Onaj tren kada je na prvu funkciju u Vladi oktroiran farmaceutski menadžer iz Kanade Tihomir Orešković, na ovom smo mjestu najavili da će prvo ozbiljno i dugoročno stradati zdravstvo. Ta je teza odmah držala vodu iz nekoliko jednostavnih razloga: premijer je na vrhu političke asocijacije sklepane iz stranke čija se koruptivna prošlost započeta 90-ih nikada neće razmrsiti, i diletanata iz lokalnog eksperimenta pod nazivom Most, koji se na nacionalnu razinu dobacio s agendom bespoštedne štednje. Zajedno, dakle, ne mogu dobaciti dalje od ideje da Hrvatska bude nečije sitno neoliberalno crpilište.
ŽELJE I TEŽNJE JEDNOG CEO-A: Što je točno uložio Tihomir Tim Orešković?
EVO ŠTO NAS ČEKA: Prijenos vlasti sa stranaka na korporacije
MINISTAR 'NADSTANDARD': Kako su nam destruktivne 'reforme' u zdravstvu prošle ispod radara
HAJKA NA PACIJENTE KAO REFORMA: Zdravstvo će nam biti bolje bez vas groznih ljudi
Na lageru je od vrijednih stvari ostao jedino gigantski javni novac u zdravstvenom i mirovinskom fondu i nešto nekretnina, a premijer je cijelu svoju profesionalnu karijeru na čelu dvije farmaceutske kompanije posvetio upravo korporativnoj mužnji javnog sektora. Nekome je ta logika u prvom trenu mogla djelovati primitivno ili previše oslonjena na intuiciju, no cijeloj se javnosti digla barem jedna obrva kada je premijer, samo dva dana nakon što je padobranom sletio u Hrvatsku, najavio "kanadski model zdravstva". Dva dana poslije tog događaja, u trku se uključio i ministar zdravlja Dario Nakić, čija je jedina referenca to što ga je SDP smijenio s ravnateljskog mjesta zbog enormnog duga u zadarskoj bolnici, te je počeo govoriti o nadstandardu u hrvatskom zdravstvu i plaćanju za operaciju kuka u Švicarskoj. Tu je javnost već naćulila i pokoje uho, samo što su proustaški ispadi i prijetnje nove vlasti medijima i novinarima proizvodili značajne šumove u kanalu i odvlačili pažnju.
Proustaški ispadi i prijetnje nove vlasti medijima i novinarima proizvodili su značajne šumove u kanalu i odvlačili pažnju od reformi (FOTO: Hina)
Ukratko, u sveopćem ludilu od svjetonazorskog i ideološkog pohoda na Hrvatsku, počelo se opasno bludjeti s tezom kako ova Vlada nema nikakve reforme i da samo antagonizira sve i svakog, da bi nas prije koji dan snašla najava sasvim konkretnih promjena u zdravstvu koje bi trebale početi već od svibnja. Nije, dakle, točno da ova vlast nema nikakve reforme: razaranje sektora koji vrti oko 26 milijardi kuna godišnje, a funkcija mu je povezana s ljudskim pravima i socijalnom pravednošću, itekako je reforma s ozbiljnim reperkusijama i ona nigdje u svijetu ne bi prošla ispod radara.
Kada Obamina administracija ode u povijest i kada se bude rekapitulirala, spominjat će se tri stvari: da je na čelu SAD-a bio afroamerikanac, da je revidirao zdravstveno osiguranje i da je sve drugo ostalo isto. U Hrvatskoj, jasno, ovaj tren nije tako jasno gdje će se povlačiti crta i na što bi se više trebali usredotočiti; je li veći problem otimanje javnog sektora ili divljajući nacionalizam, jer je u kakofoniji šokantnih informacija realno teško uočiti da se radi o istoj stvari čiji je izvor etički egoizam. Međutim, sva je prilika da će se histerično domoljublje smiriti kad se ekonomski apetiti namire, a iza toga će ostati pustoš čak i za onaj dio biračkog tijela koji se sad veseli profašističkoj nabrijanosti i oštrenju motki na komunizam i slične halucinacije. Štoviše, moglo bi se dokazivati da će ta pustoš najviše pogoditi upravo taj dio društva, jer je fenomen najviše povezan s problemima ekonomske deprivacije.
