Novi potres na pomolu: Hrvatska se priprema za reformu sistema socijalne zaštite. Aladrovićevi momci i djevojke još u listopadu su pustili u javnu raspravu novi zakon koji definira mrežu institucija zaduženih za održavanje stotina tisuća gubitnika u cjeloživotnom tržišnom natjecanju glavama koji centimetar iznad vode.

Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Zakonu o socijalnoj skrbi trajalo je do početka studenoga i na njemu je postano rekordnih 1809 komentara. Najviše sudionika prigovorilo je zbog neosnovane, nepotrebne, pa čak i protuzakonite centralizacije sistema i zbog nerješavanja njegova najvećeg problema, a taj je preopterećenost radnika u socijalnoj zaštiti, posebno administrativnim obavezama. Sudionike bismo mogli ugrubo podijeliti u tri glavne skupine: udruženja socijalnih radnika, čije su opsežne komentare zborno kopipejstali deseci njihovih članica i članova, socijalnih radnika ponaosob, uključivši se na tako kreativan način u raspravu i stvarajući pritom pogrešan dojam kako se ovdje više radi o dizanju buke u cilju zaštite partikularnih interesa pripadnika socijalno-zaštitarske struke, nego o namjeri argumentiranog raspravljanja; zatim civilno-društvene udruge, fokusirane na ovaj ili onaj aspekt socijalne deprivilegiranosti; pravobraniteljice, jedinice lokalne samouprave i druga tijela javne vlasti. Personal Ministarstva socijalne skrbi, obitelji, rada i mirovinskog sustava ovih dana, vjerojatno, užurbano sriče odgovore na iznesene primjedbe koji bi, najavljeno je, trebali biti sročeni i objavljeni početkom prosinca. To je rutinski birokratski posao koji valja odraditi kako bi forma bila zadovoljena, smisliti neke odgovore, bilo kakve, da bi se zakon potom poslao prvo Plenkoviću i društvu na amenovanje, a potom u Sabor na donošenje.

Pregledajmo na kojim bi se stupovima sistem ubuduće trebao temeljiti, kako ih argumentiraju Ministarstvu, a što o njima kažu kritičari.

I Hrvatski zavod za socijalni rad (HZZSR)

Umjesto sadašnjih centara za socijalnu skrb osnovat će se Hrvatski zavod za socijalni rad. U Ministarstvu kažu da bi on funkcionirao kroz centralnu i područne strukturne jedinice: dakle bit će sastavljen od središnje službe i dvadeset i jedne područne, raspoređenih po županijama. Dosadašnji centri za socijalnu skrb postat će područni uredi ove megainstitucije, a podružnice sadašnjih centara pretvorit će se u njezine ispostave. Zavod će preuzeti ovlasti i stručne poslove sadašnjih CZSS-ova. Ovakvu centralizaciju čitavog sistema u Ministarstvu opravdavaju „jačanjem i unapređenjem stručnog rada, ujednačavanjem stručnih postupanja, osiguravanjem stručnog nadzora, te obavljanjem stručno analitičkih, administrativnih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova u jedinstvenoj stručnoj službi“. Drugim riječima, CZSS-i su od resornog ministarstva dobili neprolaznu ocjenu za dosadašnji rad.

