Bila je subota, lijep i sunčan dan, sutra će Uskrs i cijela nam je pijaca lijepo uređena i okićena, na štandovima prelijepe pisanice i oslikana jaja, gle, evo i naših brodskih političara, pa da, to su izbori za EU parlament, što li, pa ne može ni Uskrs proći bez politike i naših bisera, brodskih političara. Gle, ljudi moji, pa je li to moguće?
Na jednom štandu primjećujem jednu poznatu brodsku facu, pa to je naš bivši ravnatelj Gradske knjižnice Ivan Stipić. Taman sam prije nekoliko mjeseci napisao kolumnu pod nazivom-gdje je nestao Ivan Stipić? Je li otišao na Tibet i prešao na Budizam? Je li ga zameo vjetar? Je li pao u tešku depresiju? Politika ga je prvo dobro zamijesila poput tijesta od pite, postavila ga na kulturni pijedestal grada, pa ga onda dobro izmijesila, a onda ga prožvakala i ispljunula poput gorkog, nepoželjnog pelina, ili kao kad indijanac ispljune stari duvan. Tako se to kod nas radi u Slavonskom Brodu.
Rekao bi Bare, gdje je nestao čovjek? I evo ga, nakon dugo vremena izbivanja iz društvenog i kulturnog života grada, Ivan Stipić uskrsnuo je poput Isusa na brodskoj pijaci, na štandu Mosta.
-Pa gdje si Stipiću kućo stara, jesi živ?
-Pa di si Daky, stara komunjaro?
-Može jedno uskršnje jaje za starog dobrog komunjaru?
-Može i tri.
Stipić mi onda ljubazno dodaje tri uskršnja lijepo oslikana jaja, da se i ja osjetim bar malo kao kršćanin, a u kršćanstvo i religiju se razumijem kao moja pokojna baba Manda u matematiku. Primjećujem na štandu Mosta su moralno pojačanje Bada i Toca, kulinarski majstori iz poznatog televizijskog kulinarskog shawa, Špičekovi dobri frendovi, koji će Mostu dati jedan poseban šarm i pečat, tako da više nikome uopće neće ni biti važno koga je sve Božo Petrov potjerao na psihijatriju, od Karamarka, Milanovića, pa sve do Plenkovića i svoje punice pa nadalje. A onda smo malo bacili na trenutak trač partiju:
-Jesi čuo, tvoja Gradska knjižnica tuži ti prijatelja Stribora Uzelca Schwendemanna, traže od njega na sudu 60.000, 00 kn.
-Za duševne boli.
-Da, tako nekako, povrijedio je kao dignitet i dostojanstvo Gradske knjižnice i ravnateljice plus zamjenice. I Veljka Lukića također tuže za isti iznos. Bogme, ako dobiju na sudu tolike pare, napunit će im se Uskršnja košarica. Kako je to lijepo s tolikim parama liječiti duševne boli??? A šta je s tobom, vidim da si živ, jel' radiš, pa kako si, jel' ima kakve šanse da se vratiš na mjesto ravnatelja Gradske knjižnice?
-Vratit će se Ivan s tisuću momaka!
Ivanovo budno oko onda primjećuje preko mog ramena kožnu torbu bivših oficira JNA protiv kojih se nekad borio na bojištu, a sad se jedan bivši oficir JNA i jedan komunjara bore za Stipića, a svi ostali njegovi prijatelji iz raznih udruga iz Domovinskog rata kao da su na njega svi zaboravili i digli ruke od njega. Jebi ga, takav je život prepun apsurda i paradoksa. Ali, Ivan se ne da slomiti. Prošao je on u životu i puno gorih stvari, od ranjavanja na bojišnici, obišao je sva ratišta Hrvatske boreći se za slobodu i obranu Lijepe naše od velikosrpske agresije. Ali nije mu baš lako doživjeti da se poslije svega što je dao za obranu naše Domovine, da poslije svega dočeka socijalnu izolaciju, društveno i egzistencijalno izopćenje od svojih do jučer najbližih prijatelja i suradnika. Treba sve to psihički izdržati.