Možda bi zato bio red da se rekapitulira što je točno Nakić zamislio, anticipiraju posljedice njegove strategije i analizira razina „stručnosti“ po kojoj je ova Vlada, a i mnogi njezini ministri, već čuvena. Dakle, od 1. svibnja će, po njegovim riječima, 150 kuna iznositi „cijena hitnog bolničkog prijema za one pacijente za koje se utvrdi da im nije potrebna nikakva terapija, a inzistiraju da budu bolnički obrađeni“, a u slučaju da liječnik takvom pacijentu odredi terapiju ili infuziju, ta će se naknada prepoloviti. Citiramo ministra - u tom slučaju pacijenti će trebati platiti 70 kuna. Nakić je ovim riječima promovirao svoj plan: „Ovime želimo da ljudi, koji su stvarno bolesni i koji su stvarno hitni slučajevi, na vrijeme dobiju uslugu, a ne da čovjek koji ima infarkt čeka deset sati na pregled, jer onda ugrožavamo tog čovjeka“. Odlučivanje kome će se naplatiti hitna pomoć, a kome ne, past će na medicinske sestre koje će, po ministru, trijažirati pacijente do petog stupnja hitnosti, te onima koji su na kraju trijažnog lanca preporučiti da odu doma ili da plate pregled ako „baš insistiraju“.
Fascinantno je što Dario Nakić sve namjerava regulirati i provesti u narednih mjesec dana (FOTO: Hina)
Predsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner izrazio je razumijevanje za Nakićeve najave. To je tako svugdje u svijetu, izjavio je novinarima. Prvo, da je ministar iole ozbiljan, za početak bi morao odgovoriti zašto čovjek s infarktom čeka deset sati na bolnički prijem, je li to egzaktan podatak; ako jest, koliko ljudi zbog toga gubi glavu u našim bolnicama i vodi li hrvatsko zdravstvo uopće takvu statistiku. Hrvatska spada u rijetke zemlje koje ne vode statistiku o smrtnosti zbog medicinskih pogrešaka, ali on bi to trebao jasno i glasno kazati, pa bi javnost znala da se zdravstveni ishodi njegovih mjera uopće neće opservirati. Ako je podatak izmišljen, ministar bi odmah trebao odgovarati zbog manipulacije s parametrom od suštinskog značaja. Nadalje, u zemljama s univerzalnim zdravstvenim osiguranjima bilo kakva naplata hitne pomoći, suprotno onome što je Reiner izmislio, spada u čistu egzotiku (Švedska, Irska) i to su takozvane flat nadoplate koje vrijede za sve osiguranike, a samo se u Italiji, vrlo rijetko, traži sitna doplata za nehitne slučajeve.
Najavljujući plaćanje hitne pomoći – ovo je strašno važno – ministar se pozvao na podatak iz necitiranog izvora po kojemu čak 60 posto bolesnika „bespotrebno“ dolazi na hitnu jer su agresivni, bezobrazni i žele zaobići po njemu funkcionalne „gate keepere“ sekundarne i tercijarne zdravstvene skrbi. Ako je to točan podatak – a ne opet neko manipulativno retoričko sredstvo – onda bi logična posljedica bila da u Hrvatskoj do 60 posto pacijenata ubuduće plaća hitnu bolničku pomoć. Usput budi rečeno, sve stručne studije pokazale su da je jedna od najvećih mana javnog zdravstva u smislu funkcije distributivne pravde to što u glomaznim birokratiziranim sustavima najbolje prolazi srednja klasa. Dakle, ako se netko ima potrebu provlačiti ispod radara i „varati“ hitne pomoći, onda je to siromašnije stanovništvo i to je posebna bomba u ovoj priči. Kako opasnost da će se hitna pomoć naplaćivati u čak 60 posto slučajeva nije napuhana, govori nam i procedura detekcije komercijalnih pacijenata koju je Nakić opisao i najavio. Izjava da će se naplaćivati "cijena hitnog bolničkog prijama za one pacijente za koje se utvrdi da im nije potrebna nikakva terapija, a inzistiraju da budu bolnički obrađeni“, sastavljena je od potpuno zamagljenih procedura poredanih nebuloznim slijedom: a) prvo je utvrđeno da pacijentu nije potrebna nikakva terapija, što bi valjda značilo da je već obrađen (ili će se to raditi „odokativno“); b) pacijent i dalje traži da bude bolnički obrađen. U tom će slučaju, kaže u nastavku Nakić, u prvoj opciji pacijent platiti 150 kuna, ali ako „liječnik takvom pacijentu odredi terapiju ili infuziju, ta će se naknada prepoloviti na 70 kuna“.
Ovo je teško shvatiti bez teže povrede mozga: a) prvo će biti utvrđeno da pacijentu ne treba ništa, pa će b) pacijent možda ipak biti pregledan po cijeni od 150 kuna ili će platiti odokativni postupak, ali će možda c) biti utvrđeno da pacijentu kojemu ništa ne treba ipak treba infuzija ili neki lijek, pa će to platiti 70 kuna. Nevjerojatno. Nakić nije kazao bi li se ta procedura formalizirala i ako da, na koji način - bi li budućim pacijentima netko prvo izdao otpusnicu i potvrdu da mu nije potrebno liječenje, pa ga onda registrirao kao pacijenta na „osobni zahtjev“? To se nekako mora riješiti, jer u suprotnom javno zdravstvo i formalno postaje sistem bez medicinske i financijske odgovornosti. Ako se to riješi, koliko bi dodatna birokracija usporila ionako opterećene hitne pomoći? U ovako bezumno konfuznoj proceduri, smišljenoj protiv svake logike, prava i zakona, a kojoj je jedini cilj da dodatno opelješi stanovništvo za nefunkcionalnu zdravstvenu zaštitu i učini je još nefunkcionalnijom, jasno kako je moguće da će gomile ljudi plaćati hitnu pomoć, osobito ako je polazište reforme da problem stvara čak 60 posto korisnika hitnog bolničkog prijema.
