Svjetske vojne i ekonomske velesile, prije svih Rusija i Kina s jedne te SAD i NATO s druge strane, takorekuć dnevno u međunarodnim vodama i zračnom prostoru vježbaju tzv. susrete prve vrsti, fingirajući neprijateljski napad, testirajući živce, strpljenje i manevarske sposobnosti suparnika, što je nerijetko na rubu incidenta sa širim međunarodnim implikacijama.
Gotovo je! Čim je američka veleposlanica u Njemačkoj Amy Guttmann objavila urbi et orbi – najviše da se čuje u Moskvi – kako će NATO od ponedjeljka 12. listopada desetak dana izvoditi „najveću zračnu vježbu s cca 220 ratnih aviona iz 25 država članica i partnera Sjevernoatlantskog saveza, kojom će koordinirati Njemačka“, u Kremlju je zavladala panika kakvu svijet još nije vidio. Vladimir Vladimirovič Putin i najbliži mu civilni i vojni suradnici, stisnuti jedan uz drugoga u atomskim skloništima duboko pod zemljom nekontrolirano dršću i grizu nokte od straha… Vojna vježba kodnog imena „Air Defender 23“ (Zračni branitelj 23) kojom, izvijestili su novinare američki i njemački generali Michael Loh i Ingo Gerhartz, čisto je „obrambene naravi“, a valjda sasvim slučajno koincidira s ekološkom i humanitarnom katastrofom miniranjem 30-metarske i 3,2 kilometra duge akumulacijske brane za hidrocentralu Novu Kahovku na rijeci Dnjipru za što se međusobno optužuju Rusija („ukrajinska vojska ju je granatirala“) i Ukrajina („ruski mineri su tim terorizmom željeli omesti našu ofenzivu“). I valjda također slučajna koincidencija na ukrajinskom ratištu: nedaleko od zaselka Masjutivke na području Harkiva je miniran dio 2400 kilometara dugačka cjevovoda od ruskoga grada Toljatija do ukrajinske luke Odese, kojim se u EU izvozi amonijak za proizvodnju umjetnoga gnojiva.
Stari je kontinent, sâm SAD te velik dio ostatka Kugle, uključivo velike štete na ruskoj strani, zapao u živo blato inflacije/recesije, energetske i krize hrane, etc., čije posljedice drastično ruše gospodarstvo i životni standardTko tu koga – zna se zašto, ali ne baš tko i kako, što drastično podsjeća na baltičku „enigmu“ terorizma na megaplinovodu Sjeverni tok 1 i 2 za opskrbu zapadne Europe ruskim plinom – ostaje do daljnjega baviti se medijskim kibicima i političkim jastrebovima iz raznih gnijezda, pa… No, kako se u dramatiziranje stvari i neodgovorno plašenje čovječanstva svako malo provokativnim vojnim vježbama na kopnu, u zraku, na vodi te u cyber-prostoru uklapa NATO-ov desetodnevni „Air Defender 23“ u kojem „branitelju“ – CRO premijer i nesposobni ministar obrane Mario Banožić ne mogu spavati od nemoćna jada – zračna krila RH nemaju čime sudjelovati? Jer, što bi tamo imao tražiti onaj jedan i pol jedvaleteći još sovjetski/ruski MIG-21 iz 1970-ih godina? Pozne staračke dobi. Vojne vježbe – uglavnom združene, savezničke, partnerske, itsl. . – u zadnjih su godinu-dvije gotovo dnevna pojava i već ih malo tko uzima ozbiljno. Kao uvertiru u ozbiljan ratni sukob inicijalna tzv. prvog udara. „Snagatorsko“ pokazivanje mišića jest latentna prijetnja miru i sigurnosti, ali ne takva da se neprijatelju“ i simpatizerima mu na geostrateški kriznim područjima tresu gaće zbog takvih školskih parada vojne tehnike. Recimo, Sjeverne Koreja prema južnim sunarodnjacima i Japanu, Kine u Južnokineskomu moru u blizini Tajvana te SAD s tzv. saveznicim/partnerima također u blizini Tajvana te u Karipskomu moru, Rusije na raznim dijelovima svoga „beskrajnog“ euroazijskog teritorija, u Bjelorusiji ili Siriji, NATO-a po Uniji s pojedinim zemljama/skupinama članica tzv. europske obitelji, etc.
