Tko može može! Amerikanci, naravno, za razliku od EU mogu sve kada su u pitanju proturuske sankcije – prije svega one koje ne odgovaraju američkim poslovnim ili nacionalnim interesima. Oni ih u tom smislu mogu ukidati kada se god sijete tj. za to osjete potrebu, bez da ikome od svojih saveznika i partnera takve odluke moraju posebno obrazlagati, a kamoli im se zbog toga ispričavati.
O takvoj privilegiji EU može samo sanjati, jer ona je svoju „sakralnu“ poslušnost Washingtonu i njegovim interesima već ranije donijela. Odstupanja od toga više nema, čak ako bi to Bruxelles i poželio. Tko je, danas, unutar ključnih struktura EU ili njezinih najvažnijih članica spreman javno kazati kako bi u interesu Unije (ili „samo“ neke od njenih članica) bilo barem ublažavanje ako već ne i potpuno ukidanje pojedinih sankcija uvedenih Rusiji (čak i ako imaju razarajuće posljedice poput onih iz sfere energetike), a da se pri tom ne bi izložio opasnosti da odmah bude medijski (ili od strane „pravovjernih“ i „provjerenih“ proturuskih članica s istočnog krila EU) proglašen rusofilom ili Putinovim agentom?
Američki državni vrh i ključne institucije koje djeluju u interesu tamošnjeg establishmenta s nečim takvim nemaju problema: oni nadziru sve procese, a oporba ili Trump mogu „lajati“ što i koliko god hoće. Interesi, bilo biznisa bilo oni nacionalni (pod koje se može „trpati“ sve i svašta) ipak su na prvom mjestu – zaštićeni i nedodirljivi.
O tome najbolje svjedoči i slijedeća vijest:
Američke tvrtke koje posluju na internetu i rade na području telekomunikacija u SAD-u moći će nastaviti pružati usluge i proizvode u Rusiji, piše jučer talijanski medij La Stampa (više o ovoj temi već smo ranije izvijestili u našoj analizi koju možete pogledati ovdje ili ispod teksta).
Američko Ministarstvo financija dalo je ovoj vrsti aktivnosti mogućnost da budu isključene iz sankcija usvojenih zbog rata kojeg je Putin pokrenuo protiv Ukrajine, navodi se u tekstu.
Državne mjere izuzeća dopuštaju izvoz, ponovni izvoz, prodaju ili isporuku u Rusiju usluga, softvera, hardvera i tehnologije povezanih s razmjenom komunikacija na internetu kao što su trenutne poruke, video konferencije, e-pošta i chat, društvene mreže, dijeljenje fotografija, video i dokumenti, internetsko pregledavanje, usluge bloganja, web hosting i registracija naziva domene, navodi La Stampa.
Odluka američke administracije opravdana je namjerom da se ruskom stanovništvu jamči pristup stranicama koje mogu dati informacije i stavove koji se razlikuju od stroge i nadzirane propagande režima. Ova orijentacija također je rezultat pritiska širokog fronta organizacija za ljudska prava koje su preuzele vodstvo obraćajući se otvorenim pismom predsjedniku Sjedinjenih Država Joe Bidenu.
Na istoj osnovi (prema tvorcima dokumenta), široko ograničavanje pristupa internetu u Rusiji dovelo bi do rizika blokiranja informacija izvana i izolacije kritičnih prodemokratskih i proturatnih glasova. Time se završava olakšavanje namjera Kremlja, koji ima za cilj stvaranje zasebne suverene mreže (tzv. Splinternet), kako bi se uspostavila potpuna kontrola informacijskog prostora.
Na kraju, američka administracija se držala ovog pristupa, formuliranog na uvjerljiv način i u suprotnosti s linijom koju su vodile ukrajinske vlasti, koje su se bezuspješno obratile menadžerima ICANN-a da čak traže i opoziv ruskih domena i DNS.
Podsjećamo da je ruska vlada prekinula pristup platformama kao što su Twitter, Facebook i Instagram, a još se razmatra hoće li zabraniti i You Tube pri čemu se preferiraju slične domaće platforme poput Rutube i sl.
Također podsjećamo kako su Sjedinjene Države krajem ožujka iz proturuskog sankcijskog spiska isključile ruska umjetna gnojiva zbog alarmantne nestašice istih na svjetskom tržištu zbog čega prijeti povećanje cijena hrane, glad i td. Pri tom EU svoju zabranu uvoza istih nije ukinula usprkos učestalim prosvjedima poljoprivrednika (i ne samo njih), koji su zbog nestašice gnojiva i njihovih enormnih cijena na rubu egzistencije (vidi poveznicu ispod teksta). Tzv. sakralne obveze Bruxellesa ipak su iznad interesa biznisa i običnih ljudi, pa gotovo da dragovoljno teže prema samouništenju. Sve to, naravno – u ime demokracije i borbe protiv svjetskih despotija i tiranija.
geopolitika