Bolničke hitne pomoći samo su prva meta reformskih udara, a potom slijedi razaranje zdravstva, u pravcu još većeg penaliziranja osiguranika za apsurdan i korumpiran ustroj zdravstva (FOTO: pixabay)
Da raščistimo i pitanje smiju li medicinske sestre obavljati taj mutni posao kojemu se ovaj tren daje dignitet trijaže: ne smiju. Ne radi se o tome da sestre nisu osposobljene za trijažu - one je već provode u ujedinjenim bolničkim prijemima - ali je smisao te trijaže danas da se naprave prioriteti za prijem, a ne da sestre odlučuju koga će se otpustiti. Medicinska sestra bi sada na sebe trebala preuzeti odgovornost da preporuči otpust pacijenta, odnosno da mu preporuči da ode kući ili plati medicinsku pomoć i da još sve to možda vlastoručno napiše i potpiše. Za to pak treba mijenjati Zakon o sestrinstvu.
Fascinantno je i to što Nakić sve ovo namjerava regulirati i provesti u narednih mjesec dana. Možda nije svjestan da treba promijeniti više temeljnih zdravstvenih zakona, od kojih je najvažniji Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, po kojemu je hitna pomoć besplatna i oslobođena plaćanja participacija. Da bi to izveo – čega također možda nije svjestan - treba provesti sve što propisuje Zakon o procjeni učinka pravnih propisa što, među ostalim, uključuje i plasman analize stanja (trač o 60 posto viška pacijenata nije dovoljan, ovakve intervencije u zakon traže ozbiljan dokument), prijedlog najmanje dva nenormativna i najmanje dva normativna rješenja koja mogu dovesti do traženog cilja zbog kojeg se propis donosi i očekivane rezultate donošenja propisa. Zakon posebno izdvaja obavezu predviđanja socijalnih posljedica nekog propisa.
Zbog svega ovoga pustimo sad plač zbog generičkih nevolja neoliberalizma: ovo je preko toga. Radi se o bezobrazno nestručnoj, opasnoj i protuzakonitoj ideji i strategiji provedbe koja iz tog razloga neće proći ili neće preživjeti realizaciju. Još da napomenemo da su Nakić i Domoljubna koalicija zamislili da bolničke hitne pomoći budu samo prva meta reformskih udara, a da odmah potom nastave razaranje zdravstva, u pravcu još većeg penaliziranja osiguranika za apsurdan i korumpiran ustroj zdravstva. Index i Jutarnji list objavili su neki dan dva različita dokumenta sa sadržajem tzv. reforme zdravstva, kod kojih je zanimljiv već sam način na koji su došli do oba medija – tajno i ekskluzivno – i tvrdnje novinara da je riječ o strateškim dokumentima od kojih je ovaj u posjedu Indexa predstavljen na zatvorenom dijelu sjednice Vlade. Oba dokumenta se u ključnim podacima razlikuju tek u nijansama, a Nakić je demantirao samo Indexov tekst, ne i činjenicu da se o reformi zdravstva raspravljalo na zatvorenom djelu sjednice, tvrdeći da se radi o"neistinitom prikazivanju planirane reforme i uznemiravanju javnosti".
Najprije, nemoguće je da u jednoj demokratskoj zemlji materija gabarita zdravstvenog sektora bude razmatrana u tajnosti. Drugo, ni Index ni Jutarnji list nisu objavili ništa čime ministar Nakić već dva mjeseca sam ne uznemiruje javnost, najavljujući dodatnu naplatu osnovnih zdravstvenih usluga pod potpuno netransparentnim okolnostima. Međutim, ministra je strašno zaboljelo to što je Index tvrdio da je dokument reforme koji su oni objavili izradila privatna osiguravateljska kuća i zato je reagirao. Naime, iako možda spomenuti konkretni dokument nema osobiti značaj, notorno je da je cijela agenda tzv. reforme ostvarivanje profita za privatne osiguravatelje, što je već korupcijski skandal koji ova Vlada, jasno, pokušava negirati. Ali to uopće ne treba dokazivati s nekim posebnim tajnim dokumentima, jer cijela Nakićeva retorika o standardu i nadstandardu, povećanje cijene dopunskog osiguranja i njegovo prepuštanje tržištu, tajne rasprave na Vladi, nepostojanje ikakvog ozbiljnog dokumenta s analizom problema javnog zdravstva, izigravanje zakonskih procedura i tako dalje, nema i ne može imati nikakav drugi smisao. Oba objavljena dokumenta samo potvrđuju dosadašnje izjave svih članova Vlade da je glavni smjer tzv. reforme dodatna naplata zdravstvenih usluga. U strategiji čiji je sadržaj objavio Jutarnji, navodno stoji da bi se maksimalni iznos participacije povećao s dosadašnje dvije tisuće na tri tisuće po jednom bolničkom liječenju, dok u Indexovom dokumentu stoji da bi maksimalni iznos participacije ostao isti, ali bi se postotak za participaciju povećao na 30 posto, a dopunsko bi osiguranje išlo na tržite i koštalo bi 150 kuna.
