Prošlo je više od desetljeća otkako je Hrvatska ratificirala UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, međunarodni ugovor koji zabranjuje pritvaranje ljudi samo na temelju njihovog invaliditeta i podržava pravo svih osoba s invaliditetom na samostalan život u zajednici, s izborima jednakim onima drugih.
Osobe s invaliditetom u Hrvatskoj ne bi trebale više čekati na ostvarivanje svojih temeljnih prava. Kao država članica EU, Hrvatska bi trebala u potpunosti ispuniti svoje obveze iz ugovora o pravima osoba s invaliditetom da poštuje prava svakoga tko ima invaliditet da samostalno živi u zajednici. Vlada bi trebala podupirati i ulagati u usluge u zajednici kako bi osnažila i podržala osobe s invaliditetom. Tek tada se osobe s invaliditetom u Hrvatskoj mogu u potpunosti uključiti u proslavu. Kod nas osobe s invaliditeom imaju samo pro forme funkciju za naslikavanje političara radi prikupljanja prizemnih političkih poena.
Vlada tek treba usvojiti novi Operativni plan za deinstitucionalizaciju. Stari je istekao 2016. godine, a da li je usvojen novi, pojma nemam; izvor: https://mdomsp.gov.hr/operativni-plan-deinstitucionalizacije-i-transformacije-domova-socijalne-skrbi-i-drugih-pravnih-osoba-koje-obavljaju-djelatnost-socijalne-skrbi-u-republici-hrvatskoj-2014-2016-2002/2002
U listopadu 2018. godine, pet organizacija osoba s invaliditetom i organizacija za ljudska prava, uključujući Human Rights Watch, poslalo je pismo hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću ,
Znam da je sigurno dosadno za čitati, ali pismo prenosim u cijelosti.
„Njegova Ekselencija g. Andrej Plenković
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske
Poštovani premijeru Plenkoviću,
Mi, potpisane organizacije osoba s invaliditetom i nevladine organizacije za ljudska prava, pišemo da izrazimo našu zabrinutost zbog zabrinjavajuće situacije za tisuće žena, muškaraca i djece s teškoćama u razvoju koje žive u ustanovama diljem Hrvatske.
Pozivamo vas da osigurate da svaka osoba s invaliditetom ima pravo na život u zajednici i na poslovnu sposobnost, uključujući i reformu zakona koji nisu u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD). Ove godine obilježava se deseta godišnjica od kada je Hrvatska ratificirala CRPD.
Potvrđujemo značajne napore hrvatske vlade da osigura prava osoba s invaliditetom od ratifikacije CRPD-a, posebice vladin plan deinstitucionalizacije iz 2011. godine i reforme pravne sposobnosti iz 2014. godine.
Međutim, i dalje smo zabrinuti zbog niza aspekata vladine politike koja se odnosi na pravo osoba s invaliditetom na samostalan život u zajednici i pravo na poslovnu sposobnost, zajamčenu Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Konkretno, dokumentirali smo da je proces pomicanja ljudi iz ustanova u zajednicu zastao i da nije postignut nikakav napredak u obnovi pravne sposobnosti. Detaljno smo opisali ove zabrinutosti i naše preporuke za potpuno promicanje prava osoba s invaliditetom u priloženom Dodatku.
Zahvaljujemo na pažnji i ostajemo dostupni za bilo kakvu daljnju raspravu s vašom ekselencijom ili relevantnim državnim službenikom o ovoj važnoj stvari.
Iskreno,
Inclusion Europe
Europska mreža za samostalni život
Kuća za ljudska prava
Centar za mirovne studije
Human Rights Watch
Dodatak
Smanjena nastojanja da se osigura pravo na samostalan život u zajednici
Unatoč napretku od 2011. do 2015. godine, proces premještanja osoba s invaliditetom iz ustanova u zajednicu je zastao. Prema službenim podacima, između 2011. i 2016. godine vlada je podržala oko 700 ljudi za iseljenje iz državnih institucija i organizirano stanovanje u zajednici. Oni koji su se preselili uglavnom uspješno žive u svojim zajednicama, ističući da je deinstitucionalizacija i ispravna stvar i učinkovita.
