Kako stvari stoje projekt Gradske knjižnica Slavonski Brod „Ženskom stranom književnosti“ neće se nastaviti ili je odgođen je na neodređeno vrijeme. Tako je knjiga autoricâ koje su se s Brođanima trebale „družiti četvrtkom“, pala na jedno slovo- Julijanu Matanović koja je do sada jedina gostovala, još krajem travnja. Da nešto ne funkcionira kako je predviđeno dalo se naslutiti iz priopćenja Gradske knjižnice, nakon što je otkazano druženje sa sljedećom gošćom, Milanom Vuković Runjić:
Drage Brođanke i Brođani, žao nam je što hod Ženskom stranom književnosti djeluje pomalo nesigurno. Ali, to su početci, koji valjda, jednostavno trebaju proći. Prva gošća jesenskog druženja bit će Milana. .. Ponekad nepredviđene okolnosti i nemogućnost ostvarenja planiranog i željenog može biti razlog za odustati, ali može biti i poticaj za ne odustati. Mi biramo ovo drugo. Matoš bi rekao: „živjeti nije uvijek ugodno, ali je uvijek zanimljivo“, a mi bismo dodali: nikada nije izgubljeno ono čega se ne odreknemo. Priče o knjigama, književnosti, piscu i čitatelju, umjetnosti riječi i nepodnošljivoj lakoći postojanja u kojoj zbog riječi stane cijeli svijet mi se ne odričemo.
Svako vam dobro, i vidimo se na brodskoj jesenskoj Ženskoj strani književnosti.
O čemu se zapravo trebalo raditi na druženjima? U tom smislu podsjećamo na najavno priopćenje koje su, uz minimalne preinake, tada preuzeli svi lokalni news portali:
Projekt je zamišljen kao razgovor s književnicama: razgovor o njihovom mjestu unutar korpusa književnosti, njihovo „razotkrivanje“ (od osobnog i biografskog do povijesnog i univerzalnog), razgovor o razbijanju stereotipa vezanih uz pojam „ženskog pisma“ te izravnu neformalnu komunikaciju korisnika/ca (čitatelja/ica ovog tipa književnosti) i same autorice. Polazni motiv za razgovor je književno stvaralaštvo pojedine autorice, a potom razotkrivanje šire slike nje, njezinog promišljanja o odnosu roda i žanra, odnosa prema ženskom pismu i pismu za žene, književni, društveni, sociološki položaj nje kao: žene-spisateljice, žene-znanstvenice, žene-sveučilišne profesorice, žene majke… odnosno pokušaj stvaranja slike o književnicama, koje znamo samo iz njihovih djela, a koje su u svojim djelima spojile osobno čitateljsko i znanstveno iskustvo te ga potom ispreplele s intimnim, autobiografskim diskursom.
Autorice u budućim druženjima četvrtkom: Ivana Šojat, Milana Vuković Runjić, Daša Drndić, Ivana Simić Bodrožić, Mani Gotovac, Milana Vlaović Runjić, Tena Štivičić...
Uskoro će i zima, a projekt se ne nastavlja. Koji su razlozi odustajanja od zamišljenog, zaokruženog, cjelovitog i složenog posla čija su obilježja i cilj ambiciozno definirani i predviđeni da se ostvare u određenom vremenu, i koji su zahtijevali koordinirane napore nekoliko ljudi predvođenih kompetentnom i poduzetnom Darijom MataićAgičić, zamjenicom ravnatelja knjižnice? Javnost o tome očekuje priopćenje. Kada kažemo „javnost“ ne mislimo na ukupnu gradsku populaciju, nego na tanki sloj građana zainteresiranih za događanja u kulturi, sloj koji smatra shodnim biti upućen i obaviješten o svim promjenama najavljenih budućih događaja, pogotovo ovakvog značaja i značenja, događaja koji su ukotvljeni Brod trebali izvesti iz luke „Provincija“. Navučeni, poput ovisnika na opijate, na vrhunska imena hrvatske književnosti za koja im je obećano da će ih uživo ćuti i porazgovarati o njihovoj literaturi, osjećaju se pomalo prevareno i nelagodno bez obzira na citiranu sentimentalnu i gotovo dirljivu ispriku – jer se susreti odgađaju "do jeseni". Gladni prvorazrednih kulturnih jestiva i ubuduće im izgleda preostaje lokalni šrot u vidu promocija svega i svačega.
Nerealizirana dobra ideja čiji naziv potječe iz naslova knjige Lidije Dujić, svojevrsno je poniženje za sve: gradsku knjižnicu, autorice, lokalne sladokusce u guštanju dobre literature. Što ju je osujetilo? Tko je prouzročio odustajanje? Ako je u pitanju samo novac, za njega se, uz pomoć kreativnog marketinga i kontakata s raspoloživim i raspoloženim medijima, moglo pobrinuti. Nije kasno. Najlakše se predati i nastaviti s rutinom lokalnog ringišpila. Ipak, nadamo se da pušemo na hladno.
