Vlada za stezanje vrata

Konačno slaganje Tim's tima, iliti ga nove hrvatske vlade za mandat 2016-2020. ukazuje na par postavljenih ideoloških smjernica po kojima bi se nova Vlada vrlo vjerojatno mogla kretati.

Prvo, Most je uspio dobro stisnuti Karamarka: osim potencijalnih reformskih ministarstava kao prioriteta Mostova programa, uspio je izboksati i ministarstvo pendreka, točno ono koje predsjednik HDZ-a percipira kao svoju profesionalnu kuću i okućnicu. Time je izbijena šaka mogućih Karamarkovih orbanističkih politika. Osim ako ne prevladaju paralelne strukture u i oko MUP-a. Uz to, dvoje HDZ-ovih udarnih ljudi za unutarnja dela - Tomislav Čuljak i Milijan Brkić - nisu se pojavili u izvršnoj vlasti.

Drugo, što se tiče aktualnih kontraverzi oko ministara branitelja, kulture te novog Ministarstva useljeništva, obitelji i demografske obnove, mislim kako Most nije mogao ni želio intervenirati. I to iz razloga što bi moguća intervencija u ta tri ministarstva bilo svojevrsno traženje "kruha preko pogače", ali i potpuno stjeralo u kut aktualnog šefa HDZ-a, te učinilo mu vladu neprihvatljivom. Uz to, sam sektor branitelja Mostu je prevruć krumpir kojim se ne želi baviti, a sektor kulture im se vjerojatno strateški čini nevažnim. Koliko god se liberalni dio javnosti uskopitio protiv ova dva ministra, a osobito ministra kulture, njihova potencijalna snaga nije toliko velika kako se prosvjednicima možda čini.

Evo zašto: novi ministar branitelja Miro Crnoja skupa s novim ministrom obrane Josip Buljevićem potječu iz policijskog tj. obavještajnog backgrounda, što znači da su dugo vremena radili sa ili pod aktualnim predsjednikom i glavnim tajnikom HDZ-a. Kao njihovi odani igrači, novi ministar branitelja imati će prevažnu ulogu vratiti i držati braniteljsku populaciju na liniji HDZ-a, što "šatoraši" jednim lijepim dijelom nisu bili, a sve kako bi braniteljska populacija mogla služiti kao ideološki pendrek kada i u mjeri kojoj zatreba vrhuški HDZ-a.

U slučaju ministra kulture, netko poput Zlatka Hasanbegovića bio je neizbježan, budući da se šef HDZ-a morao odužiti svojim vjernim saveznicima iz krugova desnih intelektualaca. Taj krug sačinjavaju većinom povjesničari inspirirani francuskim Nouvelle droit (Nova desnica), skupinom francuskih intelektualaca krajnje desne orijentacije koji su kritični prema teorijama totalitarizma, držeći komunizam većim zlom od fašizma (čije radove novi ministar i objavljuje u svojoj nakladničkoj kući).

Politika novog ministra lako bi mogla ići u smjeru "hvatanja za vrat" Foruma, H-altera, Lupige, Zareza… te osobito velikog dijela NGO-ova, a osobito Gonga, Dokumente i sl. Dotično stezanje imati će dvostruku funkciju: internu, zadovoljiti intelektualnu i kulturnu krajnju desnicu, a izvanjsku u kreiranju HDZ-ova imidža u javnosti kako su dosljedni  u najavljenom čišćenju onih "koji ne vole Hrvatsku" i koji su s "ciničkim odmakom od hrvatske države". Budući da se takvi ponajviše kriju u nevladinom sektoru i neprofitnim medijima, tj. u pisanoj riječi, nije mogla biti imenovana prvotno najavljivana Anja Šovagović-Despot kao ministrica; naime, u kazalištu je problem samo jedan - Frljić, a u književnosti i publicistici su nebrojeni.

Međutim, zubi ova dva ministarstva dobrano biti će ubrnjičena trećim, tj. odnosom HDZ-a i Mosta, osim ako Most ne bude slomljen ili ne krene u političko samoubojstvo. Naime, ako Most misli ostati vjerodostojan, Karamarkova bučno najavljivana lustracija će se vjerojatno većinom iscrpiti u opisanom toljaganju u sektoru kulture i nešto malo braniteljskog zazivanja čuvanja tekovina revolucije. Naime, Most je došao na vlast s jasnom ideološkom platformom modernog demokršćanstva, a to su borba za pravnu i učinkovitu državu te ono što bih nazvao "svjetonazorska uljudba".

Pravna i učinkovita država se po Mostu treba postići prije svega reformom javnog sektora u smjeru njegove veće efikasnosti, kojoj je navodna primarna točka njegovo smanjivanje. Svjetonazorska uljudba se pak postiže tolerancijom drugog i drukčijeg, tj. jednim "domobranskim" stavom kojem je bilo kakvo ideološko mahnitanje po principu prijatelj- neprijatelj odiozno. Kod toga, nemojmo zaboraviti da su glasači Mosta, uz ljude raznih svjetonazora zasićenih korupcijom, klijentizmom i nesposobnošću dosadašnjih politika i dio biračkog tijela desnice kojima je Karamarkov orbanizam u pokušaju jednostavno neprihvatljiv. Ako Most dopusti derogiranje svog ideološkog paketa u bilo kojoj točki, izgorio je, ili će u najboljem slučaju jedva preživjeti na novim izborima. Jedino mjesto gdje bi se mogle svjetonazorski dodirnuti s HDZ-om je kod novog Ministarstva obitelji, ali i tu tek treba vidjeti da li će i tu biti progurana agenda zabrane pobačaja, budući bi ista dovesti do pojave ilegalnih pobačaja s politički nepredvidljivim posljedicama.

Svjetonazorski gledano, ova vlada ima jednu važnu tekovinu za političku kulturu Hrvatske. Naime, ovim izborima, a osobito teškim udarcem koji je HDZ morao primiti kod sastava vlade, nagrižena je slika kako je Hrvatska vlasništvo svoje stranke osnivačice, naime HDZ-a. Dosad se stjecao dojam kako birači smijene HDZ s vlasti svaki put kada stranka - osnivačica napravi toliko ekonomskih marifetluka da momčad treba malo poslati na klupu. Po tome, SDP-ova vlada, ako već nije bila slučajna, bila je simbolički zamjenska. Sada, činjenicom da su obje velike stranke nit dobile, nit izgubile izbore u približnoj izjednačenosti, razbija se ova slika. Bit će interesantno u narednom razdoblju gledati što će se događati u HDZ-u, u kojem su trenutno suprotstavljene struje u pat-poziciji.

Što se tiče SDP-a, njegovim mogućim preslagivanjem, barem kako je najavljeno, dobiti ćemo mršave rezultate. Naime, pod aktualnim šefom SDP-a u stranci živi samo ono P = autoritarno vođena partija. Ako bi Komadina proveo smjernice najavljenog programa, stranka bi postala DP = demokratska partija. Time bi SDP sigurno profitirao, a i društvo donekle. Međutim, oba suprotstavljena kandidata potpuno su isključila ono najvažnije, S = socijalno. Ono što u ovom trenutku ljevici, a i društvu u cjelini, najviše treba.