Nedavno je ravnateljica hrvatske javne novinske agencije, Hine, Branka Gabriela Vojvodić poslala pismo HND-u, Saboru, a onda i javnosti u kojem se osvrnula na intervencije Mostovih zastupnika Nikole Grmoje i Marije Selak Raspudić u saborskoj sobi za novinare. Oni su tom prilikom vršili pritisak na Hininu novinarku jer nisu bili zadovoljni njenim prenošenjem, odnosno izostankom prenošenja, saborskih izlaganja zastupnice Selak Raspudić. U trezvenoj izjavi, ravnateljica Vojvodić je istaknula da dužnost novinara nije da prenose kronološki izlaganja saborskih zastupnika nego da naprave selekciju proizvedenih govora vodeći se interesom samih građana, odnosno medijskih korisnika. Mi bismo to dodatno zaoštrili i dodali, vodeći se idejom o ekonomiji vremena i kognitivnih kapaciteta samih čitatelja i gledatelja. Kako je Hina javna agencija, ima si za pravo dati tu važnu medijsku ulogu i funkciju te svakodnevno procjenjivati o čemu će i s kojom dozom informirati građane, uzimajući u obzir sve političke i ine protokole, hijerarhiju vlasti (izjave predsjednika države i Vlade imaju prioritet), demokraciju i politički pluralizam. Pritom “ignoriranje” izjava zastupnice Selak Raspudić nije udar na tu demokraciju i pluralizam nego profesionalno obavljanje posla i pošteda javnosti od još jedne u nizu veleumnih izjava dotične profesorice etike.
S druge pak strane, privatni mediji, poput news kanala N1 vode se posve drugom uređivačkom politikom koju bismo, tražeći jednu jedinu riječ da to najbolje opiše i sažme, mogli nazvati: spam. N1 je news kanal u državi od ni četiri milijuna stanovnika koji je zamišljen kao američki CNN, koji mu je i nekakav poslovni partner. Naravno takva koncepcija televizije čiji sadržaj su isključivo vijesti i komentiranje političke situacije u ovako maloj državi, osuđena je na propast drugi dan emitiranja. Razlog je vrlo jednostavan: nemate dovoljno ljudi da popunite program. N1 je tome doskočila na način da u svojim popodnevnim emisijama funkcionira kao alternativna kantina za saborske zastupnike koji se tako izmjenjuju u studiju i ponavljaju opća mjesta hrvatskog političkog galimatijasa. U takvom kontekstu, proizvodnja vijesti se svede na praćenje saborskih zastupnika te struje svijesti predsjednika države. A sve to komentiraju obično komunikacijski stručnjaci o čijoj je genealogiji Dean Duda nedavno pisao na ovom portalu. U tako koncipiranom medijskom prostor i bubbleu, reakcija Mostovih zastupnika koliko god bila jadna, u neku ruku je i shvatljiva. U njihovoj percepciji, netko im se usudio uskratiti dio medijskog prostora i pritom drčno braniti vlastitu poziciju javnog medija i svoje uređivačke politike.
Osim što nam ukazuju na dva oprečna pristupa medijskom sadržaju, ove dvije ilustracije svjedoče o kako se uskom i malom medijskom prostoru, zapravo radi. Do te mjere malom i uskom da vrlo lako možemo povući njegove katastarske granice. Dakle, hrvatski medijski prostor zauzimaju dvije zagrebačke gradske četvrti, Donji i Gornji Grad. Centar tog svijeta je Markov trg, krajnja sjeverna granica tog prostora je kapija Pantovčaka, a južna onaj pružni prijelaz na Jagićevoj koji dijeli Trešnjevku od ostatka “civiliziranog” svijeta, a tu se negdje smjestio i studio N1. U tom medijskom prostoru vladaju specifične procedure, pravila i poznanstva, a ono što je njegova suština jest što vrlo slabo ili nikako ne percipira svijet izvan svojih granica što zna stvoriti kognitivnu disonancu u kojoj su vaše replike u saborskim prijepodnevima najvažnija stvar u svemiru, kako za sebe i svoje govore misli zastupnica Selak Raspudić. Sreća pa još uvijek postoji netko tko će joj na pristojan način reći da je malo – zabrijala.
