Dvorana MC Pavarotti u Mostaru bila je premalena za sve ljubitelje lika i djela Gospodara pisane riječi – Viktora Ivančića, koji je sinoć u organizaciji Udruženja Centra za kritičko mišljenje i portala Tačno.net pred više od stotinu građana Mostara održao tribinu na temu “Novinarstvo između konformizma i glasa javnosti”. 


Na samom početku Viktor Ivančić se obratio posjetiteljima čestitavši im Dan oslobođenja Mostara, a kasnije govorio o spomenutoj temi zajedno s prof. Amerom Bahtijarom, te prof. dr. Draganom Markovinom – autorom najčitanije kolumne od početka 2014. godine.


Posjetitelji su imali priliku uključiti se u raspravu, postavljati pitanja i komentirati temu, kao i cjelokupnu situaciju u državi i regiji, posebno komentirajući trenutne demonstracije i aktivnosti građana diljem Bosne i Hercegovine koje su naišle i na Ivančićevu podršku:


“Primjetan je grčeviti pokušaj nacionalnih političkih elita u BiH da ovaj socijalni bunt nacionaliziraju i da ga pretvore u neku vrstu ‘etničkih priča’, a uz to je očito da političke elite zapravo ne žele dopustiti da socijalno pitanje uopće dođe na dnevni red. Zoran Milanović je i posjetio Mostar zbog toga jer socijalno pitanje ne smije biti tema, no ne znam koliko će im to uspjeti. Poruka građana je poslana, a uz to je zabilježen i određen uspjeh.”



Jedan od utemeljitelja nekadašnjeg kultnog tjednika Feral Tribunea bio je uz ostale i Viktor Ivančić koji je, kako ističe Dragan Markovina, objedinjavao kremu autora s jugoslavenskih prostora, imajući vrlo značajnu ulogu u životima svih njegovih čitatelja za vrijeme rata 90-ih godina, ali i netom poslije njega. Markovina je s gorčinom prokomentirao kako mu se čini da je sve “otišlo u vjetar” zbog situacije na ovim prostorima posljednjih godina.


“Godinama sam se pokušavao uvježbati da takav dojam ne smijem imati jer na koncu svega ipak dođeš do zaključka da je pisanje i kritički rad individualan čin, te da je to nešto što radiš bez obzira hoće li to imati efekta, ili ne. Slažem se da efekta naizgled ima vrlo malo, međutim ni u to ne možemo biti sigurni jer ne znamo kako bi nam uopće danas bilo da takvi kritički glasovi nisu postojali. Čak i ako ne bude efekta od mog pisanja i pisanja mojih drugova, postoji osobna potreba za kritičkim djelovanjem da se ne bude pijun u društvenoj igri” – dodao je Viktor Ivančić.


Profesor filozofije Amer Bahtijar istaknuo je kako je Feral Tribune mnogim generacijama ljudi mjera stvari, a zatim upitao Ivančića koji su mu autori  bili uzori:


“Bilo je mnogo pisaca koji su mi bili uzori u doba mog formiranja. Ja sam relativno kasno počeo pisati jer sam tek s 24 godine shvatio da bih mogao pisati. Tada, u početcima, bili smo zagrijani da srušimo to jednoumlje koje je Bogom danu o odnosu na ovo što imamo danas. Kada smo počeli raditi Feral kao samostalan list, bilo nam je jasno da je to relativno jedinstven projekt – možda ne u kritičkom smislu, ali svakako u poetičkom jer je bio spoj radikalne satire koja izlazi u vrijeme rata i tkzv. ozbiljnog novinarstva. Više nismo mogli ni imati uzora. Davali smo sami sebi granice, kriterije. Istovremeno njegovati neku vrstu novinarstva koja nije samo uravnoteženo i ozbiljno novinarstvo, nego i angažirano koje neće falsificirati činjenice” – kazao je  Ivančić, te dodao kako ga nikada nije zanimalo neutralno novinarstvo.



