„Meni je žao i srpskih žrtava, ali moramo razlikovati onoga tko je u Škabrnju došao ubijati od onoga tko je bio u svojoj kući i postao žrtva“, reći će Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje protiveći se najavljenoj mogućnosti posjete Milorada Pupovca Škabrnji, te tako iskazujući i protivljenje nedavno u Kninu započetom procesu hrvatskosrpskog približavanja i normaliziranja odnosa dvadeset i pet godina nakon „Oluje“, kada je taj „mirovni“ proces i krenuo uz prisustvo Borisa Miloševića potpredsjednika hrvatske Vlade iz redova srpske nacionalne zajednice. Na ovaj način Marko Miljanić otvoreno sabotira i podmeće nogu započetom procesu pomirenja i politici mirnog suživota. On u tome nije usamljen, svojim izjavama takvoj politici pomirenja nisu pomogle ni ocjene Nikole Grmoje iz Mosta, kao ni Miroslava Škore iz Domovinskog pokreta, one dapače odnemažu nužnom procesu „normaliziranja“ Hrvatske.
Gotovo je nevjerojatno da nekome može u 2020. godini, dakle gotovo 30 godina nakon što je zločin u Škabrnji počinjen, smetati činjenica da Milorad Pupovac, predstavnik srpske zajednice u Hrvatskoj, ima potrebu doći u Škabrnju i podijeliti bol sa svojim susjedima, među kojima su i njegovi rođaci, te se pokloniti žrtvama Škabrnje.
Naravno da treba razlikovati „onoga tko je došao ubijati od onoga tko je bio u svojoj kući i postao žrtva“. Ali to se isto tako odnosi i na srpske žrtve gospodine Marko Miljaniću. I srpske žrtve su u Hrvatskoj imale svoj dom, i one su ovdje bili u svojoj kući, na svom kućnom pragu. I njihova je domovina Hrvatska kao i Vaša i oni su željeli ostati tu i živjeti sa svojim susjedima, a k tome i predsjednik Franjo Tuđman ih je i pozvao da ostanu jamčeći im sigurnost.
Da li su pogriješili što su mu vjerovali?
I oni u Golubiću i Mokrom Polju, u Žagroviću i Uzdolju, oni u Oton Polju i Gruborima, u Gošiću i Varivodama, su bili u „svojoj kući i postali žrtve“.
Peče li Hrvatsku savjest što su ti ljudi vjerujući u iskrenost poziva predsjednika RH dr. Franje Tuđmana ostali u svojim kućama i postali žrtve?
Sasvim su drugačije intonirane reakcije koje su stigle iz Varivoda nakon najave mogućnosti Plenkovićeva posjeta – „Plenkovića ćemo ugostiti kao najrođenijeg„ poručili su. Predviđeno je naime da predsjednik Vlade Plenković posjeti Varivode i ispred spomenika nevinim žrtvama izrazi svoju sućut. Plenkovića ću dočekati ovim riječima: „Uđi brate. Uđi slobodno. Dođi da te pogostimo ko prijatelja. Što imam ja imat ćeš i ti“, reći će reporterki Slobodne Dalmacije Boško Gladović iz Varivoda.
Ove reakcije iz Varivoda nam govore prije svega drugoga da su pripadnici srpske nacionalne zajednice željni i žedni mira i sigurnosti, te da u Hrvatskoj još uvijek ne dišu punim plućima. I sami svjedočimo svakodnevnim incidentima prema njihovoj populaciji, a da istovremeno nitko adekvatno ne reagira, da nitko ne preuzima odgovornost, ili se ne daj bože ispriča za svakodnevne neugodnosti. A da o izostanku sudskog postupka i pravde i ne govorimo.
Ovo su reakcije pripadnika zajednice koja živi u strahu da potpuno nestane sa ovih prostora. Jer mi Hrvati nikada ne smijemo zaboraviti da je građana srpske nacionalnosti po popisu stanovništva 1991. godine bilo 582 tisuće, a deset godina kasnije 2001. godine svega 186 tisuća.
Osjećaju njihove sigurnosti i ugode života u Hrvatskoj sigurno ne doprinosi činjenica da nakon obilježavanja „Oluje“ u Kninu se otvara prostor kako bi Skejo sa svojim crnokošuljašima promarširao Kninom i poslao time poruku o nepoželjnosti prema Srbima uzvikujući ustaški pozdrav „Za dom spremni“. Za svaki slučaj da ga dobro čuju, taj je poklič ponovio tri puta. Milanović, Plenković i Božinović su od toga okrenuli glavu. No nesigurnost srpske manjine, onih koji predstavljaju ostatke ostataka Srba u Hrvatskoj još se i više potencira priopćenjem Policije koja u svemu tome ne vidi ništa sporno. Odjednom se svečanost pobjede u „Oluji“, po njima pretvorila u komemorativni skup.
Ako želimo Hrvatsku poželjnu za sve njene građane „Za dom spremni“ ne smije imati ni prostora ni daha u javnom životu ove zemlje, jer je taj pozdrav usmjeren izravno kako protiv Židova, Srba i Roma, tako i protiv velike većine Hrvata.
tacno