„Velika NATO-ova vojna vježba ‘Air Defender 23’ je obrambene naravi, ali se njeme želi poslati poruka, napose Rusiji“, bila je izravna američka veleposlanica u Njemačkoj Amy Guttmann u obraćanju medijima. „Doista bi me iznenadilo da jedan svjetski čelnik, što uključuje ruskog Vladimira Putina, ne povede računa o tomu što takva vojna vježba govori o naravi i snazi NATO-a. Zasad nije planirano da ‘Air Defender’ bude redovita vježba, ali ne želimo ni da bude posljednja“ Njezin „obrambeni karakter“ je našao potrebnim naglasiti – jamačno ne bez jaka razloga u aktualnima kritično zategnutim odnosima SAD/EU/NATO-a i Rusije – i zapovjednik njemačkih zračnih snaga general Ingo Gerhartz: „Vježba je planirana 2018. godine, dijelom i kao odgovor na rusku aneksiju Krima 2014. godine, iako nije uperena ni protiv koga. Mi smo obrambeni savez i vojna vježba je tako i zamišljena“. Američki pak general, zapovjednik Zračne nacionalne garde SAD-a Michael Loh, indikativno, opravdava tu vojnu vježbu potrebom da „upotpuni stalnu SAD-ovu prisutnost u Europi i omogući obuku na višoj razini od one što se obično provodi na Starom kontinentu“. Koliko je, međutim, NATO obrambeni i mirotvoran savez, ne svjedoči samo njegov ratnohuškački/protumirotvoran angažman sada u ratu (pro)američkog Zapada protiv Rusije u Ukrajini nego i katastrofalno ubilački (tzv. mirovne misije, sic transit!) pohodi na Afganistan Irak, Libiju, Siriju…
Uključivo, je li, prijeteću retoriku u odnosu na Kinu i sva ina žarišta na Kugli, gdje je SAD, neupitni vlasnik/financijer NATO-a, kadar – raznim izmišljenim izgovorima o ugroženosti/obrani tzv. demokracije, zapadnih vrijednosti, ljudskih prava, našeg načina života, itsl. larpurlartizama – bez pardona i znanja UN-ova Vijeća sigurnosti upotrijebiti Sjevernoatlantski savez protiv svkoga na Kugli tko ne želi prihvatiti međunarodnopravno neodrživu global-dominacijsku tzv. doktrinu America First! NATO, vojni plod hladnoratovske/blokovske podjele svijeta neposredno po završetku Drugoga svjetskog rata, aktualno najveća organizacija za tzv. kolektivnu obranu 31 države članice u Europi i Sjevernoj Americi (uključivo Island, koji uopće nema vojsku), obesmišljen je u svom izvornom konceptu već 1999. godine raspadom svoga prirodnoga vojnog neprijatelja Varšavskog ugovora/pakta/saveza, čiji je neupitan komunistički vlasnik bio Sovjetski Savez/Rusija. Unatoč odlasku komunizma u naftalin prošlosti, ključnoj demokratizaciji Rusije te SAD-ovu obećanju novomu, višestranačkom režimu u Moskvi da se NATO neće širiti na istok, u bivše zemlje SSSR-a, odnosno priznanja Pekingu politike „jedne Kine“, Ameri su neodgovorno i neprijateljski, provocirajući buduće neizbježne sukobe, grubo pogazili ta obećanja, nabrijavali NATO i tzv. saveznike/partnere za krvoprolića radi ostvarivanja vojnom silom svojih megakorporativnih interesa.
Godina i pol krvoločnog rata u Ukrajini, kojemu se ne vidi kraj niti je pak naslutljiv obećani (brzi!?) ruski poraz – jer „Putinov režim ne može dugo protiv ujedinjenog Zapada“, sic transit – globalno je tragičan neuspjeh tzv. sankcija Moskvi i SAD/EU/NATO-ove politikeTa višedesetljetna neprijateljska američka politika prema cijeloj Kugli se osobito čvrsto ukotvila nakon sloma nacizma i fašizma na dijelu Starog kontinenta što su ga 1945. godine zauzele anglo-američke armije, dok su istočni dijelovi Europe, uključivo Berlin, koje je uz ogromne žrtve zauzela sovjetska Crvena armija, ostali dijelom komunističkog svijeta, iza tzv. željezne zavjese. Hladni rat, blokovski animoziteti, te apsurdni američki kompleks „Rusi ante portas“ i ruski „Amerika nas želi porobiti“ nuklearnim su višedesetljetnim nadigravanjima poslije SAD-ova ratnog zločina protiv čovlječnosti 1945. godine nad stotinama tisuća Japanaca u Hirošimi i Nagasakiju dotjerani na sâm rub zdrave pameti. Na prag armagedona. U tomu nevjerojatnom gemištu krajnjeg političkog bezumlja i uništavajuće sile sve sofisticiranije ratne tehnologije, čime se „neprijatelje“ plaši vojnim vježbama radi fingiranja ili stvarnog osjećaja nadmoći – bez obzira na to što u Trećemu svjetskom ratu ne može biti pobjednika, neovisno o tzv. savezima/partnerstvima i rasporedu oružja – NATO je SAD-u/Zapadu još vrlo jak i pouzdan adut dok zemlje članice pokorno pristaju povećavati „obrambeni“ euro/dolar/funtu sve više iznad minimalnih dva posto BDP-a. Odnosno, dok se to čime SAD/NATO vojnim vježbama područje Rusiji, Kini, Sjevernoj Koreji, Iranu… recipročno ne dogodi Washingtonu ili nešto prije Londonu, Berlinu, Parizu, Rimu, Varšavi, pribaltičkim patuljcima…