Amer Bahtijar, Viktor Ivančić, Dragan Markovina


Viktor Ivančić o mainstream medijima


“Današnji masovni mediji prije svega su koncentrirani na održavanje statusa quo, dakle na reprodukciju sistema. Ne znači da u mainstream medijima nema kritičkih i izvrsnih članaka, no liberalni kapitalizam ima sposobnost da čak i kritiku usmjeri na svoj mlin i ugradi je na neki način u sistem. Svi su kritički glasovi dobro došli ako su koncentrirani na popravljanje postojećeg stanja, međutim ako se javlja kritika koja dovodi u pitanje pravila igre i cijelu konstrukciju društva onda to biva marginalizirano radikalnim metodama. Liberalni kapitalizam si neće dopustiti da donosi velike političke zabrane, da gazi čizmom i bude omražen kao neka staljinistička varijanta liberalne demokracije. Vidio sam po dolasku u BiH na vijestima da je sud donio odluku da zaplijeni materijale televizijama s prosvjeda – to je strašno. To je gesta policijske države. Činjenica da bi novinari i snimatelji trebali biti uključeni u represivni aparat jest tragična. Iako, pošteno govoreći, mediji često dobrovoljno funkcioniraju kao dio represivnoga aparata. Često je uloga medija egzekutivna na razne načine. Postoji novinarstvo koje intrigira i novinarstvo koje izaziva nelagodu. Meni marginalna pozicija osobno odgovara. Nisu svi čitatelji isti. Stotinu tisuća čitatelja 24sata i tisuću čitatelja portala Tačno.net ili Peščanik.net nije isto. Ovih tisuću mnogo više vrijedi zbog toga jer su to lojalniji čitatelji jer to čitaju s nekim angažmanom.”


Govoreći o ideologijama, zanimljivo je kako se hrvatsko društvo zasniva na konsenzusu ljevice i liberalne desnice. Takav čin ima suštinski cilj prikrivanja stvarne desnice i stvarne fašizacije društva.


“Vrijeme je da se progovori o radikalizmu političkog centra. Kada je došlo do žestoke fašizacije hrvatskoga društva ili do ustašizacije hrvatskoga društva (od početka 90-ih pa sve do kraja). To objektivno nisu provodile ekstremne političke skupine na nekom političkom rubu, nego je to činila centralna politička vlast. Simbolično je to bilo naznačeno izmjenom naziva trgova, uništavanjem nekoliko tisuća partizanskih spomenika, pa sve do naziva ulica po Mili Budaku i dr. ustaškim velikanima. To nije činio HSP, ni Anto Đapić, nego je to činila upravo centralna politička vlast. Ta logika se u nešto mekšoj varijanti zadržala i danas: U Hrvatskoj imate agresivnu propagandu referenduma o braku ili referenduma protiv javnog korištenja ćirilice kojeg koristi tkzv. radikalna desnica, a HDZ cijelo vrijeme to podupire. Jasno se vidi da je ta radikalna desnica potrebna HDZ-u kako bi se upravo HDZ mogao predstavljati kao umjeren, a oni zapravo sprovode jednu politiku. Tako je i na lijevoj političkoj sceni. Milanovićev posjet HDZ-u u Mostaru na svojstven način govori o toj vrsti ljubavi političkog centra.” V. I.




Ugašeni s dvanaest tisuća prodanih primjeraka

“Veći dio masovnih medija bavi se mistifikacijom tj. radikalnom mistifikacijom društvenih zbivanja. Feral se bavio radikalnom demistifikacijom. Bio je tretiran kao neka vrsta stranog tijela u tom društvu. Feral Tribune nikada nije postao strukturalna činjenica u Hrvatskoj. Ugašeni smo s dvanaest tisuća prodanih primjeraka uz cijenu od 15 kuna. Nismo imali nijednog oglasa. U isto vrijeme su mediji od dvije ili tri tisuće prodanih primjeraka imali oglase, a mi nijedan. Spominjem ovih dvanaest tisuća prodanih primjeraka iz razloga jer danas najtiražniji politički tjednik u Hrvatskoj ima osam tisuća.” V. I.



Demokratski je djelovati van sistema


“Ako se naš udio u demokraciji svodi na to da jednom u četiri godine damo svoj glas nekome i da legitimiramo nekakvu političku elitu, onda nam takva demokracija ne treba. Po mom mišljenju demokracija ima smisla samo kada radi na suzbijanju razlika. Kako vidimo, što su naše demokracije razvijenije – to su naše razlike sve veće. Nešto ne štima. Treba dovesti u pitanje princip. Ima ona Badiouova rečenica: ‘Nemojmo dopustiti da demokraciju prepustimo psima.’ Nije liberalno-demokratski model ako se on svodi na to da jednom u četiri godine legitimiramo daljnje izrabljivanje onih koji su na društvenom dnu. To ne znači da bi time trebale biti zadovoljene naše demokratske potrebe. Prema tome, demokratski je djelovati van sistema.” V. I.


Izvor: tacno