Milanoviću treba prevoditelj! Pokušavajući pojasniti izjavu oko navijanja za Hajduk, upleo se u novu nevolju. ‘Hajduk je isto tako i klub koji je imao petokraku u grbu, koji je igrao s petokrakom na prsima, dakle, mogao si se nabosti na nju…’, rekao je predsjednički kandidat. Tko će normalan pored tolikih oriđinala izabrati kopiju?
Mislav Kolakušić izbio je na krajnje točke besmisla zagovarajući bonapartistički program promjena Hrvatske: on bi promijenio Ustav, zakone, Ustavni sud, Vrhovni sud, županijske sudove, DSV, strukturu Sabora, strukturu kabineta premijera, broj zastupnika, silu teže, cvijeće u vazi, raspored igrača u Dalićevoj reprezentaciji… Bonapartistički program je savršen, fali mu samo jedna stvar – Napoleon. Aleksandar Stanković slušao je Kolakušićeve bajke – na većinu njegovih pitanja sugovornik je odgovarao riječju ‘apsolutno’ – pokušavajući dostići nirvanu. Nekad se to zvalo ‘igra kameno lice’: protivnik pokušava izgovoriti sve šokantniju tvrdnju nastojeći izazvati pomicanje živaca na voditeljevom licu, ali avaj, ovaj ostaje Buster Keaton. Postavlja se pitanje smisla takve kampanje. Logičnom se čini ova teza: Kolakušić namjerno iznosi cijeli katalog promjena koje dio nacije snažno želi, uspije li – u što ni sam ne vjeruje – postat će predsjednik Hrvatske, najviđeniji fikus u našem političkom plasteniku; ne uspije li, reći će svima: ‘Dragi građani, niste me htjeli, odoh ja na pet godina u Bruxelles, na pedeset tisuća kuna. Više se neću baviti politikom jer ste vi rekli da me nećete, zdravi i veseli bili.’ Na groblju hrvatskih političkih nada bit će tako sahranjen još jedan lijep leš – na zapadu ništa novo.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović žali se kako su novinari od svega što je rekla prilikom dodjele Fulbrightove nagrade za životno djelo izdvojili samo dio o tome kako je, sirota, bila ‘djevojka s krive strane željezne zavjese’, a ona je, eto, rekla toliko toga bremenitog ozbiljnim sadržajem što je ostalo nezapaženo. Pogled na YouTube snimku njezina govora dokazuje da smo doista propustili ekskluzivu. Predsjednica je tamo naime ispričala kako je, čuvajući trudnoću na bolničkom krevetu, suprugu rekla kako je predvidjela napad na ‘Blizance’. Kazala mu je: ‘Jakove, ozbiljno raste mogućnost asimetričnog rata’ ili tako nešto. To je otprilike kao da kažete kako u listopadu raste vjerojatnost da će biti snijega, u Alpama više, a u Dubrovniku i na Mediteranu manje… Kada u Google upišete ‘iron curtain’ (željezna zavjesa), niti jedna karta Jugoslaviju ne prikazuje ‘s krive strane’ (sve je prikazuju u posebnoj boji), ali djevojčicu s Grobnika to nimalo ne smeta. Njezini birači, barem dio njih, vjerojatno misle da je željezna zavjesa dio pokućstva, ali svakako razumiju da je to očitovanje negativnog stava prema Jugoslaviji i komunizmu. Utoliko je Kolinda odigrala vješt potez. ‘Željeznom zavjesom’ i sličnim izjavama već tjednima natjerava Hrvatsku na svakodnevni plebiscit o sebi. Ona je glavni protivnik Tita, Jugoslavije, regije, Balkana – nema tu više Škore, Đapića, Kutle, Tutle, Mutle… Kako su izbori pretvoreni u natjecanje za najkvalitetnijeg Hrvata, ona je u prednosti, a budući da ni s druge strane nema jakog protukandidata, čini se da ćemo i narednih pet godina gledati putovanja, navijanja, modnu reviju i reviju čudnovatih izjava kojima nitko, čak ni Kolakušić i Pernar, ne mogu parirati.