I s jedne i s druge strane tzv. crvene crte – ne treba to pokazivati vojnim vježbama ni na kopnu, moru, u zraku, cyber-prostoru niti na svemirskom poligonu – mete su precizno isprogramirane da preciznije ne mogu biti i samo treba pritisnuti gumb sudnjeg dana. A to može učiniti opet izvjesni luđak u kritičnom trenutku na pogrešnomu mjestu, Führerov alter ego, ili se umjetna inteligencija neočekivano spotaknuti o „grešku u materijalu“, pa – ćao đaci. Vojne vježbe su u principu besmisleno arčenje ogromnih svota novca poreznih obveznika radi plašenja „neprijatelja“ i globalnog paradiranja arsenalima kao marketinškim načinom promocije industrija smrti. Jer, koliko to god zvuči nemoralno, prljavo i neprihvatljivo, ratovi i manji oružani sukobi su vrlo unosni ne samo industrijama smrti nego i političkim establishmentima koji pripremaju ekstraprofite opravdavajući i vojne vježbe i ratove tipa „napadnuti, a ničim izazvani“, „teroristički režim gazi ljudska prava i slobode“, „naoružane bande ruše demokraciju“, etc. U SAD/EU/NATO-ovom aktualnom diskursu o proturuskom ratu (sutra i protukineskom?) anatemizira se tzv. autokracija, autokratski režim, vođa i autokratski mentalitet, jer da mrze tzv. demokraciju i drže u tamnici sve koji makar i samo misle – demokratski. Glupost na entu, ali…
Svjetske vojne i ekonomske velesile, prije svih Rusija i Kina s jedne te SAD i NATO s druge strane, takorekuć dnevno u međunarodnim vodama i zračnom prostoru vježbaju tzv. susrete prve vrsti fingirajući neprijateljski napad, testirajući živce, strpljenje i manevarske sposobnosti suparnika, što je nerijetko na rubu incidenta sa širim međunarodnim implikacijama. Vojne pak vježbe također nisu imune od mogućih takvih incidenata, jer se znâ dogoditi da u neposrednoj blizini „vojnih vježbača“ patroliraju s bojevim streljivom/projektilima upravo „neprijatelji“ kojima je vježba neka vrst prijetnje. Blesave igre bez granica? I više od toga. Mirotvoran je, je li, većinski svijet gurnut u gledalište drhturiti hoće li u nekom trenutku netko pogrešno pročitati možebitan ratoborni potez, pa pucačinu ćorcima ili pak na „glinene golubove“ učas prepakirati u sukob s mrtvima, ranjenima i uništenom ratnom tehnikom, a onda… Ne želimo znati.
Umalo, pa se taj možebitan scenarij ostvario prije kojih mjesec dana za kineskih vojnih vježbi kod Tajvana, gdje su kineski ratni brodovi i avioni digli tlak ne samo tajvanskoj vojsci nego i jatačkoj američkoj, odnosno vojskama susjednih država od Japana i Južne Koreje do inih američkih saveznika na području zemalja ASEAN-a. Kina je bez pardona pokazala vojnu moć i da neće biti brzog rješenja spora te je i nakon trodnevne vježbe ostavila ratne brodove i avione aktivnima u regiji. Toj su ugrozi SAD i regionalni saveznici parirali svojom vojnom vježbom. Zabrinutost na Tajvanu traje i dalje, a iz Bijele kuće – ne mareći za svoj pristanak uz pekinšku politiku „jedne Kine“ – prijete obranom međunarodno nepriznata tajvanskog režima, pa inat na inat ne vodi ničemu dobrom. Tajvan jest Kina i jest unutarnja stvar Kine u koju se SAD nema pravo miješati. Vuče vraga za rep. Kineski nosač zrakoplova „Shandong“ i ratna mornarica u stanju su pripravnosti. „U borbenim uvjetima testirane su sposobnosti različitih postrojbâi i rodova vojske“, objavila je tajvanska predsjednica Tsai.Ing-Wen. „Uvježbavalo se puno okruživanje i zatvaranje Tajvana, simulirani su napadi na kopnene ciljeve i korišteno je bojevo streljivo. Prijeteća gesta bila je više nego jasna. To je porpuno neodgovorno ponašanje Pekinga.“ Japan je također izrazio „veliku zabrinutost“ zbog eskalacije u Tajvanskom tjesnacu, iznimno važnom brodskom putu za međunarodnu trgovinu, jer tu postoji kinesko-japanski teritorijalni spor.