Ove će mjere samo povećati profit privatnih osiguravatelja (FOTO: pixabay)
Ovo je još jedna potvrda da je taj dokument radilo privatno osiguravajuće društvo, jer kako bi se HZZO istodobno odrekao dopunskog osiguranja i znao koliko će on koštati na tržištu! I ministar je ranije kazao da će iznosi participacija biti značajno povećani iako su participacije već danas ogromne, što doprinosi socijalnoj ekskluziji, a ne poboljšanju zdravstvenog sustava. Maksimalan iznos od 2.000 kuna koji će pacijent platiti pri gotovo svakom ulasku u bolnicu, jer bolnice iz nekih razloga naplaćuju participacije i za dan ležanja i za svaki dijagnostičko-terapijski postupak, nepremostiva je npr. prepreka za osobu čija primanja prelaze 1.516,32 kuna po članu obitelji ili 1.939,39 kuna za samce, pa stoga nisu podobni za oslobađanje od obaveze plaćanja participacije. U Švedskoj, koja je iznimno skupa, doplata za dan ležanja iznosi 65 kuna, a ako ste u godini dana platili više od 890 kuna, oslobođeni ste daljnjih nadoplata na 12 mjeseci od prvog pregleda. Siromašni ljudi uopće ne doplaćuju cijenu usluge.
Da bi se zaštitila od bankrota zbog ležanja u bolnici, takva osoba u Hrvatskoj već danas mora izdvajati 70 kuna za dopunsko osiguranje, a sutra će morati izdvajati 89 kuna, barem po onome što Nakić tvrdi. Zašto takva osoba uopće plaća dopunsko? Što dodatnih 19 kuna znači javnom zdravstvu? Ništa. U 15 godina neprekidnog povećavanja cijena participacija i dopunskog osiguranja, dugovi zdravstva stalno stoje na cca šest milijardi kuna – prst gore, prst dolje – jer će neracionalno organiziran i korumpiran sustav bez promjene efekta „posaugati“ sve novce koje u njega uložite. Nadalje, premijer Orešković je poručio da će građani kojima će cijena HZZO-ovog dopunskog osiguranja biti previsoka na tržištu pronaći i jeftiniju policu. Možda premijer ne zna da dopunsko osiguranje HZZO-u sada donosi preko milijardu kuna na godišnjoj razini (koje zavod kao javna ustanova mora doznačiti zdravstvenoj zaštiti, bez obzira na izdvojenost fondova obaveznog i dobrovoljnog osiguranja) i da je, prema tome, gubitak svakog osiguranika koji će prijeći privatniku izravan gubitak za javno zdravstvo.
Notorna je dakle laž da će povećanje cijene dopunskog osiguranje poboljšati kvalitetu usluge unutar obveznog zdravstvenog osiguranja. Ove će mjere samo povećati profit privatnih osiguravatelja. No, veliki finale, sasvim sigurno, nije u poskupljenju cijene dopunskog osiguranja, već u prebacivanju većeg dijela zdravstvene usluge u privatni sektor. Nakić je već najavio konačno formiranje besplatne košarice usluga, odnosno ograničenje broja i kvalitete usluga koje osiguranici mogu dobiti iz fonda obveznog zdravstvenog osiguranja. Neovisno o poklanjanju povjerenja dokumentu s kojim barata Jutarnji ili onome s kojim je baratao Index, vjerojatno će se oko 30 posto zdravstvenih usluga komercijalizirati i preći u kombinaciju dopunskog osiguranja i/ili famoznog Nakićevog nadstandarda. Ministar ovo nije demantirao, nego je samo odrekao preciznost medijskih objava.
Kad i ako se to napokon dogodi, ustašofili i revizionisti će se polako ispolirati i korigirati svoje javne nastupe ili će njihovo ludilo eskalirati do razmjera koje javnost više neće otrpjeti. Mostovo predizborno zaklinjanje u stručnost već je ismijano, a zdravstvo im je samo jedan orden na putu u političku propast. Nakon što je izlobirao kod samog sebe, Orešković će se vratiti svjetskom tržištu tableta i nastaviti lobirati u vladama drugih država. Ostali, uključivši biračko tijelo koje podržava radosti nacionalizma i antikomunizma, zbog zdravstvene politike upadaju u novo razdoblje životne nesigurnosti koje se više nikada neće resetirati, ako se ne resetira odmah i zahvaljujući reakciji cijelog društva, jer na političkoj sceni Hrvatske ne postoji opcija koja nije odana korporativnim centralama i interesima njihovog profita i koja nije potpuno impotentna u javnim politikama.
lupiga
ŽELJE I TEŽNJE JEDNOG CEO-A: Što je točno uložio Tihomir Tim Orešković?
