Viktorija Car: U medijima nedostaje i odgovornosti i slobode

Prvi zajednički projekt Regionalne mreže za ljudska prava, osnovane sa zadaćom jačanja regionalne suradnje i zajedničkih aktivnosti vezanih uz aktualna regionalna pitanja i probleme te okupljanja aktivista i aktivistkinja za ljudska prava, odnosi se na istraživanje medijskih diskursa u zemljama Balkana. Nedavno je objavljena i knjiga ‘Mi i oni kroz medijske naočale – analiza medijskih diskursa u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji’, o kojoj smo razgovarali s njezinom urednicom Viktorijom Car, medijskom analitičarkom i docenticom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Narativ žrtve ili narativ uspjeha

Što se željelo pokazati istraživanjem medijskih diskursa u balkanskim zemljama?

Cilj projekta ‘Istraživanje medijskih diskursa u zemljama Balkana’ je na primjerima triju događaja prepoznatih kao društveno prijepornih u susjednim zemljama (Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji) pokazati da mediji određenu temu, događaj ili problem smještaju u odgovarajući društveno-politički okvir, koristeći pritom različite ideološke, političke, nacionalne, vjerske ili rodne diskurse, kojima sudionike pozicioniraju na relaciji ‘mi’ – ‘oni’. Željelo se pokazati da se prilikom istoga ‘medijskog slučaja’ koriste različiti medijski diskursi, koji se rotiraju i ponavljaju već kod sljedeće teme ili događaja. Važno je bilo identificirati tko smo ‘mi’ a tko su ‘oni’ te jesmo li na istoj ili na suprotstavljenim stranama. Pritom je bilo bitno i utvrditi kome je pripisana pozicija moći, ‘nama’ ili ‘njima’: ovisno o njoj, jedni će biti smješteni u narativ žrtve ili narativ uspjeha, a drugi će biti neprijatelji i prevaranti, naša kočnica, krivci za sve. Istraživanjem su obuhvaćene tri teme koje su, na neki način, medijski obilježile jesen i zimu 2014. godine: beogradska Parada ponosa, opći izbori u BiH i puštanje Vojislava Šešelja, haškog optuženika za kaznena djela počinjena tijekom rata na području bivše Jugoslavije, na privremenu slobodu do izricanja presude.

Ideja je kontinuirano ukazivanje na medijsku konstrukciju društvene zbilje?

Zadaća Kuće ljudskih prava i nekih drugih organizacija civilnog društva jest kontinuirano ukazivati na medijsku konstrukciju društvene zbilje, jer u takvom društvu živimo i tako ga konzumiramo. Trajno ukazivanje na korištenje govora mržnje, diskriminirajućeg jezika, stereotipa, mitskih struktura, jezičnih manipulacija i konstrukcija u izvještavanju o drugima, može pomoći u poticanju kritičkog razumijevanja medijskih poruka, odnosno jačanju medijske pismenosti u korisnika i korisnica (publike) medijskih sadržaja. Samo kritična publika može biti korektiv neprofesionalnom i neetičnom izvještavanju, neovisno jesu li mu autori novinari ili građani, profesionalci ili amateri.

Manjak analitičkog pristupa

Koji su glavni zaključci o medijskim diskursima na istraživane teme?

Kada je riječ o pravima LGBT zajednice u konzervativnim i tradicionalnim društvima poput srpskog, hrvatskog i bosanskohercegovačkog, za očekivati je da se medijski diskursi temelje na onim ideološkim (konzervativno – liberalno) i na diskursu u kojem su suprotstavljeni ljubav i tolerancija na jednoj, a homofobija i nasilje na drugoj strani. U medijskom izvještavanju o općim izborima u BiH u sve tri zemlje dominiraju nacionalistički diskursi koji se isprepliću s vjerskima, a značajno su prisutni i politički, ponajviše u izvještavanju bosanskohercegovačkih medija. Politički diskursi definirani su s obzirom na interese političkih stranaka koje zauzimaju odgovarajući položaj moći (na relaciji ‘vlast’ – ‘opozicija’), a te se pozicije razlikuju s obzirom na unutrašnju podjelu BiH na Republiku Srpsku i Federaciju. Puštanje Šešelja na privremenu slobodu i njegov dolazak u Srbiju izazvali su veliku pozornost medija u Hrvatskoj: kroz medije se prezentiralo kako je taj slučaj za mnoge ovdje ponovno suočavanje s prošlošću te upravo takav pristup možemo definirati i kao poseban medijski diskurs koji se provlačio u tekstovima. Drugi diskurs vidljiv u medijskim tekstovima o Šešelju je onaj mitološki, prikazan ponajprije kroz mit o Velikoj Srbiji, ali i Srbiji kao žrtvi, gledano iz kuta srpskih medija. No mediji svih triju zemalja bili su jedinstveni u identificiranju zajedničkog vanjskog neprijatelja – Haškog suda. Međutim, kroz sve tri teme zapravo se pokazalo koliko su mediji nezainteresirani za ono što se događa u susjednim zemljama, ako ih se to izravno ne tiče.

Kakvo je stanje medija u regiji?

I ovo je istraživanje pokazalo kako u nekim medijima nema novinarskih sloboda, jer novinari i novinarke bez ikakve kritike ili analitike samo prenose izjave političara, odnosno političke diskurse. Ponajviše je to izraženo u medijima u BiH. Različiti indeksi za mjerenje kvalitete novinarstva pokazuju kako u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji nedostaje i medijske odgovornosti i medijske slobode. Politički i ekonomski interesi utječu na mejnstrim medije u svim zemljama, a postoji i ozbiljan nedostatak istraživačkog novinarstva. Sadržaji se ogoljuju na razinu agencijske vijesti, bez analitičkog pristupa, bez konteksta, pojašnjenja, kritike… Kako ukinuti takve loše, trivijalne medije? Mediji prestaju postojati onoga trena kada izgube publiku. Dakle zadaća je trajno raditi na razvijanju medijske pismenosti građanstva, koje treba naučiti u medijskom tekstu prepoznati podtekst, odnosno pročitati i ono čega u njemu nema te znati objasniti zašto je to tako i tko je ili što je izostavljeno.

Analizirane dnevne novine, tjednici i onlajn mediji

U sklopu istraživanja regionalnih medijskih diskursa u BiH su analizirani ‘Dnevni avaz’, ‘Nezavisne novine’ i ‘Dnevni list’, tjednik ‘Start’ i dvotjednik ‘Dani’ te Klix.ba i Nezavisne.com. Istraživanje je provela Vedrana Frašto iz Fondacije CURE, a suautorica izvještaja je Aleksandra Vejnović iz organizacije civilnog društva Prava za sve.

U Hrvatskoj su analizirani ‘Večernji list’, ‘Jutarnji list’ i ‘Novi list’, tjednici ‘Globus’ i ‘Novosti’ te Dnevno.hr, Index.hr i H-alter.org. Istraživanje su proveli Milana Romić iz Kuće ljudskih prava Zagreb i Đino Đivanović, a izvještaje je napisala Sanja Sarnavka, čelnica udruge B.a.B.e. i aktivistkinja Kuće ljudskih prava Zagreb.

U Srbiji su analizirani ‘Danas’, ‘Večernje novosti’ i ‘Blic’, tjednici ‘Vreme’ i NIN te B92.net i Dnevno.rs. Istraživanje su proveli i izvještaje napisali Sara Dereta i Dragan Popović, oboje iz Centra za praktičnu politiku te Kuće ljudskih prava i demokratije.