Hrvoje Klasić je sad već drugi put izašao u javnost s prijetnjama smrću koje mu dolaze na fakultet
Nevjerojatno je, zapravo, da čak i trideset godina nakon uvođenja višestranačja i demokracije postoji ozbiljan broj ljudi koji bi, ne samo prisvojili državu i njene institucije, nego bi i uveli verbalni delikt, pa ako to i nije formalno moguće, pokušali bi ga ostvariti ovakvim prijetnjama
Kad bi čovjek, npr. mjesec dana pratio samo nacionalističke medije i autore, stekao bi dojam kako su jedini problem društva i zemlje povjesničari, umjetnici, pisci, novinari i općenito intelektualci koji ne podilaze mitovima, a koje oni smatraju izdajnicima i kako će, nakon što ih se ukloni iz javnosti sve procvjetati.
Ovo, naravno, razumnom čovjeku zvuči smiješno, ali predstavlja ozbiljan društveni problem. Manji je problem što je riječ o nečemu potpuno stupidnom i s nikakvim utemeljenjem u realnosti, nešto je veći problem taj što ovakav pristup pokazuje temeljno nerazumijevanje pa i neodobravanje slobodnog i demokratskog društva, a najveći je problem u tome što kontinuirani pritisak na konkretne ljude koji rade svoj posao najbolje što znaju i proizvodnja mržnje prema njima, rezultiraju logičnim posljedicama u vidu prijetećih poruka i nasilja svake vrste.
Ovo bi sve vrijedilo i kad bi se radilo o povjesničarima i ljudima bez ikakvih rezultata i rada, a kamo li kad je riječ o ljudima koji stalno objavljuju i pokušavaju javno djelovati.
Sigurno dobiva i više prijetnji
Hrvoje Klasić je sad već drugi put izašao u javnost s prijetnjama smrću koje mu dolaze na fakultet, a sasvim je jasno da se one broje u desetinama. Isto je svojevremeno napravio i Tvrtko Jakovina. Nema nikakve sumnje da takve poruke stižu i Ivi Goldsteinu, dovoljno se uostalom sjetiti komentara nakon smrti njegovoga oca i jednog od najvažnijih hrvatskih intelektualaca, Slavka Goldsteina.
Mogu i sam posvjedočiti o znatnom broju prijetećih poruka koje su mi stizale. Dražen Lalić i Budimir Lončar su svojevremeno napadnuti u loži stadiona na Hajdukovoj gostujućoj utakmici. Oliver Frljić je skoro pa doslovno otjeran iz zemlje i doživio je i fizičke napade te provale u stanove. A sve to jer ljudi pišu, rade predstave i iznose svoje stavove o prošlosti.
Prešutna podrška državnog vrha
Pojednostavljeno govoreći, bez obzira na to što je mržnja po svim osnovama raširena u društvu generalno, jedan od većih društvenih problema jeste mržnja ekstremne desnice prema povjesničarima, intelektualcima, redateljima i novinarima koji javno zastupaju stavove, objavljuju tekstove i radove, postavljaju predstave ili snimaju filmove koji im ne odgovaraju.
Sve ovo pišem zbog toga što je krajnje vrijeme da se ta vrsta netrpeljivosti i kontinuiranog nasilja konačno dokine. Ono sada, istina, nema izravnu podršku državnog vrha, kao prije pet godina kada je čitav proces bio na vrhuncu, ali ima njegovu prešutnu podršku. Prije svega u odbijanju da se problem prepozna i javno prizna, jer se bez toga ne može ni riješiti.
Problemi se guraju pod tepih
Upravo zbog tog odbijanja je i nemoguće da se korištenje ustaškog pozdrava stavi van zakona, ali to odbijanje nije vidljivo samo guranjem problema pod tepih, nego i pokušajima relativizacije. Po tom tumačenju, imamo problem jednako s desnim i s lijevim ekstremistima, što automatski šalje poruku da jedini realan ekstremizam ne predstavlja stvarni problem.
Ne postoji, naime, nitko na nekoj imaginarnoj ljevici, a ponajmanje su to ovi ljudi koje sam gore pobrojao, kao i njima slični, tko smatra da nekoga treba ugroziti, onemogućiti mu javno djelovanje ili ga ostaviti bez posla zbog toga javno iznosi stavove s kojima se ne slažu. Niti postoji ijedan medij ili portal čiji autori to aktivno zagovaraju. To je jasno svakome, ali je i lako provjerljivo.
Nevjerojatno je, zapravo, da čak i trideset godina nakon uvođenja višestranačja i demokracije postoji ozbiljan broj ljudi koji bi, ne samo prisvojili državu i njene institucije, nego bi i uveli verbalni delikt, pa ako to i nije formalno moguće, pokušali bi ga ostvariti ovakvim prijetnjama. Dok god se taj problem ne osvijesti i ne riješi, sve eventualne reforme na drugim poljima će biti ograničenog dometa.
telegram