EVO ŠTO NAS ČEKA: Prijenos vlasti sa stranaka na korporacije
MINISTAR 'NADSTANDARD': Kako su nam destruktivne 'reforme' u zdravstvu prošle ispod radara
HAJKA NA PACIJENTE KAO REFORMA: Zdravstvo će nam biti bolje bez vas groznih ljudi
Na lageru je od vrijednih stvari ostao jedino gigantski javni novac u zdravstvenom i mirovinskom fondu i nešto nekretnina, a premijer je cijelu svoju profesionalnu karijeru na čelu dvije farmaceutske kompanije posvetio upravo korporativnoj mužnji javnog sektora. Nekome je ta logika u prvom trenu mogla djelovati primitivno ili previše oslonjena na intuiciju, no cijeloj se javnosti digla barem jedna obrva kada je premijer, samo dva dana nakon što je padobranom sletio u Hrvatsku, najavio "kanadski model zdravstva". Dva dana poslije tog događaja, u trku se uključio i ministar zdravlja Dario Nakić, čija je jedina referenca to što ga je SDP smijenio s ravnateljskog mjesta zbog enormnog duga u zadarskoj bolnici, te je počeo govoriti o nadstandardu u hrvatskom zdravstvu i plaćanju za operaciju kuka u Švicarskoj. Tu je javnost već naćulila i pokoje uho, samo što su proustaški ispadi i prijetnje nove vlasti medijima i novinarima proizvodili značajne šumove u kanalu i odvlačili pažnju.
Proustaški ispadi i prijetnje nove vlasti medijima i novinarima proizvodili su značajne šumove u kanalu i odvlačili pažnju od reformi (FOTO: Hina)
Ukratko, u sveopćem ludilu od svjetonazorskog i ideološkog pohoda na Hrvatsku, počelo se opasno bludjeti s tezom kako ova Vlada nema nikakve reforme i da samo antagonizira sve i svakog, da bi nas prije koji dan snašla najava sasvim konkretnih promjena u zdravstvu koje bi trebale početi već od svibnja. Nije, dakle, točno da ova vlast nema nikakve reforme: razaranje sektora koji vrti oko 26 milijardi kuna godišnje, a funkcija mu je povezana s ljudskim pravima i socijalnom pravednošću, itekako je reforma s ozbiljnim reperkusijama i ona nigdje u svijetu ne bi prošla ispod radara.
Kada Obamina administracija ode u povijest i kada se bude rekapitulirala, spominjat će se tri stvari: da je na čelu SAD-a bio afroamerikanac, da je revidirao zdravstveno osiguranje i da je sve drugo ostalo isto. U Hrvatskoj, jasno, ovaj tren nije tako jasno gdje će se povlačiti crta i na što bi se više trebali usredotočiti; je li veći problem otimanje javnog sektora ili divljajući nacionalizam, jer je u kakofoniji šokantnih informacija realno teško uočiti da se radi o istoj stvari čiji je izvor etički egoizam. Međutim, sva je prilika da će se histerično domoljublje smiriti kad se ekonomski apetiti namire, a iza toga će ostati pustoš čak i za onaj dio biračkog tijela koji se sad veseli profašističkoj nabrijanosti i oštrenju motki na komunizam i slične halucinacije. Štoviše, moglo bi se dokazivati da će ta pustoš najviše pogoditi upravo taj dio društva, jer je fenomen najviše povezan s problemima ekonomske deprivacije.
Možda bi zato bio red da se rekapitulira što je točno Nakić zamislio, anticipiraju posljedice njegove strategije i analizira razina „stručnosti“ po kojoj je ova Vlada, a i mnogi njezini ministri, već čuvena. Dakle, od 1. svibnja će, po njegovim riječima, 150 kuna iznositi „cijena hitnog bolničkog prijema za one pacijente za koje se utvrdi da im nije potrebna nikakva terapija, a inzistiraju da budu bolnički obrađeni“, a u slučaju da liječnik takvom pacijentu odredi terapiju ili infuziju, ta će se naknada prepoloviti. Citiramo ministra - u tom slučaju pacijenti će trebati platiti 70 kuna. Nakić je ovim riječima promovirao svoj plan: „Ovime želimo da ljudi, koji su stvarno bolesni i koji su stvarno hitni slučajevi, na vrijeme dobiju uslugu, a ne da čovjek koji ima infarkt čeka deset sati na pregled, jer onda ugrožavamo tog čovjeka“. Odlučivanje kome će se naplatiti hitna pomoć, a kome ne, past će na medicinske sestre koje će, po ministru, trijažirati pacijente do petog stupnja hitnosti, te onima koji su na kraju trijažnog lanca preporučiti da odu doma ili da plate pregled ako „baš insistiraju“.
