U ovoj Covid eri, koja traje već godinu dana, Europska unija prošla je prvi ispit: European Recovery Plan (ERP) – Plan europske obnove sa svojih 750 milijardi eura i zajedničkim obveznicima, presedanom u povijesti europskog ujedinjenja, donio je ohrabrenje stanovništvu ujedinjene Europe.
Nažalost, na drugom ispitu EU je neslavno pala. A taj drugi ispit koji EU nije položila je zajednička akcija za sprječavanje širenja pandemije kroz zajedničku nabavu cjepiva i cijepljenje svekolikog europskog pučanstva.
Tu je EU pala zbog toga što nije, u prvom redu, proglasila zdravstvo prioritetom javnih politika EU-a i što nije pokrenula postupak da javno zdravstvo uđe u ”kompetencije” EU-a.
Jean Monnet, Robert Schuman i ostali ”očevi osnivači” EU-a okreću se u grobu. U Schumanovoj deklaraciji iz 1950. izričito stoji da Europa neće biti stvorena odjednom, već korak po korak, na temelju ”de facto solidarnosti” koja će se ostvarivati na osnovu vitalnih potreba europskih zemalja i europskih građana.
Velika šansa još uvijek nije propuštena: svaka zemlja, pa i Hrvatska, može pokrenuti inicijativu da se javno zdravstvo uključi u jedinstvenu politiku EU-a i tako postane europski prioritet. To mogu učiniti i članovi Europskog parlamenta, koji upravo u ovom trenutku kritiziraju Europsku komisiju i njeno katastrofalno postupanje u ovom drugom krugu borbe protiv Covida, u dezorganiziranoj nabavci, kašnjenju i usporenim reakcijama kada je u pitanju cjepivo protiv Covida.
Europska komisija propustila je postupiti energično, nabaviti potrebnu vakcinu i podijeliti je europskim građanima. Tako su eurokrati postali suučesnici farmaceutske industrije i njenih financijskih špekulacija, nabijenih cijena, sporosti u isporuci, prevari naručitelja i zataškavanju istine o tome.
SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Izrael postupili su kao u ratu, što i jest borba protiv Covida. Postupili su energično, opskrbili se cjepivom i krenuli u masovno cijepljenje stanovništva.
Sada su, u panici, tim putem krenule i zemlje Višegradske skupine ne oslanjajući se isključivo na narudžbe cjepiva iz EU-a, već direktno pregovarajući s drugim proizvođačima – Kinom i Rusijom. Pridružuje im se i Austrija, a i Hrvatska, koja je za razliku od austrijskog premijera Sebastiana Kurza koji je uzeo telefon u ruke i direktno nazvao Putina da si osigura potrebne količine Sputnjika V, tek stidljivo kontaktirala ruskog ambasadora u Hrvatskoj.
Sve je to znak raspada EU-a, pucanja na onim šavovima gdje se radi o životu ili smrti, o ”de facto solidarnosti” koja je potrebna Europi da jednostavno – preživi.
Europski parlament već traži odgovornost Europske komisije i njene čelnice, Ursule von der Leyen. S njom odgovornost snosi, kolegijalno, kako to stoji i u osnivačkim aktima EU-a i cijela Komisija, pa tako i ”naša” povjerenica Dubravka Šuica.
Potrebno je, stoga, što prije formirati i istražno povjerenstvo koje će utvrditi odgovornost predsjednice Komisije Ursule von der Leyen, kao i cijele Komisije što je doživjela debakl u pregovorima s farmaceutskim kapitalom koji si je dopustio da prevari Komisiju obećavajući joj brze isporuke, koje nisu uopće uslijedile.
Europska unija je, nadalje, kriva i zbog sporog djelovanja Europske agencije za lijekove (EMA), što nije odmah pristupila ispitivanju alternativnih cjepiva – onih iz Kine i Rusije, da bi i njima omogućila da dođu do korisnika.
Poraz je upravo EMA-e što je medicinski časopis Lancet proglasio rusku vakcinu dobrom za uporabu prije nego je to učinila sama EMA.
Dakle, krivaca ima za ovo stanje, i za to što su u međuvremenu umrle tisuće ljudi od Covida. Sve se to moglo spriječiti, da su eurokrati djelovali brzo i efikasno.