Ipak, u prvoj polovici 2017. samo je 15 odraslih prebačeno iz ustanova u samostalni život u zajednici. U istom razdoblju 75 djece i 21 odrasla osoba ponovno su se udružili sa svojim biološkim obiteljima.
Zabrinuti smo zbog nastavka institucionalizacije i nedostatka pristupa podršci u zajednici osobama s invaliditetom. Osobna pomoć je ograničena na 1.536 osoba s invaliditetom i nije dostupna osobama koje napuštaju ustanove.
Prema podacima vlade iz 2017., od prosinca 2016. više od 7.500 odraslih i djece s teškoćama u razvoju ostaje u državnim institucijama. Više od 2.000 drugih živi u privatnim, ali državnim ustanovama, uključujući manje obiteljske domove.
Isključivanje određenih osoba iz planova deinstitucionalizacije
Hrvatska vlada isključuje određene osobe s invaliditetom iz napora deinstitucionalizacije. Plan o deinstitucionalizaciji i transformaciji domova socijalne skrbi za 2011.-2016. („Master plan“) isključio je osobe s intelektualnim ili psihosocijalnim poteškoćama koje su živjele u 24 privatno vođene institucije, ali i one koje žive u takozvanim obiteljskim kućama. i udomiteljstvo. Master plan za razdoblje 2011.-2016. Isključio je i osobe s psihosocijalnim poteškoćama koje su smještene u dugotrajnu skrb, bez njihovog pristanka, u psihijatrijske bolnice. Na sastanku u travnju 2018. godine s Human Rights Watchom, Ministarstvo socijalne politike obećalo je da će usvojiti novi plan podrške životu u zajednici za osobe s invaliditetom, uključujući one u državnim institucijama, privatnim ustanovama i obiteljskim kućama. U naknadnom pismu Human Rights Watchu, međutim, ministarstvo je kazalo kako će osobe s invaliditetom kojima je potrebna dugotrajna i intenzivna njega ostati u institucijama. Osobe s psihosocijalnim poteškoćama u psihijatrijskim bolnicama i one u udomiteljstvu ostaju isključene iz vladinih napora.
Sva prava navedena u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRDP), uključujući pravo na samostalan život i uključenost u zajednicu, jednako su zajamčena svim osobama s invaliditetom, bez obzira na njihov trenutni smještajni oblik, vrstu invaliditeta , dobi, prisutnosti višestruke invalidnosti ili zahtjevima podrške.
Udomiteljstvo za odrasle
Također smo zabrinuti zbog prakse stavljanja odraslih u udomiteljstvo.Udomiteljstvo se ne može smatrati “neovisnim životom u zajednici” za odrasle osobe kako to zahtijeva CRPD. Praksu stavljanja odraslih osoba s invaliditetom u udomiteljstvo kritiziralo je UN-ovo Povjerenstvo za prava osoba s invaliditetom i hrvatsku pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom.
Prema službenim podacima, od travnja 2018. godine više od 2.455 odraslih osoba s invaliditetom živi u udomiteljstvu.
Osobe s invaliditetom imaju pravo na samostalan život u zajednici; bitno za ostvarivanje ovog prava je kontrola nad vlastitim životom i sposobnost individualnog izbora uz potporu prema potrebi. Bilo kakvo prisilno smještanje u životnu situaciju, čak i uz dobronamjernu udomiteljsku obitelj u zajednici, nije u skladu s obvezama Hrvatske prema CRPD-u.
Pravo na pravnu sposobnost
Oko 18.000 osoba s intelektualnim ili psihosocijalnim poteškoćama stavljeno je pod skrbništvo u Hrvatskoj i uskraćeno im je pravna sposobnost ili pravo da donose odluke o osnovnim pravima, kao što su pravo na brak i osnivanje obitelji, potpisivanje ugovora o radu ili držanje imovine , Značajna većina živi pod punim skrbništvom, prema kojem skrbnici donose sve odluke za njih. Za osobe pod skrbništvom, odluku o tome gdje i s kim će živjeti ne odlučuju sami, već njihovi zakonski skrbnici. To također ograničava njihovo pravo da napuste institucije.