Radnici u socijalnoj zaštiti zajedno s njihovom udrugom i komorom na kraju su predložili Ministarstvu socijale da povuče iz javnog savjetovanja prijedlog novog Zakona o socijalnoj skrbi i da propis koji je na snazi izmijene povećanjem zajamčene minimalne naknade i osnovice za ostvarivanje prava na njuHrvatska komora socijalnih radnika, Hrvatska udruga socijalnih radnika i nekoliko desetaka njihovih članica i članova koji su se u savjetovanje uključili, rekosmo, multiplicirajući izneseno mišljenje ovih dviju organizacija, na početku ističu da bi reforma sistema socijalne zaštite za cilj trebala imati kvalitetniji stručan rad i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih grupa, a da to ovakva reforma ne postiže. Centralizaciju sistema koja se provodi osnivanjem HZZSR-a smatraju neusklađenom s Ustavom koji propisuje da su jedinice lokalne samouprave te koje obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojma se neposredno ostvaruju potrebe građana, a među kojim potrebama su posebno navedene one iz oblasti socijalne zaštite. Socijalni radnici pozivaju se također i na Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji, razrađujući ustavnu odredbu, također propisuje da općine, gradovi i veliki gradovi u svojem samoupravnom djelokrugu imaju i poslove socijalne skrbi. Navode i nedavno donesenu Nacionalnu razvojnu strategiju u kojoj je, kad je o socijalnoj politici riječ, istaknut „proces decentralizacije“ i „jačanje uloge centara za socijalnu skrb“. Centralizaciju čitavog sistema uvođenjem HZZSR-a socijalni radnici smatraju „velikim korakom unatrag“.

Ovakvom mišljenju prisnažuje i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, slažući se da osnivanje HZZSR-a predstavlja snažnu centralizaciju. „Struka argumentira otpor takvoj organizaciji sustava, pa je o tome nužno nastaviti razgovarati i nakon završetka ovog savjetovanja, kako sa strukom, tako i s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti.“ Prema riječima Šimonović Einwalter, važno bi bilo obratiti pažnju na jače uključivanje CZSS-eva u život lokalnih zajednica radi prevencije siromaštva i socijalne isključenosti, stoga bi pravi put reforme bio – omogućiti centrima da utječu na kreiranje socijalnih programa na lokalnoj razini s obzirom na potrebe lokalnih sredina. Zaključuje se da je centralizacija, po mišljenju pučke pravobraniteljice, put suprotan onome kojim bi u reformi trebalo ići.

„Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama“, ističu socijalni radniciFormiranje ove megainstitucije našla je potrebnim prokomentirati i Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom. „Ustrojavanje HZZSR-a s područnim službama i ispostavama podsjeća na ustroj HZZ-a, HZZO-a i HZMO-a“, napisala je ona, „te nosi prizvuk birokratske distance i postupanja prema administrativnim pravilima, zbog čega nije primjereno za sustav socijalne skrbi“. Neprimjerenost ovakvom sustavu Slonjšak obrazlaže prirodom i svrhom djelatnosti socijalne zaštite „u kojoj se očekuje visoko osobni odnos klijenta/korisnika i stručnjaka, kao i korištenje, usmjeravanje i povezivanje lokalnih resursa“. „Smatramo da se ovakvim preustrojem stvaraju bespotrebni troškovi, a ne donosi se suštinska promjena“, zaključuje pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.  

II Obiteljski centar

U novu megainstituciju koja u sebi obuhvaća centre za socijalnu skrb neće biti preneseni i obiteljski centri koji su CZSS-evima bili priključeni 2014. godine, u vrijeme ministrice Milanke Opačić, a zadaća im je provoditi različite aktivnosti i usluge usmjerenih prema djeci, mladima i obiteljima. Novi zakon, naime, iskazuje namjeru socijalno-obiteljskih vlasti da ih nakon sedam godina opet izdvoji, uz osnivanje Obiteljskog centra, samostalne ustanove koja će biti centralizirana s podružnicama po županijama, na sličan način kao i HZSSR. „Razdvajanje obiteljskih centara od CZSS-eva predlaže se radi odvajanja preventivne, savjetodavne i tematske uloge obiteljskog centra od kontrolne uloge Zavoda“, zamislili su u Ministarstvu. „Obiteljski centar provodit će različite oblike preventivnih programa, individualnih i grupnih tretmana, savjetovanja, obiteljske medijacije, podrške roditeljstvu, jačanja obiteljskih i roditeljskih kompetencija, edukacijske i grupne podrške posvojitelja“ itd, itsl.

„Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama“, ističu socijalni radnici. Umjesto ovako centraliziranog modela, oni predlažu osnivanje županijskih obiteljskih centara s mogućnošću osnivanja podružnica po gradovima na području njihovih županija.

III Akademija socijalne skrbi

Prema zamisli Ministarstva i tekstu novog zakona, radnici mastodontskog HZZSR-a, centralnog OC-a te svi ostali stručni i „drugi“ radnici stručno će se usavršavati u novoosnovanoj javnoj ustanovi – Akademiji socijalne skrbi. Ona će također standardizirati obavezne i posebne programe usavršavanja, te provoditi „organizacijske, timske i metodske“ supervizije nad sustavom.

„Smatramo da se ovakvim preustrojem stvaraju bespotrebni troškovi, a ne donosi se suštinska promjena“, zaključuje pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak„Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije“, kažu složno socijalni radnici, „tim više što bi ona trebala samo organizirati, a ne i educirati stručne radnike. Upozoravaju da su edukacije dosad provodili Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, organizacije civilnog društva pa i same ustanove socijalne zaštite, a na prvom mjestu potpisnice mišljenja iznesenog u javnom savjetovanju o novom zakonu – Hrvatska udruga i Hrvatska komora socijalnih radnika. Svi oni, tvrde socijalni radnici, stekli su dosad „dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti (educiranju stručnjaka, op. t.g.)“. Smatraju da bi unapređenje stručnog rada trebalo biti jedna od zadaća HZZSR-a, za takvo su se rješenje zalagali, međutim on je u finalnom nacrtu Zakona dobio posve drugačiju ulogu.

Mišljenju socijalnih radnika ovoga puta prisnažuje pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Anka Slonjšak. „U pogledu osnivanja još jedne ustanove, skrećemo pozornost na postojanje svih potrebnih resursa i mogućnosti dodatne kontinuirane izobrazbe u sustavu (npr. stručne komore, sveučilišta itd.) te upućujemo na njihovo korištenje, na racionalno korištenje državnih sredstava i njihovo usmjeravanje prvenstveno u kapacitiranje sustava potrebnim brojem stručnih djelatnika, umjesto osnivanja nove ustanove.“ Osnivanje akademije, dakle, pravobraniteljica smatra neracionalnim bacanjem para.

IV Ukidanje obiteljskih domova

Ovu mjeru u Ministarstvu opravdavaju vlastitim zapažanjem da većina domova „nije ostvarila zadani cilj“, koji bi trebao biti „obiteljski način života unutar obiteljskog doma“. Prvenstveno zbog nedostatne stručne suradnje i infrastrukture, tvrde u Ministarstvu, domovi nisu niti mogli pružiti očekivanu razinu kvalitete usluge“. Obiteljskim je domovima zadan rok od pet godina da se transformiraju u „ustanove u sustavu socijalne skrbi“ koja će morati poštivati sva pravila o prostornim i kadrovskim uvjetima koja su propisana za takve ustanove. „Nakon isteka od pet godina, u slučaju da nisu u mogućnosti osnovati ustanovu, obiteljski domovi s manjim bojem korisnika imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom sukladno Zakonu o udomiteljstvu.“

Centralizaciju čitavog sistema uvođenjem HZZSR-a socijalni radnici smatraju „velikim korakom unatrag“Ovome se, očekivano, suprotstavila Udruga obiteljskih domova. „Ukidanje obiteljskih domova prouzročit će neizvjesnost za svakodnevnu skrb o više od 6000 korisnika i za poslove više od dvije tisuće zaposlenih.“ Udruga ističe i da Ministarstvo, spominjući vlastiti nadzor nad kvalitetom usluga, nije objavilo rezultate praćenja njihova rada niti izvještaje nakon obavljenih inspekcijskih nadzora. U prethodnoj komunikaciji s Ministarstvom ustanovili su da su im podaci kojima raspolažu dosta manjkavi, pa „nije jasno kako je moguće dati cjelokupnu ocjenu o kvaliteti i ispunjavanju svrhe obiteljskih domova bez tih podataka“. Ističu i kontradikciju po kojoj se obiteljskim domovima osporava nedostatna kvaliteta, a kao alternativa se spominje prelazak na udomiteljstvo „koje zasigurno nema kvalitetu obiteljskih domova!?“. Njihovim ukidanjem procvjetat će ilegalni smještaj koji ionako predstavlja „najveći problem“.

