Dugo sam vjerovao kako su naše političke kaste jednostavno nesposobne, no jučer sam se uvjerio kako se ipak ne radi o nesposobnosti.
Hrvatska politička kasta jednostavno je zla. Njihovo djelovanje vodi prema eutanaziji ove države i njenih građana. Jesam li u pravu?
Potpomognuti nesebičnim djelovanjem medija, ucjenjenima predstečajnim nagodbama i oslobođenjima od poreza, podršku im daju i neovisni intelektualci poput profesora Mate Kapovića. Valja upozoriti na njegov jučerašnji cinizam u reakciji na najavu odlaska vlasnika Trilleniuma i HG spota, poduzetnika Hrvoja Prpića iz hrvatske gospodarske sfere. On je, naime, jučer objavio kako povlači svaki svoj kapital iz ove zemlje, te da ubuduće neće raditi ovdje zato što je, kako kaže, protuzakonito "lišen" sredstava za obavljeni posao uz asistenciju, vjerovali ili ne - suda. Nervozni zbog proračunskog deficita gospoda iz naše upravljačke kaste potpuno su mirno tuđi novac, kako stvari stoje, ostavili u proračunu.
Ne ulazeći mnogo u meritum stvari, na osobnoj mu razini vjeujem. Naime, ne bi bilo prvi puta da naši upravljači čine štetu realnim puniteljima proračuna. Valjda znaju kako se iz tog (sve plićeg) bazena ne regrutiraju njihovi birači! Ta nije li Linić, mrtav-hladan, izjavio kako je glavni problem ovoga društva u privatnome realnom sektoru? Realni sektor je doživio krah, govore mnogi pokazatelji. Umjesto olakšavanja istome, a posljedično tomu značajnijeg i realnijeg punjenja proračuna, Milanovićeva vlada prelijeva iz šupljega u prazno te podiže poreznu presiju unatoč činjenici kako i domaći i međunarodni stručnjaci pišu da je Hrvatska doživjela svoj porezni plafon.
Ne, umjesto olakšanja realnoga punjenja proračuna i stvaranja efikasnije javne uprave, Vlada je odlučila smanjiti plaće javnim službenicima i namještenicima, kako bi zadržala puni obujam svoga biračkoga tijela zaposlenima, i potjerati ono malo hrvatskih poduzetnika iz zemlje. Kako je time smanjen broj onih koji su sposobni otvoriti neko novo radno mjesto, na gubitku smo dvostruko. Ne samo što proračun puni samoga sebe i time postaje "toksičan" nego se stvara i veliki broj nezaposlenih, što je najprimjetnije u populaciji do 35 godina. Kažu neke analize kako u toj populaciji stopa nezaposlenih prelazi i 40 posto. Možemo li se usuglasiti s Krugmanom kako je to voda na mlin korporacijama koje stvarajući velik broj o proračunu ovisnih socijalnih slučajeva time smanjuju cijenu rada?
Sve to ne brine one koji nerealno podižu poreze, koji politički marketing vode zapošljavanjem gotovo svakoga svoga birača u nekoj javnoj službi, one koji čine sve kako bi se realnom sektoru otežao život , ne brine to niti medijske i intelektualne pomagače naše političke kaste. Navijajući za eutanaziju privatnoga realnoga sektora oni kao da pripremaju ovu zemlju za pustinju u vlasništvu korporativnoga kapitala dok su se socijalnoga bunta riješili, baš kao i Titova Jugoslavija otvarajući granice. Ulaskom u Uniju, naime, postoji slobodna migracija radne snage.
Upravo će takvu slobodnu migraciju radne snage i kapitala vjerojatno iskoristiti mladi nezaposleni i sposobni poduzetnici. Kada ih više ne bude i kada ponestane radne snage te kada se i korporativni kapital u potrazi za njome odseli, gospoda o kojoj govorimo umrijet će od gladi gledajući u ordenje koje su od aktualne političke kaste dobili za očuvanje društvenih privilegija i proračuna koji je sebi svrhom.
Time će nestati i posljednji problemi hrvatske političke kaste - građani ove zemlje.
Izvor: seebiz