Izlazili smo svi iz stadiona ćutke/ Čulo se samo brujanje mase/ Poneki usklik i poneka zastava/ Svi u napad, jedan je Hase! Petar Štefanić, izvanserijski urednik i voditelj ‘Pressinga’ – inače prijatelj autora ove kritike, što zbog sukoba interesa treba odmah deklarirati – okačio je voditeljske kopačke o klin. Otišao je na vrhuncu karijere, kao Bobby Fischer, izabravši za kraj kao gošću glumicu Daniru Gović koja je – pričajući svoju životnu priču u kojoj je bilo svega, od uspona u vrh engleske TV produkcije u BBC-jevoj seriji ‘Hotel Babylon’ do borbe s rakom dojke – ispunila ekran prštavom vedrinom i ležernošću kakve se rijetko sreću. Glumica koja se s Otoka vratila u Hrvatsku u vrijeme kada su ljudi iz Hrvatske prema Otoku krenuli u masovni egzodus, ispričala je tajne svoga suočavanja s bolešću, glumačke uspone i padove, razlike Engleske i Hrvatske i niz drugih stvari, prikovavši svojim optimizmom publiku uz ekran. Bio je to dan kada je otišao Hase, dan nakon kojega će naš eter biti manje eteričan. Petar Štefanić vodio je ‘Pressing’ eruditski, ležerno, suvereno, nasmiješeno, ne padajući nikada ispod razine kritičnosti nužne u ovoj profesiji, i ne odlazeći nikada u drugu krajnost, samoživu i samodopadnu agresivnost. Sretno, Petre!
Milanoviću treba prevoditelj! Oko Hajduka je dao izjavu koju nitko živ nije razumio. ‘Ja nisam’, rekao je, ‘navijao za Hajduk, kad sam navijao za klubove, zato što je to bio Titov omiljeni klub, to mi je možda mogao biti razlog da ne navijam za Hajduk, ali to je istina.’ Nagradno pitanje glasi: Je li Milanović navijao za Hajduk unatoč tome što je i Tito navijao za nj ili zbog Tita za Hajduk nije navijao? Većina portala protumačila je izjavu tako da Milanović nije navijao za Hajduk, zato što je za njega navijao Tito. No istina je obrnuta: on je navijao za Hajduk iako je i Tito navijao za nj. Zoki je htio biti Churchill, a ispao je Kerum – ‘Ja kad vozim brzo ne vozim brzo’, rekao je bivši splitski gradonačelnik u jednoj davnoj zgodi. Pokušavajući pojasniti izjavu koja je neočekivano bacila u drugi plan bujne ‘kolindizme’, Milanović se upleo u novu nevolju. ‘Hajduk je isto tako i klub koji je imao petokraku u grbu, koji je igrao s petokrakom na prsima, dakle, mogao si se nabosti na nju – to je ružno izgledalo, ali tako je bilo – neka to ljudi znaju’, rekao je kandidat za predsjednika. Kako bi se izvukao iz živog blata vlastite retorike, zaglibio je još dublje: ‘Fućka se meni za Jugoslaviju, očito je predsjednica Republike najveći jugonostalgičar jer ne prestaje pričati o toj Jugoslaviji. Kako je bilo – bilo je, ali nemojmo lagati. Bilo je tako da se preživjelo i sada se živi, i mnogi koji su tada bili slizani s vlašću, prvenstveno u HDZ-u, danas glumataju da nisu imali taj život ili da nisu živjeli u tom vremenu. Ja sam prema tom vremenu bio indiferentan’, rekao je Milanović novinarima u Splitu.