A što se tiče naših croatokrata, oni su krivi što su se predugo oslanjali na neodređena obećanja, politiku oklijevanja i, na kraju, nesposobnost Europske komisije u opskrbi stanovništva vakcinom.
U želji da i dalje odigra ulogu dobrog učenika, Andrej Plenković je propustio učiniti ono što čine drugi političari iz ove naše, europske regije: osigurati cjepivo i iz drugih izvora.
S druge strane, krivnja hrvatskih političara nije samo u nedostatku energične akcije i prekasnom obraćanju drugim proizvođačima, u Kini i Rusiji, već i u tome što već desetljećima traje destrukcija hrvatske farmaceutske industrije za račun stranih interesa.
Tako je privatizacijom i drugim makinacijama uništen Imunološki zavod u Zagrebu, koji je sa svojim akumuliranim znanjem i iskustvom mogao biti hrvatski frontman u borbi protiv pandemije.
Uništen je i farmaceutski gigant ”Pliva”, koju su kupili konkurenti samo zato da ugase proizvodnju konkurentskih proizvoda i da zadrže proizvodnju samo minornih, nekonkurentnih lijekova.
Jedina hrvatska nada u borbi protiv pandemije, da to državna vlast doista hoće, nalazi se danas u Jadranskom galenskom laboratoriju iz Rijeke, uspješnoj farmaceutskoj tvrtki koja je razvila svoj know-how, te proizvodnju novih proizvoda i afirmirala se ne samo na hrvatskom tržištu.
Osim ako i na nju ne baci oko neki tajkun blizak vlasti ili neka svjetska farmaceutska kompanija kojoj zasmeta konkurencija JGL-a iz Rijeke.
U međuvremenu, geopolitički stratezi i teoretičari upozoravaju, zabrinuti, na to da kroz plasiranje svoje vakcine Kina i Rusija vrše propagandni utjecaj na zapadni svijet koristeći vakcinu kao novo ”hegemonijsko oružje” za osvajanje primata u svijetu.
”Strateški utjecaj” teoretičari zavjera sada vide i u vakcini i upozoravaju da Kina i Rusija stječu popularnost, ne samo u Trećem svijetu već i u Europi, zahvaljujući spremnosti da svoju vakcinu plasiraju i tamo gdje nema baš nekih dobrih platiša, kao što je to Latinska Amerika.
Većina latinoameričkih zemalja već je odobrila Sputnjika: Bolivija, Meksiko, Nikaragva, Paragvaj, Venezuela, Čile, Brazil i Kolumbija.
A Meksiko, Čile i Brazil su odlučili investirati u Sinopharm, kinesku vakcinu.
Covid očito nanovo iscrtava geopolitičku kartu svijeta: u ovome su Rusija i Kina, u globalnom nadmetanju, prešišali zapadne zemlje, a osobito sporovoznu Europsku uniju sa svojim nesposobnim vodstvom.
Sada će se, izgleda, toj propagandnoj bitci pridružiti i Kuba, zemlja koja najavljuje svoju vakcinu koju će podijeliti po proizvodnim cijenama, ispod cijene koju nude ”Big Pharma” zapadnog svijeta, uključujući i svjetski poznatog Johnson & Johnsona.
Bilo bi licemjerno sada prigovarati, kao što to čine teoretičari svjetskih zavjera, da Kina, Rusija, Izrael, koji se izvrsno snašao za svoje stanovništvo i spreman je pomoći čitavom svijetu (osim Palestincima!), ili uskoro i Kuba, nastoje iskoristiti svoju vakcinu kao oružje u nadmetanju svjetske hegemonije.
Pa tko je kriv Europi što je spora, neefikasna, i što njeno vodstvo nije u stanju iskoristiti trenutak i baš preko borbe protiv pandemije produbiti europsku integraciju i tako osvojiti duše i srce Europljana, spašavajući njihove živote.
Tko je kriv nama u Hrvatskoj što su devastirane farmaceutska industrija, istraživačke djelatnosti u području javnog zdravstva i što smo postali i na ovom planu europska provincija?!
Naravno, krivce svi znamo. Ali dok god se mirimo s time i ne tražimo njihovu odgovornost, zaslužujemo baš to što smo i dobili.
autograf
Nažalost, na drugom ispitu EU je neslavno pala. A taj drugi ispit koji EU nije položila je zajednička akcija za sprječavanje širenja pandemije kroz zajedničku nabavu cjepiva i cijepljenje svekolikog europskog pučanstva.