Socijalni radnici također se zborno protive ukidanju obiteljskih domova u roku od pet godina. Njime se, ističu, „neće unaprijediti zaštita korisnika“ jer zakon nije predvidio primjereni odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. „Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika, i kontrolu nad radom obiteljskih domova“, smatraju socijalni radnici.

V Povjerenstvo za odlučivanje o osnovanosti pritužbi

Radi se o novom tijelu koje bi trebalo rješavati, malo pažnje molim, o osnovanosti pritužaba stranaka koje nisu bile zadovoljne prethodnim odgovorom Ministarstva u vezi pruženih usluga, postupaka ili propusta od strane radnika u području socijalne zaštite. Zakon predviđa da se to povjerenstvo sastoji od predstavnika samoga Ministarstva i građana, bilo da su ih u to tijelo predložile organizacije civilnog društva ili su se sami odazvali na javni poziv. „Navedeno pridonosi boljoj zaštiti prava korisnika u ustavu socijalne skrbi“, smatraju u Ministarstvu.

„Uvođenje instituta Povjerenstva u kojem neće biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava“, uglas ističu socijalni radnici.

„Ideja uvođenja svojevrsnog građanskog nadzora može biti pozitivna, jer se njime otvara put preispitivanju postojećih rješenja, što je korisno i potrebno, a sam građanski nadzor može pridonositi povjerenju građana u institucije“, komentira pravobraniteljica Šimonović Einwalter. Ipak, ona smatra da bi pri uspostavi Povjerenstva trebalo uzeti u obzir postojeće mehanizme, misleći pritom prvenstveno na instituciju pučke pravobraniteljice i posebnih pravobraniteljica. „Posebno je važno pri izradi poslovnika o radu Povjerenstva osigurati da ne dođe do nejasnoća u njihovu postupanju u odnosu na postojeće institucije“, preporuča Šimonović Einwalter, domećući, možda i s dozom skepse, da bi funkciju Povjerenstva nužno bilo „osmisliti“, te „dobro regulirati“ način izbora članstva i kriterije za utvrđivanje njihove stručnosti.

„Kako takvo tijelo ne postoji u niti jednom drugom području javne uprave, smatramo da ovakvo zakonsko rješenje potiče daljnju podozrivost i nepovjerenje građana u stručnjake u sustavu socijalne skrbi i krovnom ministarstvu“, drugačijeg je mišljenja povjerenica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak. „Odredba prema kojoj bi Povjerenstvo tražilo ponovno preispitivanje već donesenog odgovora na prigovor implicira da Ministarstvo svoju odluku nije dovoljno promislilo kad je odlučivalo o prigovoru, te se možda može i predomisliti.“ Slonjšak se boji da bi osnivanje Povjerenstva, kao oblika „građanskog nadzora“ moglo dodatno narušiti povjerenje u institucije i izazvati pravnu nesigurnost.

xxxxxxxxxxxxxxx

Radnici u socijalnoj zaštiti zajedno s njihovom udrugom i komorom na kraju su predložili Ministarstvu socijale da povuče iz javnog savjetovanja prijedlog novog Zakona o socijalnoj skrbi i da propis koji je na snazi izmijene povećanjem zajamčene minimalne naknade i osnovice za ostvarivanje prava na nju. „Nakon toga potrebno je, uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima, pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatske.“ Zamišljamo Josipa Aladrovića i Andreja Plenkovića kako se drže za trbuhe od smijeha.

h-alter