Fascinantno je što Dario Nakić sve namjerava regulirati i provesti u narednih mjesec dana (FOTO: Hina)
Predsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner izrazio je razumijevanje za Nakićeve najave. To je tako svugdje u svijetu, izjavio je novinarima. Prvo, da je ministar iole ozbiljan, za početak bi morao odgovoriti zašto čovjek s infarktom čeka deset sati na bolnički prijem, je li to egzaktan podatak; ako jest, koliko ljudi zbog toga gubi glavu u našim bolnicama i vodi li hrvatsko zdravstvo uopće takvu statistiku. Hrvatska spada u rijetke zemlje koje ne vode statistiku o smrtnosti zbog medicinskih pogrešaka, ali on bi to trebao jasno i glasno kazati, pa bi javnost znala da se zdravstveni ishodi njegovih mjera uopće neće opservirati. Ako je podatak izmišljen, ministar bi odmah trebao odgovarati zbog manipulacije s parametrom od suštinskog značaja. Nadalje, u zemljama s univerzalnim zdravstvenim osiguranjima bilo kakva naplata hitne pomoći, suprotno onome što je Reiner izmislio, spada u čistu egzotiku (Švedska, Irska) i to su takozvane flat nadoplate koje vrijede za sve osiguranike, a samo se u Italiji, vrlo rijetko, traži sitna doplata za nehitne slučajeve.
Najavljujući plaćanje hitne pomoći – ovo je strašno važno – ministar se pozvao na podatak iz necitiranog izvora po kojemu čak 60 posto bolesnika „bespotrebno“ dolazi na hitnu jer su agresivni, bezobrazni i žele zaobići po njemu funkcionalne „gate keepere“ sekundarne i tercijarne zdravstvene skrbi. Ako je to točan podatak – a ne opet neko manipulativno retoričko sredstvo – onda bi logična posljedica bila da u Hrvatskoj do 60 posto pacijenata ubuduće plaća hitnu bolničku pomoć. Usput budi rečeno, sve stručne studije pokazale su da je jedna od najvećih mana javnog zdravstva u smislu funkcije distributivne pravde to što u glomaznim birokratiziranim sustavima najbolje prolazi srednja klasa. Dakle, ako se netko ima potrebu provlačiti ispod radara i „varati“ hitne pomoći, onda je to siromašnije stanovništvo i to je posebna bomba u ovoj priči. Kako opasnost da će se hitna pomoć naplaćivati u čak 60 posto slučajeva nije napuhana, govori nam i procedura detekcije komercijalnih pacijenata koju je Nakić opisao i najavio. Izjava da će se naplaćivati "cijena hitnog bolničkog prijama za one pacijente za koje se utvrdi da im nije potrebna nikakva terapija, a inzistiraju da budu bolnički obrađeni“, sastavljena je od potpuno zamagljenih procedura poredanih nebuloznim slijedom: a) prvo je utvrđeno da pacijentu nije potrebna nikakva terapija, što bi valjda značilo da je već obrađen (ili će se to raditi „odokativno“); b) pacijent i dalje traži da bude bolnički obrađen. U tom će slučaju, kaže u nastavku Nakić, u prvoj opciji pacijent platiti 150 kuna, ali ako „liječnik takvom pacijentu odredi terapiju ili infuziju, ta će se naknada prepoloviti na 70 kuna“.
Ovo je teško shvatiti bez teže povrede mozga: a) prvo će biti utvrđeno da pacijentu ne treba ništa, pa će b) pacijent možda ipak biti pregledan po cijeni od 150 kuna ili će platiti odokativni postupak, ali će možda c) biti utvrđeno da pacijentu kojemu ništa ne treba ipak treba infuzija ili neki lijek, pa će to platiti 70 kuna. Nevjerojatno. Nakić nije kazao bi li se ta procedura formalizirala i ako da, na koji način - bi li budućim pacijentima netko prvo izdao otpusnicu i potvrdu da mu nije potrebno liječenje, pa ga onda registrirao kao pacijenta na „osobni zahtjev“? To se nekako mora riješiti, jer u suprotnom javno zdravstvo i formalno postaje sistem bez medicinske i financijske odgovornosti. Ako se to riješi, koliko bi dodatna birokracija usporila ionako opterećene hitne pomoći? U ovako bezumno konfuznoj proceduri, smišljenoj protiv svake logike, prava i zakona, a kojoj je jedini cilj da dodatno opelješi stanovništvo za nefunkcionalnu zdravstvenu zaštitu i učini je još nefunkcionalnijom, jasno kako je moguće da će gomile ljudi plaćati hitnu pomoć, osobito ako je polazište reforme da problem stvara čak 60 posto korisnika hitnog bolničkog prijema.
