Rat između sindikata obrazovanja i Vlade Andreja Plenkovića nesmiljeno se nastavlja. U ponedjeljak je održan širi sastanak sindikalista s ministrom rada Josipom Aladrovićem o kojem se trebalo raspravljati o sindikalnim zahtjevima i planovima za 2020. Sindikati prosvjete sastanak su napustili nakon samo deset minuta, dok im je Aladrović nakon njega poručio kako Vlada više neće pristajati na nikakve ucjene. Zahtjevi učitelja, nastavnika i profesora još su jednom duboko podijelili društvo - dok jedni zazivaju više plaće, drugi im žestoko oponiraju govoreći kako novca nema i kako je javna potrošnja ionako prevelika
Napomenuti treba da se svim javnim službenicima od iduće godine spremaju veće plaće kroz povećanje osnovice plaća, no sindikate u prosvjeti to ne zanima - oni hoće još novca. Pitanje svih pitanja je može li to državni proračun u idućoj godini izdržati i što će iduća Vlada, tko god joj bio na čelu, moći učiniti da potakne gospodarski rast ako se zakuha recesija?
Kako smo uopće došli u ovu situaciju? U srpnju, ministar obrane Damir Krstičević potpisao je povećanje naknada na terenu na terenu i dežurstvu djelatnih vojnih osoba, nakon čega je u rujnu uslijedilo povećanje plaća u zdravstvu.
To su bili potezi koji su otvorili Pandorinu kutiju, zbog čega se sada mogu javiti ne samo učitelji, nego i mnoge druge kategorije javnih i državnih službenika koje će također (opravdano ili neopravdano) tvrditi da su u odnosu na neke druge državne ili javne resore potplaćeni, smatra ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb Maruška Vizek:
'Istovremeno, sustav plaća u državnom i javnom sektoru je iznimno kompleksan i netransparentan zbog čega je usporedba plaća u različitim resorima gotovo pa nemoguća, a sama državna uprava i javni sektor su neučinkoviti i nereformirani, pa bilo kakvo povećanje plaća ima na te sustave efekt uranilovke'.
Ona kaže da su zahtjevi pojedinih sindikata posljedica visoke razine fragmentacije Vlade gdje se pojedini ministri prvenstveno bave svojim resorom i vode vlastite parcijalne politike plaće.