U lipnju 2014. Hrvatski sabor usvojio je novi Obiteljski zakon, kojim je ukinuto puno skrbništvo. Od sudova je zatraženo da preispitaju sve prethodne odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti s ciljem vraćanja djelomične ili potpune pravne sposobnosti osobama koje su to odbile. Prema službenim podacima, sudovi su razmotrili 1.179 predmeta, vrativši punu poslovnu sposobnost na samo 95 osoba i djelomičnu pravnu sposobnost na 273 osobe.
U svom Općem komentaru o članku 12. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (pravna sposobnost), Odbor za prava osoba s invaliditetom izrazio je da bilo kakva ograničenja pravne sposobnosti nisu u skladu s ugovorom, uključujući pravo na život u zajednici: “U cilju poštivanja Konvencije i poštujući ljudska prava osoba s invaliditetom, mora se postići deinstitucionalizacija i vratiti se pravna sposobnost svim osobama s invaliditetom, koje moraju biti u stanju odabrati gdje i s kim će živjeti. U prosincu 2017. Vijeće Europske unije pozvalo je vlade EU-a da osiguraju da svatko ima pravo živjeti neovisno unutar svoje zajednice i igrati aktivnu ulogu u društvu.
Pozivamo vas da poduzmete korake za reformu zakona i politika kako bi se ispunile hrvatske obveze prema CRPD-u, uključujući osiguranje prava svih osoba s invaliditetom na život u zajednici i donošenje vlastitih odluka o tome gdje i kako žele živjeti. U skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, potičemo vas da izradite vremenski ograničen plan za postupno ukidanje korištenja institucija kao oblika stanovanja za osobe s invaliditetom.Bitno za ovaj plan je stvaranje i provedba sustava podrške u odlučivanju koji poštuje autonomiju, volju i preferencije osobe s invaliditetom; poboljšanje i širenje neovisnog života i podrške u zajednici; i posebne mjere za sprečavanje daljnje institucionalizacije.“ Da li je ikad odgovorio ne znam., bar njegov glasnogovornik PR ili što već.
„Sveti gral“ o kojem se govori godinama je inkluzivni dodatak; izvor: https://mdomsp.gov.hr/vijesti-8/informacija-o-provedbi-savjetovanja-s-javnoscu-i-zainteresiranom-javnoscu-povodom-izrade-nacrta-prijedloga-iskaza-o-procjeni-ucinaka-zakona-o-inkluzivnom-dodatku/1227. Bit će, ali kad nitko ne zna. Osobe s invaliditetom su zaboravljene. Pro forme podignuta je Osobna invalidnina na 1500 kn, a u biti od 2008 ni jedna Vlada ni lipu nije digla osnovicu, unatoč stalnom rastu BDP-a. Pazite ovo nakon godina priče o inkluzivnom dodatku dođemo do toga da povjerenstvo imenuje povjerenstvo i tako u krug s oznakom „bez granice“.
Malim istraživanjem došao sam do toga da se još 1998, ako ne i prije, počelo se govoriti o inkluzivnom dodatku. Onda se dogodi deja vu, u obliku pada Vlade/ promjene ministra i ajmo sve ispočetka. U jednakom smo položaju kao papirnato plišana rodica koju zaborave maknuti ili i za to povjerenstvo treba imenovati povjerenstvo za micanje papirnato plišane rodice. Što bi naši političari rekli - bit će.
Uostalom ni sami oni koji nas zastupaju ne znaju da li smo invalidi, invalidni ili validni, kao ni to da postojimo i da smo osobe s invaliditetom. Nego pitam se, sam se pitam, kad će taj inkluzivni dodatak.