Bolničke hitne pomoći samo su prva meta reformskih udara, a potom slijedi razaranje zdravstva, u pravcu još većeg penaliziranja osiguranika za apsurdan i korumpiran ustroj zdravstva (FOTO: pixabay)
Da raščistimo i pitanje smiju li medicinske sestre obavljati taj mutni posao kojemu se ovaj tren daje dignitet trijaže: ne smiju. Ne radi se o tome da sestre nisu osposobljene za trijažu - one je već provode u ujedinjenim bolničkim prijemima - ali je smisao te trijaže danas da se naprave prioriteti za prijem, a ne da sestre odlučuju koga će se otpustiti. Medicinska sestra bi sada na sebe trebala preuzeti odgovornost da preporuči otpust pacijenta, odnosno da mu preporuči da ode kući ili plati medicinsku pomoć i da još sve to možda vlastoručno napiše i potpiše. Za to pak treba mijenjati Zakon o sestrinstvu.
Fascinantno je i to što Nakić sve ovo namjerava regulirati i provesti u narednih mjesec dana. Možda nije svjestan da treba promijeniti više temeljnih zdravstvenih zakona, od kojih je najvažniji Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, po kojemu je hitna pomoć besplatna i oslobođena plaćanja participacija. Da bi to izveo – čega također možda nije svjestan - treba provesti sve što propisuje Zakon o procjeni učinka pravnih propisa što, među ostalim, uključuje i plasman analize stanja (trač o 60 posto viška pacijenata nije dovoljan, ovakve intervencije u zakon traže ozbiljan dokument), prijedlog najmanje dva nenormativna i najmanje dva normativna rješenja koja mogu dovesti do traženog cilja zbog kojeg se propis donosi i očekivane rezultate donošenja propisa. Zakon posebno izdvaja obavezu predviđanja socijalnih posljedica nekog propisa.
Zbog svega ovoga pustimo sad plač zbog generičkih nevolja neoliberalizma: ovo je preko toga. Radi se o bezobrazno nestručnoj, opasnoj i protuzakonitoj ideji i strategiji provedbe koja iz tog razloga neće proći ili neće preživjeti realizaciju. Još da napomenemo da su Nakić i Domoljubna koalicija zamislili da bolničke hitne pomoći budu samo prva meta reformskih udara, a da odmah potom nastave razaranje zdravstva, u pravcu još većeg penaliziranja osiguranika za apsurdan i korumpiran ustroj zdravstva. Index i Jutarnji list objavili su neki dan dva različita dokumenta sa sadržajem tzv. reforme zdravstva, kod kojih je zanimljiv već sam način na koji su došli do oba medija – tajno i ekskluzivno – i tvrdnje novinara da je riječ o strateškim dokumentima od kojih je ovaj u posjedu Indexa predstavljen na zatvorenom dijelu sjednice Vlade. Oba dokumenta se u ključnim podacima razlikuju tek u nijansama, a Nakić je demantirao samo Indexov tekst, ne i činjenicu da se o reformi zdravstva raspravljalo na zatvorenom djelu sjednice, tvrdeći da se radi o"neistinitom prikazivanju planirane reforme i uznemiravanju javnosti".
Najprije, nemoguće je da u jednoj demokratskoj zemlji materija gabarita zdravstvenog sektora bude razmatrana u tajnosti. Drugo, ni Index ni Jutarnji list nisu objavili ništa čime ministar Nakić već dva mjeseca sam ne uznemiruje javnost, najavljujući dodatnu naplatu osnovnih zdravstvenih usluga pod potpuno netransparentnim okolnostima. Međutim, ministra je strašno zaboljelo to što je Index tvrdio da je dokument reforme koji su oni objavili izradila privatna osiguravateljska kuća i zato je reagirao. Naime, iako možda spomenuti konkretni dokument nema osobiti značaj, notorno je da je cijela agenda tzv. reforme ostvarivanje profita za privatne osiguravatelje, što je već korupcijski skandal koji ova Vlada, jasno, pokušava negirati. Ali to uopće ne treba dokazivati s nekim posebnim tajnim dokumentima, jer cijela Nakićeva retorika o standardu i nadstandardu, povećanje cijene dopunskog osiguranja i njegovo prepuštanje tržištu, tajne rasprave na Vladi, nepostojanje ikakvog ozbiljnog dokumenta s analizom problema javnog zdravstva, izigravanje zakonskih procedura i tako dalje, nema i ne može imati nikakav drugi smisao. Oba objavljena dokumenta samo potvrđuju dosadašnje izjave svih članova Vlade da je glavni smjer tzv. reforme dodatna naplata zdravstvenih usluga. U strategiji čiji je sadržaj objavio Jutarnji, navodno stoji da bi se maksimalni iznos participacije povećao s dosadašnje dvije tisuće na tri tisuće po jednom bolničkom liječenju, dok u Indexovom dokumentu stoji da bi maksimalni iznos participacije ostao isti, ali bi se postotak za participaciju povećao na 30 posto, a dopunsko bi osiguranje išlo na tržite i koštalo bi 150 kuna.
