i njihov broj prilagođen invalidima. Rade se nogostupi prilagođeni za OSI i sve pohvale gradu za to. Bit će, što će bit, kad nemamo gdje osim čekati inkviziciju ili sakupljati za šatore. Ali, nama ostaju ipak one boce plastične za 50 lipa po komadu.