Što smo iz ove kaskade saznali? Da se u Jugoslaviji ‘preživljavalo’, da je Milanović prema tom vremenu ‘bio indiferentan’ (bio?), da mu se ‘fućka za Jugoslaviju’ (Klemmu je rekao da mu se fućka i za ‘Za dom’), da je Tito bio stopercentni negativac, da je petokraka ružno izgledala. Isto to mogu potpisati Kolinda, Glasnović, Đapić. A tko će normalan pored tolikih oriđinala izabrati kopiju?
portalnovosti
Nedjeljom u dva, HRT, 27. listopada, 14:00
Mislav Kolakušić izbio je na krajnje točke besmisla zagovarajući bonapartistički program promjena Hrvatske: on bi promijenio Ustav, zakone, Ustavni sud, Vrhovni sud, županijske sudove, DSV, strukturu Sabora, strukturu kabineta premijera, broj zastupnika, silu teže, cvijeće u vazi, raspored igrača u Dalićevoj reprezentaciji… Bonapartistički program je savršen, fali mu samo jedna stvar – Napoleon. Aleksandar Stanković slušao je Kolakušićeve bajke – na većinu njegovih pitanja sugovornik je odgovarao riječju ‘apsolutno’ – pokušavajući dostići nirvanu. Nekad se to zvalo ‘igra kameno lice’: protivnik pokušava izgovoriti sve šokantniju tvrdnju nastojeći izazvati pomicanje živaca na voditeljevom licu, ali avaj, ovaj ostaje Buster Keaton. Postavlja se pitanje smisla takve kampanje. Logičnom se čini ova teza: Kolakušić namjerno iznosi cijeli katalog promjena koje dio nacije snažno želi, uspije li – u što ni sam ne vjeruje – postat će predsjednik Hrvatske, najviđeniji fikus u našem političkom plasteniku; ne uspije li, reći će svima: ‘Dragi građani, niste me htjeli, odoh ja na pet godina u Bruxelles, na pedeset tisuća kuna. Više se neću baviti politikom jer ste vi rekli da me nećete, zdravi i veseli bili.’ Na groblju hrvatskih političkih nada bit će tako sahranjen još jedan lijep leš – na zapadu ništa novo.
RTL Danas, 27. listopada, 18:30
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović žali se kako su novinari od svega što je rekla prilikom dodjele Fulbrightove nagrade za životno djelo izdvojili samo dio o tome kako je, sirota, bila ‘djevojka s krive strane željezne zavjese’, a ona je, eto, rekla toliko toga bremenitog ozbiljnim sadržajem što je ostalo nezapaženo. Pogled na YouTube snimku njezina govora dokazuje da smo doista propustili ekskluzivu. Predsjednica je tamo naime ispričala kako je, čuvajući trudnoću na bolničkom krevetu, suprugu rekla kako je predvidjela napad na ‘Blizance’. Kazala mu je: ‘Jakove, ozbiljno raste mogućnost asimetričnog rata’ ili tako nešto. To je otprilike kao da kažete kako u listopadu raste vjerojatnost da će biti snijega, u Alpama više, a u Dubrovniku i na Mediteranu manje… Kada u Google upišete ‘iron curtain’ (željezna zavjesa), niti jedna karta Jugoslaviju ne prikazuje ‘s krive strane’ (sve je prikazuju u posebnoj boji), ali djevojčicu s Grobnika to nimalo ne smeta. Njezini birači, barem dio njih, vjerojatno misle da je željezna zavjesa dio pokućstva, ali svakako razumiju da je to očitovanje negativnog stava prema Jugoslaviji i komunizmu. Utoliko je Kolinda odigrala vješt potez. ‘Željeznom zavjesom’ i sličnim izjavama već tjednima natjerava Hrvatsku na svakodnevni plebiscit o sebi. Ona je glavni protivnik Tita, Jugoslavije, regije, Balkana – nema tu više Škore, Đapića, Kutle, Tutle, Mutle… Kako su izbori pretvoreni u natjecanje za najkvalitetnijeg Hrvata, ona je u prednosti, a budući da ni s druge strane nema jakog protukandidata, čini se da ćemo i narednih pet godina gledati putovanja, navijanja, modnu reviju i reviju čudnovatih izjava kojima nitko, čak ni Kolakušić i Pernar, ne mogu parirati.