Vojne vježbe su u principu besmisleno arčenje ogromnih svota novca poreznih obveznika radi plašenja „neprijatelja“ i globalnog paradiranja arsenalima kao marketinškim načinom promocije industrija smrtiNedugo potom, a prije NATO-ove vojne vježbe „Air Defender 23“, rusko je ministarstvo obrane objavilo veliku vojnu vježbu u tri (neimenovane) regije svojih strateških raketnih snaga, uključivo mobilne nuklearne interkontinentalne balističke sustave Yars, s više od 3000 vojnika te oko 300 komada najsofisticiranije opreme. „Vježbe uključuju sveobuhvatnu kontrolnu provjeru strateške raketne formacije Omsk zajedno sa zapovjedno-stožernom vježbom s raketnom formacijom Novosibirsk opremljenom sustavima Yars“, priopćeno je. Prema oskudnim podacima, raketni sustav Yars navodno ima domet od 12.000 kilometara i raketa – lansirana s kamiona ili iz silosa – može nositi više nuklearnih bojevih glava strahovite udarne moći. Indikativna je činjenica da je rečena ruska vojna vježba uslijedila samo par dana nakon što je ministarstvo obrane bilo također objavilo kako su „raketni brodovi ruske Pacifičke flote u vodama Japanskog krstarećim projektilom tipa Moskit pogodili lažnu neprijateljsku metu na udaljenosti od 100 kilometara“. Svijet još pamti i veliku rusku vojnu vježbu od 1. rujna 2022. kodnog naziva „Vostok“ na krajnjem ruskom istoku i vodama kod istočne obale u kojoj je sudjelovalo više od 50.000 vojnika s više od 5000 komada vojne opreme, zajedno sa 140 ratnih zrakoplova i 60 brodova.
Toj je vježbi nazočio i sâm Vladimir Putin s najvišim vojnim i političkim vrhom te visokim vojnim dužnosnicima Kine, Indije, Sirije i više zemalja prijateljskih ruskih susjeda, čije su vojne snage također sudjelovale u toj demonstraciji združene oružane moći. Rusija je zadnju pak takvu vojnu vježbu održala 2018. godine, što koincidira s NATO-ovim planiranjem „Air Defendera“ kao – sada tvrdi general Ingo Gerhartz – „odgovora na rusku aneksiju Krima 2014. godine“. A, sic transit, ne bi bila „uperena ni protiv koga“. Da pukneš od smijeha ili posumnjaš u generalovu pamet.
Svojedobno su vremešni, trbušasti generali i maršali, gospodari rata i mira, života i smrti milijuna „komada“ mobiliziranoga topovskog mesa, finim pozlaćenim štapićima s drškom od plemenite slonovača, uz čašu dugo odležane žestice trendovske destilerije i aromatičnu lulu od ružina korijena sa srebrnim prstenom pomicali olovne vojnike i minijaturne brdske topove po reljefu bojišta, pametovali o strategijama i taktikama… Današnji gospodari rata i mira, života i smrti opet milijuna „komada“ mobiliziranoga topovskog mesa, pasa rata i „domoljubno“ opsjednutih za tuđe babe zdravlje uzaludnih heroja čine to isto – in vivo. Nevjerojatno skupe vojne vježbe – baš kao i vojne parade, mimohodi, sajmovi, izložbe smrtonosnih sredstava svake vrsti – predigra su neprijateljstva prema čovječnosti, prema sigurnosti i miru u svijetu. Od koje nitko nema koristi, ali može izmaknuti kontroli i završiti kobno. Nepopravljivo. Ni od „Air Defendera 23“ nitko neće imati koristi, nikoga neće uplašiti s tzv. druge strane barikade niti ohrabriti s tzv. prve strane.
Godina i pol krvoločnog rata u Ukrajini, kojemu se ne vidi kraj niti je pak naslutljiv obećani (brzi!?) ruski poraz – jer „Putinov režim ne može dugo protiv ujedinjenog Zapada“, sic transit – globalno je tragičan neuspjeh tzv. sankcija Moskvi i SAD/EU/NATO-ove politike. Stari je kontinent, sâm SAD (s 32 bilijuna javnog duga bio je 5. lipnja 2023. pred bankrotom, prvi put u povijesti, sic transit) te velik dio ostatka Kugle, uključivo velike štete na ruskoj strani, zapao u živo blato inflacije/recesije, energetske i krize hrane, etc., čije posljedice drastično ruše gospodarstvo i životni standard što je stanje u kojemu uvježbavanje rata graniči s notornom ludošću. Jer, ljudi žele/trebaju mir i sigurnost, novac u zaštiti prirode i zdravlja, bolji život, a vojne vježbe neka si nose kući grubijani na pozicijama globalne moći i utjecaja.
