Hrvatska se vraća u normalu. Svoju normalu. Trajno bolesno stanje, za koje ne možemo kriviti virus. Osim ako se dokaže da su pojedine ”zaražene” stranke svojevrstan virus – trajan rezervoar bolesti za neke države. Tu nažalost pomoći nema.
Biračka tijela u koja ovaj virus nevjerojatno lako ulazi, mada teško bolesna, ne žele se liječiti, ići u karantenu, samoizolaciju i mi, i država nam, osuđena smo na kronično životarenje usprkos svim manifestnim simptomima od privatizacijske pljačke, korupcije, nepotizma do bolesnoga narcizma ljudi na vlasti.
Kako su počeli pristizati bolji rezultati oko širenja koronavirusa u nas, oko novooboljelih i umrlih iz izolacijskih skrovišta ispuzali su dijelovi spomenutog, trajno zaraženog biračkog tijela. Prvo mrzitelji svega ljudskog i normalnoga. Oni kod kojih je glavni simptom paranoidna mržnja prema drugima i drugačijima te beskonačna i bezuvjetna ljubav prema sustavu njihovih djedova i baba koji su tu bolesnu mržnju podjele ozakonili.
Na napokon zdravu izjavu predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića kako HOS-ovu ploču s ustaškim pozdravom, prvo postavljenu u Jasenovcu, a potom izmještenu na takozvanu lokaciju Trokut, u blizinu devet monolita postavljenih braniteljima poginulima na novljanskom bojištu – valja baciti, uslijedio je čitav val reakcija i osuda.
Kako su počeli pristizati bolji rezultati oko širenja koronavirusa u nas, oko novooboljelih i umrlih iz izolacijskih skrovišta ispuzali su dijelovi spomenutog, trajno zaraženog biračkog tijela. Prvo mrzitelji svega ljudskog i normalnoga
Predsjednik je samo u svom odgovoru kazao ono što je odavno trebalo reći zagovornicima ustaške tvorevine NDH, koji se kukavički skrivaju iza Domovinskoga rata i svih branitelja, od kojih se mnogi ovih dana vrlo otvoreno slažu s onime što je Milanović izrekao. Rekao je, naime, ”da onaj tko se u Domovinskome ratu borio pod parolom ‘Za dom spremni!’ nije se borio samo za Hrvatsku. Mora znati da se borio i za NDH, pod potpuno krivim geslom”.
Sasvim je u pravu što nije podlegao pritisku i spretnoj zamjeni teze da je obezvrijedio žrtvu poginulih hosovaca i njihovih živih kolega koji se nikad nisu kritički osvrnuli na zločine koje su činili u ratu, na prijetnje, mučenja i odvođenje u smrt civila druge nacionalnosti.
Zato mi je drago da predsjednik i nekoliko dana nakon komemoracije odlučno poručuje kako neće prestati ”prokazivati one likove koji politički i neljudski zloupotrebljavaju poginule branitelje da bi relativizirali zločinački karakter NDH”.
Školu s bakinim drugim suprugom, popularno nazvanim ”didom ustašom” skupo je platio za premijerskoga mandata i ne želi se više igrati s podilaženjem opasnome primitivizmu koji uporno nanosi zlo državi i ljudima u koje se kune.
Bolesnome primitivizmu za kojim su ovih dana, osuđujući Milanovića, olako posezali mnogi na vlasti.
Prvo ju je čelništvo HVIDRA-e nazvalo sramotnome, pa minorna (gotovo veličine virusa), Stranka prava, onda mu je Milijan Brkić (HDZ), spočitnuo nesudjelovanje u Domovinskome ratu, pa valjda time i pravo da komentira ustašluke. Njegov stranački kolega Branko Bačić veli kako je i seljenjem bista s Pantovčaka pokazao da nije predsjednik svih građana kao što je to obećao…
Još je bilo tih mržnjom opsjednutih koje su tijekom ovih triju desetljeća dobrano ”infišale” zaražene stranke, pa potom pismo izmanipulirane mame poginuloga Francuza Jean-Michela Nicoliera predsjedniku, koju, uz dužan pijetet, treba pitati jesu li mogući nacistički simboli na spomen pločama u njezinoj domovini Francuskoj?
Treba li se naš predsjednik, kao što ona veli, sramiti, što većinu branitelja štiti od poistovjećivanja s nečim zbog čega oni pouzdano ne bi uzeli puške u ruke i žrtvovali svoje zdravlje, živote za taj bolesni, kvislinški užas!
Na napokon zdravu izjavu predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića kako HOS-ovu ploču s ustaškim pozdravom, prvo postavljenu u Jasenovcu, a potom izmještenu na takozvanu lokaciju Trokut, u blizinu devet monolita postavljenih braniteljima poginulima na novljanskom bojištu – valja baciti, uslijedio je čitav val reakcija i osuda
Ona misli da bi se Milanović trebao sramiti, a mene je eto sram zbog potpuno drugih stvari koje ponovo, po tko zna koji put nakon ”korona mira” naviru u javnost. Imuniteta nema…
Hrvatska se vraća u normalu – u trajno bolesno stanje, koje će znam u ovoj izbornoj godini biti dignuto na n-tu potenciju i reinficirati mnoge.
Gordan Grlić Radman, vidno ponosan na pohvalu mađarskoga kolege, ministra vanjskih poslova Petera Szijjarta zbog izostanka hrvatske osude strašne Orbanove ”korona diktature” bez roka, infantilno glupavo, na užas svih mislećih, recitira u mikrofon: ”Brat uz brata, Mađar uz Hrvata”!? Da umreš od srama i zbog Radmana i zbog ”brata ograđenoga od civiliziranog svijeta bodljikavom žicom i diktaturom”!?
Dubravka Šuica, europska povjerenica za demokraciju (???), u eteru Dubrovačke TV nedopustivo se obračunava s gledateljem koji spominje njezinu spornu imovinu, ali i s novinarem kojem spočitava neprofesionalnost i spominje svoje kumstvo toj televiziji. Same old, same old… Narcisoidno i bahato do neba.
Može joj se, štiti ju trajno zaražena stranka na vlasti.
HDZ-ov stručni stožer uspješno nas je, nema sumnje, dva mjeseca branio od koronavirusa i za neke smrtonosnoga Covida-19. U karanteni je iz nehata bila glupost, bahatost i narcizam njihovih bitno manje stručnih stranačkih kolega…
Mjere nažalost popuštaju i virus gluposti i nestručnosti opet se širi nesmetano. Hrvatska ulazi u normalu – svoju normalu bolesnoga društva.
autograf