Tu je EU pala zbog toga što nije, u prvom redu, proglasila zdravstvo prioritetom javnih politika EU-a i što nije pokrenula postupak da javno zdravstvo uđe u ”kompetencije” EU-a.
Jean Monnet, Robert Schuman i ostali ”očevi osnivači” EU-a okreću se u grobu. U Schumanovoj deklaraciji iz 1950. izričito stoji da Europa neće biti stvorena odjednom, već korak po korak, na temelju ”de facto solidarnosti” koja će se ostvarivati na osnovu vitalnih potreba europskih zemalja i europskih građana.
Velika šansa još uvijek nije propuštena: svaka zemlja, pa i Hrvatska, može pokrenuti inicijativu da se javno zdravstvo uključi u jedinstvenu politiku EU-a i tako postane europski prioritet. To mogu učiniti i članovi Europskog parlamenta, koji upravo u ovom trenutku kritiziraju Europsku komisiju i njeno katastrofalno postupanje u ovom drugom krugu borbe protiv Covida, u dezorganiziranoj nabavci, kašnjenju i usporenim reakcijama kada je u pitanju cjepivo protiv Covida.
Europska komisija propustila je postupiti energično, nabaviti potrebnu vakcinu i podijeliti je europskim građanima. Tako su eurokrati postali suučesnici farmaceutske industrije i njenih financijskih špekulacija, nabijenih cijena, sporosti u isporuci, prevari naručitelja i zataškavanju istine o tome.
SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Izrael postupili su kao u ratu, što i jest borba protiv Covida. Postupili su energično, opskrbili se cjepivom i krenuli u masovno cijepljenje stanovništva.
Nažalost, na drugom ispitu EU je neslavno pala. A taj drugi ispit koji EU nije položila je zajednička akcija za sprječavanje širenja pandemije kroz zajedničku nabavu cjepiva i cijepljenje svekolikog europskog pučanstva. EU je pala zbog toga što nije, u prvom redu, proglasila zdravstvo prioritetom javnih politika EU-a i što nije pokrenula postupak da javno zdravstvo uđe u ”kompetencije” EU-a
Sada su, u panici, tim putem krenule i zemlje Višegradske skupine ne oslanjajući se isključivo na narudžbe cjepiva iz EU-a, već direktno pregovarajući s drugim proizvođačima – Kinom i Rusijom. Pridružuje im se i Austrija, a i Hrvatska, koja je za razliku od austrijskog premijera Sebastiana Kurza koji je uzeo telefon u ruke i direktno nazvao Putina da si osigura potrebne količine Sputnjika V, tek stidljivo kontaktirala ruskog ambasadora u Hrvatskoj.
Sve je to znak raspada EU-a, pucanja na onim šavovima gdje se radi o životu ili smrti, o ”de facto solidarnosti” koja je potrebna Europi da jednostavno – preživi.
Europski parlament već traži odgovornost Europske komisije i njene čelnice, Ursule von der Leyen. S njom odgovornost snosi, kolegijalno, kako to stoji i u osnivačkim aktima EU-a i cijela Komisija, pa tako i ”naša” povjerenica Dubravka Šuica.
Potrebno je, stoga, što prije formirati i istražno povjerenstvo koje će utvrditi odgovornost predsjednice Komisije Ursule von der Leyen, kao i cijele Komisije što je doživjela debakl u pregovorima s farmaceutskim kapitalom koji si je dopustio da prevari Komisiju obećavajući joj brze isporuke, koje nisu uopće uslijedile.
Europska unija je, nadalje, kriva i zbog sporog djelovanja Europske agencije za lijekove (EMA), što nije odmah pristupila ispitivanju alternativnih cjepiva – onih iz Kine i Rusije, da bi i njima omogućila da dođu do korisnika.
Poraz je upravo EMA-e što je medicinski časopis Lancet proglasio rusku vakcinu dobrom za uporabu prije nego je to učinila sama EMA.
Dakle, krivaca ima za ovo stanje, i za to što su u međuvremenu umrle tisuće ljudi od Covida. Sve se to moglo spriječiti, da su eurokrati djelovali brzo i efikasno.
A što se tiče naših croatokrata, oni su krivi što su se predugo oslanjali na neodređena obećanja, politiku oklijevanja i, na kraju, nesposobnost Europske komisije u opskrbi stanovništva vakcinom.