Ali, Ivan se ne da slomiti! Most mu vraća samopouzdanje.
-Vratit će se Ivan s tisuću momaka!
Na jednom štandu primjećujem jednu poznatu brodsku facu, pa to je naš bivši ravnatelj Gradske knjižnice Ivan Stipić. Taman sam prije nekoliko mjeseci napisao kolumnu pod nazivom-gdje je nestao Ivan Stipić? Je li otišao na Tibet i prešao na Budizam? Je li ga zameo vjetar? Je li pao u tešku depresiju? Politika ga je prvo dobro zamijesila poput tijesta od pite, postavila ga na kulturni pijedestal grada, pa ga onda dobro izmijesila, a onda ga prožvakala i ispljunula poput gorkog, nepoželjnog pelina, ili kao kad indijanac ispljune stari duvan. Tako se to kod nas radi u Slavonskom Brodu.
Rekao bi Bare, gdje je nestao čovjek? I evo ga, nakon dugo vremena izbivanja iz društvenog i kulturnog života grada, Ivan Stipić uskrsnuo je poput Isusa na brodskoj pijaci, na štandu Mosta.
-Pa gdje si Stipiću kućo stara, jesi živ?
-Pa di si Daky, stara komunjaro?
-Može jedno uskršnje jaje za starog dobrog komunjaru?
-Može i tri.
Stipić mi onda ljubazno dodaje tri uskršnja lijepo oslikana jaja, da se i ja osjetim bar malo kao kršćanin, a u kršćanstvo i religiju se razumijem kao moja pokojna baba Manda u matematiku. Primjećujem na štandu Mosta su moralno pojačanje Bada i Toca, kulinarski majstori iz poznatog televizijskog kulinarskog shawa, Špičekovi dobri frendovi, koji će Mostu dati jedan poseban šarm i pečat, tako da više nikome uopće neće ni biti važno koga je sve Božo Petrov potjerao na psihijatriju, od Karamarka, Milanovića, pa sve do Plenkovića i svoje punice pa nadalje. A onda smo malo bacili na trenutak trač partiju:
-Jesi čuo, tvoja Gradska knjižnica tuži ti prijatelja Stribora Uzelca Schwendemanna, traže od njega na sudu 60.000, 00 kn.
-Za duševne boli.
-Da, tako nekako, povrijedio je kao dignitet i dostojanstvo Gradske knjižnice i ravnateljice plus zamjenice. I Veljka Lukića također tuže za isti iznos. Bogme, ako dobiju na sudu tolike pare, napunit će im se Uskršnja košarica. Kako je to lijepo s tolikim parama liječiti duševne boli??? A šta je s tobom, vidim da si živ, jel' radiš, pa kako si, jel' ima kakve šanse da se vratiš na mjesto ravnatelja Gradske knjižnice?
-Vratit će se Ivan s tisuću momaka!
Ivanovo budno oko onda primjećuje preko mog ramena kožnu torbu bivših oficira JNA protiv kojih se nekad borio na bojištu, a sad se jedan bivši oficir JNA i jedan komunjara bore za Stipića, a svi ostali njegovi prijatelji iz raznih udruga iz Domovinskog rata kao da su na njega svi zaboravili i digli ruke od njega. Jebi ga, takav je život prepun apsurda i paradoksa. Ali, Ivan se ne da slomiti. Prošao je on u životu i puno gorih stvari, od ranjavanja na bojišnici, obišao je sva ratišta Hrvatske boreći se za slobodu i obranu Lijepe naše od velikosrpske agresije. Ali nije mu baš lako doživjeti da se poslije svega što je dao za obranu naše Domovine, da poslije svega dočeka socijalnu izolaciju, društveno i egzistencijalno izopćenje od svojih do jučer najbližih prijatelja i suradnika. Treba sve to psihički izdržati.
Ali, Ivan se ne da slomiti! Most mu vraća samopouzdanje.
-Vratit će se Ivan s tisuću momaka!