Drage Brođanke i Brođani, žao nam je što hod Ženskom stranom književnosti djeluje pomalo nesigurno. Ali, to su početci, koji valjda, jednostavno trebaju proći. Prva gošća jesenskog druženja bit će Milana. .. Ponekad nepredviđene okolnosti i nemogućnost ostvarenja planiranog i željenog može biti razlog za odustati, ali može biti i poticaj za ne odustati. Mi biramo ovo drugo. Matoš bi rekao: „živjeti nije uvijek ugodno, ali je uvijek zanimljivo“, a mi bismo dodali: nikada nije izgubljeno ono čega se ne odreknemo. Priče o knjigama, književnosti, piscu i čitatelju, umjetnosti riječi i nepodnošljivoj lakoći postojanja u kojoj zbog riječi stane cijeli svijet mi se ne odričemo.
Svako vam dobro, i vidimo se na brodskoj jesenskoj Ženskoj strani književnosti.
O čemu se zapravo trebalo raditi na druženjima? U tom smislu podsjećamo na najavno priopćenje koje su, uz minimalne preinake, tada preuzeli svi lokalni news portali:
Projekt je zamišljen kao razgovor s književnicama: razgovor o njihovom mjestu unutar korpusa književnosti, njihovo „razotkrivanje“ (od osobnog i biografskog do povijesnog i univerzalnog), razgovor o razbijanju stereotipa vezanih uz pojam „ženskog pisma“ te izravnu neformalnu komunikaciju korisnika/ca (čitatelja/ica ovog tipa književnosti) i same autorice. Polazni motiv za razgovor je književno stvaralaštvo pojedine autorice, a potom razotkrivanje šire slike nje, njezinog promišljanja o odnosu roda i žanra, odnosa prema ženskom pismu i pismu za žene, književni, društveni, sociološki položaj nje kao: žene-spisateljice, žene-znanstvenice, žene-sveučilišne profesorice, žene majke… odnosno pokušaj stvaranja slike o književnicama, koje znamo samo iz njihovih djela, a koje su u svojim djelima spojile osobno čitateljsko i znanstveno iskustvo te ga potom ispreplele s intimnim, autobiografskim diskursom.
Autorice u budućim druženjima četvrtkom: Ivana Šojat, Milana Vuković Runjić, Daša Drndić, Ivana Simić Bodrožić, Mani Gotovac, Milana Vlaović Runjić, Tena Štivičić...
Uskoro će i zima, a projekt se ne nastavlja. Koji su razlozi odustajanja od zamišljenog, zaokruženog, cjelovitog i složenog posla čija su obilježja i cilj ambiciozno definirani i predviđeni da se ostvare u određenom vremenu, i koji su zahtijevali koordinirane napore nekoliko ljudi predvođenih kompetentnom i poduzetnom Darijom MataićAgičić, zamjenicom ravnatelja knjižnice? Javnost o tome očekuje priopćenje. Kada kažemo „javnost“ ne mislimo na ukupnu gradsku populaciju, nego na tanki sloj građana zainteresiranih za događanja u kulturi, sloj koji smatra shodnim biti upućen i obaviješten o svim promjenama najavljenih budućih događaja, pogotovo ovakvog značaja i značenja, događaja koji su ukotvljeni Brod trebali izvesti iz luke „Provincija“. Navučeni, poput ovisnika na opijate, na vrhunska imena hrvatske književnosti za koja im je obećano da će ih uživo ćuti i porazgovarati o njihovoj literaturi, osjećaju se pomalo prevareno i nelagodno bez obzira na citiranu sentimentalnu i gotovo dirljivu ispriku – jer se susreti odgađaju "do jeseni". Gladni prvorazrednih kulturnih jestiva i ubuduće im izgleda preostaje lokalni šrot u vidu promocija svega i svačega.
Nerealizirana dobra ideja čiji naziv potječe iz naslova knjige Lidije Dujić, svojevrsno je poniženje za sve: gradsku knjižnicu, autorice, lokalne sladokusce u guštanju dobre literature. Što ju je osujetilo? Tko je prouzročio odustajanje? Ako je u pitanju samo novac, za njega se, uz pomoć kreativnog marketinga i kontakata s raspoloživim i raspoloženim medijima, moglo pobrinuti. Nije kasno. Najlakše se predati i nastaviti s rutinom lokalnog ringišpila. Ipak, nadamo se da pušemo na hladno.
