Konačno je naša vlada povukla mudar potez. Noći o ponoći, dok cestom bauljaju samo kurve i pijanci, spodobe kojima čitanje nije jača strana, po vukovarskim je zidovima povješala table ispisane ćirilicom. Dogodilo se ono što je vlada i očekivala. Vukovar se digao na noge. Tamo još ima ljudi koji se sjećaju da im je netko uništio grad do temelja.
Svi građani Vukovara znaju da su to učinili četnici uz Tuđmanov blagoslov ali im ta informacija ne može vratiti ni grad ni mrtve očeve, majke, žene, djecu, domove. Tuđman je mrtav. Da ga i izvučeš iz groba pa objesiš nasred Vukovara to ne bi bilo to. Hrpa kostiju ne šalje onako jaku poruku kako to šalje krkljanje zločinca na samrti.
Grad Vukovar ima problem. Nikad im se Hrvati nisu ispričali za zločin koji su im učinili. Nije danas lako građanima nečega što se prije rata zvalo Vukovar. Osiromašenim, popljuvanim jadnicima silom se zabija u glavu da je došlo novo, novo, novo vrijeme. Što je bilo bilo je, jebeš mrtve, jebeš Tuđmana i četnike. Ajmo, Vukovarci, ne budite divljaci!
Što ja imam protiv ćirilice? Ništa. Dapače! Ćirilicom bih ukucala u zidine Zagrebačke katedrale da je ta zgrada Zagrebačka katedrale. Živimo od turizma ne od sjećanja. Svaki bi hrvatski spomenik trebalo označiti na svim mogućim jezicima i ukrasiti različitim znakovima. Jedine hrvatske zgrade koje bih pustila na miru su one vukovarske. Vješanje ćiriličkih ploča u Vukovaru nije civilizacijski čin nego provokacija.
Jednostavno, prerano je. U kući obješenog ne govori se o konopcu. Naravno da naša vlada to zna. Nisu oni glupi onoliko koliko izgledaju. Organizirali su savršen hepening. “Divljaci” nasrću na “civilizaciju”. U ime širenja “civilizacije” treba im razbiti glave. Uostalom, čitav “civilizirani” svijet stat će na stranu vlade.
Strani mediji, ti glasovi pravde, razuma i istine, već su objavili potresne fotke. Divljaci čekićem razbijaju ono što normalni nikad ne bi razbili. Mrki momci i cure ih, zasad, samo mrko gledaju. Kako čujemo rezultat je jedan nula za “divljake” ali neće dugo biti tako. Vlada će poslati na Vukovar nekoliko tisuća u crno obučenih branitelja. Ako ne bude dovoljno imamo mi i tenkove, imamo mi i oružje koje nam je poklonila Amarika. Past će Vukovar! Opet.
O čemu se tu zapravo radi? Priča je vrlo jednostavna. Dolazi jeziva jesen. Treba kupiti udžbenike, suočiti se sa grijanjem, nezaposlenošću, gladi, depresijom…Narodu hrvatskome nije lako. A ni vladi. Što ako rulja popizdi pa krene paliti crne audije i one u njima? Zato, evo Vukovarcima ćirilice. Evo Hrvatima i Srbima u Hrvatskoj nešto čime će se moći neko vrijeme zabavljati.
Kad interes za igricu splasne dobit ćemo novu žvaku. Koliko je u jednom od ratova na našim prostorima pobijeno Srba? Deset milijuna? Ili ipak samo stotinu? Udri! Hrvati se uvijek love na prastaru ješku. Svaka hrvatska vlada to zna i zato sa udice ne skida Srbe. Mi glupani zbog toga nikad nećemo skinuti sa vrata Hrvate koji nam već dvadesetak godina na hrvatsku slamicu srču hrvatsku krv.
Izvor: Rudan
