Vlada je pala, al’ vam to još nisu rekli

Znakova da je blago u Gospodinu počinula ima koliko ti duša hoće, a jedan koji je došao dati posljednju pomast je onaj kome premijer jedino vjeruje – Veliki Investitor.

Taj se nagnuo nad mrtvim tijelom i zavapio: "Kome, Gospodine, kome sad da dam ovaj kredit?", okrenuo se na peti lakiranih cipela i zaputio prema izlazu iz mrtvačnice.

Skupili su se i liječnici pa na konziliju zaključili da pacijentica, doduše, trza udovima, ali da je moždana smrt nastupila već davno.

A počelo je tako bajkovito: svečano polaganje stražnjice na jedino što još treba u životopisu svakom uspješnom i konkurentnom čovjeku – premijersku fotelju, pa malo čaja s Investitorom u mondenom skijalištu, pa težak rad u Power Pointu, pa ganutljiva prisjećanja na rad u korporaciji…, a onda je premijer upoznao – politiku i društvo.

Nije valjda da mora surađivati sa svim tim različitim karakterima i svjetonazorima? U korporaciji je imao veliki ured u kojem je mogao samovati, satima se igrajući tablicama i kujući kako da natjera neku administraciju da mu propusti lijek na tržište. Jedan udarac šakom o stol – i odoše glave! Kakva demokracija i procedure!

A tu se sad mota već previše ljudi s kojima mora biti blag, teško pamti imena ministara, jedva da ih je i vidio, s njima se čuje samo telefonom jer mu neopisivo idu na živce. Često im se i ne javi.

I još svi očekuju da kaže bilo što o svakom poskupljenju, prosvjedu, revizionizmu ili kojim se već pizdarijama svi ovi ljudi bave. Zaboga, nije on radi toga u premijerskoj fotelji!

Onako besposlenom, u pauzama intervjua za inozemne medije u kojima mu je dopušteno svašta reći, sine mu ideja da svoja dva posvađana potpredsjednika zove na kavu. Davno se nisu vidjeli pa da k’o stari prijatelji proljudikaju što ima u životu i riješe neke razmirice iz prošlosti.

Pa su se nakon kavice opet razišli, do neke druge prilike, a kad su već tu, mogli bi dati i neku izjavu, jer je danas velika vijest kada se Vlada uspije sastati, pogotovo njezini čelnici. Pa su naveli kako su se "složili da izvršna vlast neometano nastavi svoj rad, da svi ministri, njihovi zamjenici i pomoćnici neovisno o stranačkoj pripadnosti odgovorno surađuju na svim započetim projektima" i da "Vladin tim na svakodnevnoj bazi nastavlja surađivati korektno i punom radnom energijom. U ovom trenutku pokazatelji rada na zajedničkim ciljevima su uspješni: Rast BDP-a, rast industrijske proizvodnje, smanjenje duga te provođenje Nacionalnog programa reformi", i sve one good, good, good korporativne frazetine koje bi trebale širiti optimizam.

Poput proglasa u ratnom stanju kada se sve raspada, ali građane se moli da ostanu mirni. Samo što ovi pozivaju vlastite ministre da ostanu mirni dok čuče ispod konferencijskih stolova od masivnog drva, a komadi namještaja, zidova i tjelesa lete po cijeloj sobi.

Daleko je sad topli kamin Kitzbühela ispred kojeg se Investitoru obećavalo da će biti sve kako on kaže. Mora da se teško nositi s razočaranjem kada te izda Investitor kao jedini kojem vjeruješ, i koji je u tebi prepoznao šuplju priču pa ne vjeruje da ćeš zadatak izvršiti, ma koliko poslušan bio.

Sve se raspalo za Mr. Tima, znakova koliko ti duša hoće.

Vlada je pala, al' vam to još nisu rekli.