U želji da i dalje odigra ulogu dobrog učenika, Andrej Plenković je propustio učiniti ono što čine drugi političari iz ove naše, europske regije: osigurati cjepivo i iz drugih izvora.
S druge strane, krivnja hrvatskih političara nije samo u nedostatku energične akcije i prekasnom obraćanju drugim proizvođačima, u Kini i Rusiji, već i u tome što već desetljećima traje destrukcija hrvatske farmaceutske industrije za račun stranih interesa.
Tako je privatizacijom i drugim makinacijama uništen Imunološki zavod u Zagrebu, koji je sa svojim akumuliranim znanjem i iskustvom mogao biti hrvatski frontman u borbi protiv pandemije.
Uništen je i farmaceutski gigant ”Pliva”, koju su kupili konkurenti samo zato da ugase proizvodnju konkurentskih proizvoda i da zadrže proizvodnju samo minornih, nekonkurentnih lijekova.
Jedina hrvatska nada u borbi protiv pandemije, da to državna vlast doista hoće, nalazi se danas u Jadranskom galenskom laboratoriju iz Rijeke, uspješnoj farmaceutskoj tvrtki koja je razvila svoj know-how, te proizvodnju novih proizvoda i afirmirala se ne samo na hrvatskom tržištu.
Osim ako i na nju ne baci oko neki tajkun blizak vlasti ili neka svjetska farmaceutska kompanija kojoj zasmeta konkurencija JGL-a iz Rijeke.
U međuvremenu, geopolitički stratezi i teoretičari upozoravaju, zabrinuti, na to da kroz plasiranje svoje vakcine Kina i Rusija vrše propagandni utjecaj na zapadni svijet koristeći vakcinu kao novo ”hegemonijsko oružje” za osvajanje primata u svijetu.
”Strateški utjecaj” teoretičari zavjera sada vide i u vakcini i upozoravaju da Kina i Rusija stječu popularnost, ne samo u Trećem svijetu već i u Europi, zahvaljujući spremnosti da svoju vakcinu plasiraju i tamo gdje nema baš nekih dobrih platiša, kao što je to Latinska Amerika.
Tko je kriv nama u Hrvatskoj što su devastirane farmaceutska industrija, istraživačke djelatnosti u području javnog zdravstva i što smo postali i na ovom planu europska provincija? Naravno, krivce svi znamo. Ali dok god se mirimo s time i ne tražimo njihovu odgovornost, zaslužujemo baš to što smo i dobili…
Većina latinoameričkih zemalja već je odobrila Sputnjika: Bolivija, Meksiko, Nikaragva, Paragvaj, Venezuela, Čile, Brazil i Kolumbija.
A Meksiko, Čile i Brazil su odlučili investirati u Sinopharm, kinesku vakcinu.
Covid očito nanovo iscrtava geopolitičku kartu svijeta: u ovome su Rusija i Kina, u globalnom nadmetanju, prešišali zapadne zemlje, a osobito sporovoznu Europsku uniju sa svojim nesposobnim vodstvom.
Sada će se, izgleda, toj propagandnoj bitci pridružiti i Kuba, zemlja koja najavljuje svoju vakcinu koju će podijeliti po proizvodnim cijenama, ispod cijene koju nude ”Big Pharma” zapadnog svijeta, uključujući i svjetski poznatog Johnson & Johnsona.
Bilo bi licemjerno sada prigovarati, kao što to čine teoretičari svjetskih zavjera, da Kina, Rusija, Izrael, koji se izvrsno snašao za svoje stanovništvo i spreman je pomoći čitavom svijetu (osim Palestincima!), ili uskoro i Kuba, nastoje iskoristiti svoju vakcinu kao oružje u nadmetanju svjetske hegemonije.
Pa tko je kriv Europi što je spora, neefikasna, i što njeno vodstvo nije u stanju iskoristiti trenutak i baš preko borbe protiv pandemije produbiti europsku integraciju i tako osvojiti duše i srce Europljana, spašavajući njihove živote.
Tko je kriv nama u Hrvatskoj što su devastirane farmaceutska industrija, istraživačke djelatnosti u području javnog zdravstva i što smo postali i na ovom planu europska provincija?!
Naravno, krivce svi znamo. Ali dok god se mirimo s time i ne tražimo njihovu odgovornost, zaslužujemo baš to što smo i dobili.
autograf