Pressing, N1, 27. listopada, 20:00
Izlazili smo svi iz stadiona ćutke/ Čulo se samo brujanje mase/ Poneki usklik i poneka zastava/ Svi u napad, jedan je Hase! Petar Štefanić, izvanserijski urednik i voditelj ‘Pressinga’ – inače prijatelj autora ove kritike, što zbog sukoba interesa treba odmah deklarirati – okačio je voditeljske kopačke o klin. Otišao je na vrhuncu karijere, kao Bobby Fischer, izabravši za kraj kao gošću glumicu Daniru Gović koja je – pričajući svoju životnu priču u kojoj je bilo svega, od uspona u vrh engleske TV produkcije u BBC-jevoj seriji ‘Hotel Babylon’ do borbe s rakom dojke – ispunila ekran prštavom vedrinom i ležernošću kakve se rijetko sreću. Glumica koja se s Otoka vratila u Hrvatsku u vrijeme kada su ljudi iz Hrvatske prema Otoku krenuli u masovni egzodus, ispričala je tajne svoga suočavanja s bolešću, glumačke uspone i padove, razlike Engleske i Hrvatske i niz drugih stvari, prikovavši svojim optimizmom publiku uz ekran. Bio je to dan kada je otišao Hase, dan nakon kojega će naš eter biti manje eteričan. Petar Štefanić vodio je ‘Pressing’ eruditski, ležerno, suvereno, nasmiješeno, ne padajući nikada ispod razine kritičnosti nužne u ovoj profesiji, i ne odlazeći nikada u drugu krajnost, samoživu i samodopadnu agresivnost. Sretno, Petre!
Vijesti u 17, HRT, 2. studenoga, 17:00
Milanoviću treba prevoditelj! Oko Hajduka je dao izjavu koju nitko živ nije razumio. ‘Ja nisam’, rekao je, ‘navijao za Hajduk, kad sam navijao za klubove, zato što je to bio Titov omiljeni klub, to mi je možda mogao biti razlog da ne navijam za Hajduk, ali to je istina.’ Nagradno pitanje glasi: Je li Milanović navijao za Hajduk unatoč tome što je i Tito navijao za nj ili zbog Tita za Hajduk nije navijao? Većina portala protumačila je izjavu tako da Milanović nije navijao za Hajduk, zato što je za njega navijao Tito. No istina je obrnuta: on je navijao za Hajduk iako je i Tito navijao za nj. Zoki je htio biti Churchill, a ispao je Kerum – ‘Ja kad vozim brzo ne vozim brzo’, rekao je bivši splitski gradonačelnik u jednoj davnoj zgodi. Pokušavajući pojasniti izjavu koja je neočekivano bacila u drugi plan bujne ‘kolindizme’, Milanović se upleo u novu nevolju. ‘Hajduk je isto tako i klub koji je imao petokraku u grbu, koji je igrao s petokrakom na prsima, dakle, mogao si se nabosti na nju – to je ružno izgledalo, ali tako je bilo – neka to ljudi znaju’, rekao je kandidat za predsjednika. Kako bi se izvukao iz živog blata vlastite retorike, zaglibio je još dublje: ‘Fućka se meni za Jugoslaviju, očito je predsjednica Republike najveći jugonostalgičar jer ne prestaje pričati o toj Jugoslaviji. Kako je bilo – bilo je, ali nemojmo lagati. Bilo je tako da se preživjelo i sada se živi, i mnogi koji su tada bili slizani s vlašću, prvenstveno u HDZ-u, danas glumataju da nisu imali taj život ili da nisu živjeli u tom vremenu. Ja sam prema tom vremenu bio indiferentan’, rekao je Milanović novinarima u Splitu.
Što smo iz ove kaskade saznali? Da se u Jugoslaviji ‘preživljavalo’, da je Milanović prema tom vremenu ‘bio indiferentan’ (bio?), da mu se ‘fućka za Jugoslaviju’ (Klemmu je rekao da mu se fućka i za ‘Za dom’), da je Tito bio stopercentni negativac, da je petokraka ružno izgledala. Isto to mogu potpisati Kolinda, Glasnović, Đapić. A tko će normalan pored tolikih oriđinala izabrati kopiju?
portalnovosti