Ove će mjere samo povećati profit privatnih osiguravatelja (FOTO: pixabay)
Ovo je još jedna potvrda da je taj dokument radilo privatno osiguravajuće društvo, jer kako bi se HZZO istodobno odrekao dopunskog osiguranja i znao koliko će on koštati na tržištu! I ministar je ranije kazao da će iznosi participacija biti značajno povećani iako su participacije već danas ogromne, što doprinosi socijalnoj ekskluziji, a ne poboljšanju zdravstvenog sustava. Maksimalan iznos od 2.000 kuna koji će pacijent platiti pri gotovo svakom ulasku u bolnicu, jer bolnice iz nekih razloga naplaćuju participacije i za dan ležanja i za svaki dijagnostičko-terapijski postupak, nepremostiva je npr. prepreka za osobu čija primanja prelaze 1.516,32 kuna po članu obitelji ili 1.939,39 kuna za samce, pa stoga nisu podobni za oslobađanje od obaveze plaćanja participacije. U Švedskoj, koja je iznimno skupa, doplata za dan ležanja iznosi 65 kuna, a ako ste u godini dana platili više od 890 kuna, oslobođeni ste daljnjih nadoplata na 12 mjeseci od prvog pregleda. Siromašni ljudi uopće ne doplaćuju cijenu usluge.
Da bi se zaštitila od bankrota zbog ležanja u bolnici, takva osoba u Hrvatskoj već danas mora izdvajati 70 kuna za dopunsko osiguranje, a sutra će morati izdvajati 89 kuna, barem po onome što Nakić tvrdi. Zašto takva osoba uopće plaća dopunsko? Što dodatnih 19 kuna znači javnom zdravstvu? Ništa. U 15 godina neprekidnog povećavanja cijena participacija i dopunskog osiguranja, dugovi zdravstva stalno stoje na cca šest milijardi kuna – prst gore, prst dolje – jer će neracionalno organiziran i korumpiran sustav bez promjene efekta „posaugati“ sve novce koje u njega uložite. Nadalje, premijer Orešković je poručio da će građani kojima će cijena HZZO-ovog dopunskog osiguranja biti previsoka na tržištu pronaći i jeftiniju policu. Možda premijer ne zna da dopunsko osiguranje HZZO-u sada donosi preko milijardu kuna na godišnjoj razini (koje zavod kao javna ustanova mora doznačiti zdravstvenoj zaštiti, bez obzira na izdvojenost fondova obaveznog i dobrovoljnog osiguranja) i da je, prema tome, gubitak svakog osiguranika koji će prijeći privatniku izravan gubitak za javno zdravstvo.
Notorna je dakle laž da će povećanje cijene dopunskog osiguranje poboljšati kvalitetu usluge unutar obveznog zdravstvenog osiguranja. Ove će mjere samo povećati profit privatnih osiguravatelja. No, veliki finale, sasvim sigurno, nije u poskupljenju cijene dopunskog osiguranja, već u prebacivanju većeg dijela zdravstvene usluge u privatni sektor. Nakić je već najavio konačno formiranje besplatne košarice usluga, odnosno ograničenje broja i kvalitete usluga koje osiguranici mogu dobiti iz fonda obveznog zdravstvenog osiguranja. Neovisno o poklanjanju povjerenja dokumentu s kojim barata Jutarnji ili onome s kojim je baratao Index, vjerojatno će se oko 30 posto zdravstvenih usluga komercijalizirati i preći u kombinaciju dopunskog osiguranja i/ili famoznog Nakićevog nadstandarda. Ministar ovo nije demantirao, nego je samo odrekao preciznost medijskih objava.
Kad i ako se to napokon dogodi, ustašofili i revizionisti će se polako ispolirati i korigirati svoje javne nastupe ili će njihovo ludilo eskalirati do razmjera koje javnost više neće otrpjeti. Mostovo predizborno zaklinjanje u stručnost već je ismijano, a zdravstvo im je samo jedan orden na putu u političku propast. Nakon što je izlobirao kod samog sebe, Orešković će se vratiti svjetskom tržištu tableta i nastaviti lobirati u vladama drugih država. Ostali, uključivši biračko tijelo koje podržava radosti nacionalizma i antikomunizma, zbog zdravstvene politike upadaju u novo razdoblje životne nesigurnosti koje se više nikada neće resetirati, ako se ne resetira odmah i zahvaljujući reakciji cijelog društva, jer na političkoj sceni Hrvatske ne postoji opcija koja nije odana korporativnim centralama i interesima njihovog profita i koja nije potpuno impotentna u javnim politikama.
lupiga
