Psihijatrijske ustanove, ali i drugi tipovi bolničkih institucija oduvijek su predstavljali intrigantan mamac za filmaše. Njihova je atraktivnost počivala na činjenici da na izoliranom području mogu okupiti dijapazon likova te ispremrežiti njihove odnose, često ih zaogrćući u parabolično ruho, gdje je institucija predstavljala metaforu za cjelokupno društvo. S druge strane, postojala su i ona djela zabavljačkih tendencija koja su nastojala strašiti gledatelje senzacionalističkim fabularnim kombinatorikama smještenima u mračne i zlokobne ludnice te druge tipove bolničkih ustanova. Pakosni i nerijetko sumanuti liječnici vršili su eksperimente na bespomoćnim žrtvama ili na prevaru i/ili pogrešno utamničenim pacijentima.
Unatoč velikoj fascinaciji, iznenađuje što je malo dobrih naslova proizašlo. Prije bi se moglo zaključiti da su filmaši generalno imali problema s psihijatrijama te su im ostvarenja, čije su radnje smještene na spomenuti lokalitet, često bila svedena na najobičniji kič i pretjerivanje, s karikiranim i hiperboliziranim likovima te odveć snažno izraženom dijadom dobra i zla, odnosno ludila i lucidnosti. Iznimke je moguće pronaći primjerice u Letu iznad kukavičjega gnijezda (One Flew Over Cukoo`s Nest, 1975) Miloša Formana, inače ekranizaciji istoimenoga romana Kena Keseyja iz 1962. godine.
U spomenutom romanu pojavio se lik glavne sestre Mildred Ratched, koju je u Formanovoj ekranizaciji tumačila Louise Fletcher te je za svoju interpretaciju osvojila Oscara u kategoriji najbolje ženske glavne uloge. Na listama najdojmljivijih filmskih negativaca često se možemo susresti s ovim likom, koji mahom zauzima visoka mjesta. Mildred Ratched tako je nadrasla romaneskno i filmsko djelo te postala jednim od kulturnih simbola. Hladna nadstojnica mentalne institucije tako je počela označavati strogu, birokratsku ličnost žednu moći, koja koristi poziciju autoriteta i moći da nesmiljeno barata životima podređenih.
S obzirom da Ratchedova posjeduje veliki kulturni kapital, a danas se vole propitivati klasične priče i likovi, Ryanu Murphyju - uspješnom televizijskom producentu i scenaristu koji je prije nekoliko godina postao akvizicija Netflixa, palo je napamet da pokuša iskoristi spomenuti lik te gledateljima ponuditi njezinu zamišljenu pretpovijest. Stoga se Netflixova serija u osam nastavaka, dakle nadahnuta likom iz Keseyeva romana, nastoji baviti razdobljem života medicinske sestre koji je prethodio radnji Leta iznad kukavičjega gnijezda.
Paralelno s razvojem televizijske karijere Murphy je nastojao postići i uspjeh u visokobudžetnoj holivudskoj produkciji. Njegovi raniji televizijski projekti poput tinejdžerske serije Popular ili medicinske serije Nip/Tuck otkrivaju njegovu sklonost prema veselosti, razigranosti, šarenilu te kiču, koji će vrhunac doživjeti s mjuzikl serijom Glee, u kojoj su pokupljeni svi klišeji iz tinejdžerskih filmova i sapunica, pridodani su im stereotipni likovi, a sve je zaogrnuto u ples i obrade popularnih pjesama mahom od osamdesetih godina prošloga stoljeća do danas. Nip/Tuck otkriva također njegovu tendenciju prema pretjeranoj žanrovskoj kanibalizaciji, pa je u medicinski okvir upleo elemente crne komedije, satire, kriminalističkog i inog. Slično je s filmskim mu projektima poput Running with Scissors (2002) ili Eat Pray Love (2010). Nešto mračniju stranu autor je otkrio antologijskom serijom American Horror Story, gdje se u horor ruhu bavio strahovima te mračnim predjelima ljudske psihe, ali s njegovim dobro poznatim sklonostima prema hiperboli.
Gospodin Murphy, osim što je uspješan, neosporno je i svestran, pa se na papiru projekt Ratched doimao kao sljedeća Netflixova uspješnica. Međutim, nešto je očito krenulo po zlu. Fabularna kombinatorika prve sezone otkriva da su od početka postojale ambicije da se priča razgrana u više sezona, s istom glavnom protagonisticom no novim zapletima, što nakon ogledavanja ovih osam epizoda postaje upitnim. Da skratim priču, da je ne razvlačim previše kao što su je otegnuli kreatori Ratched, serija djeluje kao jedan vrlo nespretan, groteskan spoj American Horror Story s onom drugom, kičavom strujom Murphyjeva stvaralaštva, što je urodilo nekakvom bastardnom tvorevinom koja ne zna što bi htjela biti i kojim bi putem trebala krenuti da ostvari konciznu i suvislu cjelinu.
U ovaj bućkuriš autor je utrpao svašta: od horora, preko groteske, crne komedije, pohotnih svećenika, Bonnie i Clydea, beskrupuloznih političara, motela skoro u stilu Psiha, neshvaćenih lezbijki, komedije, trilera, ljubavne priče, ludih znanstvenika, djetinjstva iz crne kronike, do dekadentnih bogatašica i njihove degenerirane djece. Pritom je zaboravio scenaristički poraditi na likovima koji su stereotipni i odveć karikirani, jednodimenzionalni te posljedično monotoni, a nije se proslavio niti strukturiranjem suvislih dijaloga. Prenatrpanost zapleta uzela je danak: serija muku muči s tempom pripovijedanja, pa je na trenutke monotona i antiklimaktična. Pritom je nemoguće ne primijetiti izrazito fetišistički odnos prema sakaćenju ljudskoga tijela. Svaku mehaničku metodu psihijatrijskoga liječenja, svako ubojstvo i drugu vrstu krvnoga delikta serija inscenira s takvom pedantnom predanošću da se zapitate čiji se tu nesvjesni demoni zapravo iscjeljuju. Brutalno, u ovom slučaju nepotrebno nasilje koje je uneseno efekta radi, a ne postizanja atmosfere strave i užasa, u oštrom je kontrastu s vizualnom stiliziranošću cjeline.
Murphy je kao i inače veliku pažnju posvetio formalnim obilježjima. Uočljiva je ekstenzivna uporaba širokokutnih objektiva da bi se prostor oneobičio - bilo da je riječ o predjelima psihijatrije, motela ili imanja dekadentne gospođe Osgood. Kao da se želi sugerirati da je posrijedi svojevrsna paralelna stvarnost, iskustvo pomaknuto onkraj iskustvene zbilje, čiji su glavni akteri osobe iz nekakvoga polusvijeta. Autori se izrazito služe i vizualnim simbolizmom te stiliziranim osvjetljenjem, napose za sugeriranje stanja svijesti pojedinih likova. Općenito, vizualni segment serije otkriva sklonost prema pastišu, no ovdje je citatnost svoja vlastita svrha te se pretvara u najobičniji kič. Ratched je okupila šaroliku i impozantnu glumačku postavu: Sarah Paulson, Judy Davis, Amanda Plummer, Cynthia Nixon, Sharon Stone, Vincent D`Onofrio, Sophie Okonedo, Rosanna Arquette, Jon Jon Briones, no ostavlja dojam da se većinom muči s neinspirativnim ulogama.
