Zašto je slavonska riječ izgubila glas

Napomena: Objavljeno u Slavonskom Narodnom kalendaru 2026

Već dugo se pitam zašto Slavonci sve manje govore svojim narodnim jezikom, tom šarmantnom mješavinom štokavskog, germanizama, turcizama, mađarskih tragova i domaćih dosjetki? Jer ,očito je da se narodni govor gubi, sve manje upotrebljava. I na taj način gubi se duša našeg naroda.

Pitanje je to s više slojeva i nije jednostavno na njega odgovoriti. Problem je duboko sociokulturni, historijski i psihološki. Mnogi Slavonci su se preselili u gradove, pa čak i izvan Hrvatske, zbog školovanja i posla. Kad dođeš u sredinu gdje se govori standardni jezik, prirodno je da prilagodiš svoj govor, jer drugačije riskiraš da te ne razumiju ili da te doživljavaju kao “seljaka”.

Narodni govor, kao što je šokački, počinje gubiti status “normalnog” u svakodnevnoj komunikaciji. Škola i mediji guraju standardni jezik. Djeca odrastaju u svijetu gdje se filmovi, vijesti i knjige neprestano služe standardom. Ako želiš biti “ozbiljan”, logično je da se prilagodiš. Narodni govor postaje više “za selo” ili “za doma”, a ne za profesionalni život ili društvenu interakciju šire.

Nažalost, upotreba narodnog govora stoljećima je bila stigmatizirana. “Tko priča tako, nije učen” – to je stav koji je ostao u kolektivnom pamćenju. Ljudi, osobito mladi, često izbjegavaju narodni govor da ne bi bili ismijani ili marginalizirani. Inače, sve ide prema jednoj uniformnoj hrvatskoj, i dalje prema engleskom i internetu. Mladi Slavonci danas, kad pričaju, često “šibaju” svoje govore s puno standarda ili čak engleskih riječi, a lokalni idiomi blijede. Kad čovjek mora biti razumljiv u školi, poslu ili na društvenim mrežama, izbor između “tradicije” i praktičnosti je jasan – standardni jezik pobjeđuje. To nije nužno izdaja, već instinkt samoočuvanja u komunikaciji.

Priznajem, narodni govor i nije se ranije obilato koristio, ali sada je takvo izražavanje potpuno osiromašilo. Zašto slavonski narodni govor opstaje u šali, pjesmi i doma, ali nestaje iz stvarnog života? To je poprilično fascinantno i malo tužno, ali i otkriva koliko je govor duboko povezan s identitetom.

U kući, slavonska riječ je gazda. Kad se sjedne za stol, Slavonac odmah zaboravi sve standarde. Doma narodni govor cvjeta. To je prostor slobode, gdje se ne broje “pravilni glagoli” i “akcenti”. Šala je sigurno utočište dijalekta. Kad Slavonac želi zadirkivati, ismijati ili ispričati anegdotu, narodni govor izroni sam od sebe, jer standardni jezik je ozbiljan, a šala traži boju, miris i “šmek” – a to samo dijalekti imaju.

Slavonske pjesme, od tamburice do modernih obrada, čuvaju govor kao svojevrsnu baštinu. Tamo ne moraš biti “pristojan”, samo neka narod to razumije i voli. Pjesma spašava govor od zaborava. U stvarnom životu, slavonski se skriva. Van kuće, na poslu, u školi, na društvenim mrežama – narodnog govora gotovo i nema. Zašto? Jer tko priča po seljački, riskira da ga ne shvate ili da ga podsmješno etiketiraju. Standardni jezik je karta za preživljavanje. Narodni govor je živ, ali samo tamo gdje je sigurno, zabavno i autentično – u privatnom, u umjetnosti i u humoru. Kad dođe stvarni svijet, nestaje kao dim.

Pitam se, a zašto je u Dalmaciji potpuno drukčiji odnos prema jeziku, tradiciji, pa i životu? Kod njih je, upravo obratno, standardni jezik je čudnovat i u manjini. I kad su u Zagrebu, oni su svoji, ne stide se talijanizama, dapače. Dalmatinci su dugo bili pod utjecajem Venecije i Italije. Talijanski je u urbanim sredinama bio znak “civilizacije” i uglađenosti. Sve to su zadržali, sav taj provincijalizam kao nešto prirodno i vlastito. Njihov dijalekt ima status kulturnog imidža. Poznajete li neku suvremenu zabavnu pjesmu, a da nije na dijalektu?

Slavonski govor dolazi iz ruralnog, seljačkog okruženja, miješanog, ponovit ću, s mađarskim, njemačkim i turskim utjecajem. Nije nikad bio povezan s gradskim aristokratskim slojevima. Kad Slavonac kaže “firtl”, “ambar”, “čokanj”, “štrik” ili “parlog”, to zvuči seljački i staromodno. Jezik kojem pripada društveno viši sloj (grad, trgovina, obrazovanje) dobiva status “finog”. Jezik sela, čak i kad je bogat i slikovit, dobiva etiketiranje “seljački, zastario, nepristojan”.

Dalmatinci su često glamorizirani u turizmu i popularnoj kulturi (more, pjesma, lifestyle). Slavonci su često prikazani kroz stereotipe: teški rad, ljenčarenje ili glupost. Italizmi ili “mješavina talijanskog i hrvatskog” u Dalmaciji zvuče meko i melodično. Slavonski dijalekt(i) s puno diftonga, oštrog “r” i riječima kao “čvarci”, “firtl”, “moba” zvuče grubo u uhu onih koji ne razumiju kontekst. Dalmatinac koristi svoj dijalekt i svjesno ili nesvjesno reproducira sliku uglađenog i šarmantnog sela uz more.

Kada Slavonac koristi svoj govor, društvo često reagira s podcjenjivanjem, jer “ruralno = neobrazovano” u kolektivnoj svijesti urbanog čovjeka. Ukratko: to je stvar statusa, povijesti i estetske navike društva – ne jezične kvalitete. Riječi Slavonije nisu loše, nisu “seljačke” po svojoj prirodi; jednostavno nisu bile ukalupljene u kulturni prestižni okvir.

Evo kratke liste, nasumično izabranih slavonskih riječi koje zvuče ‘grubo’, ali su zapravo poezija i mudrost. Slavonski govor je bogat, slikovit i često brutalno iskren. Lista ima kratka objašnjenja i slikovite rečenice. Ponegdje sam se morao konzultirati s internetom

šokački bećar – mladić koji pjeva i pleše, često uz tamburu. “Šokački bećar ne traži ženu, ženu traži pjesmu.”

čaška – mala čašica rakije, često za zdravlje. “Čaška u ruci, osmijeh na licu.”

banda – skupina, ekipa (ne nužno kriminalna!). “Banda iz sela ide na moba i vraća se s pjesmom.”

hlev – štala. “Hlev čuva krave, ali i tajne sela.”

burka – kanta, posuda za mlijeko ili vodu. “Burka puna mlijeka znači da je jutro sretno.”

štrik – konop ili uže. “Štrika veže ne samo bale, nego i prijateljstva.”

panj – ostatak drveta nakon sijecanja. “Panj na polju – sjedi i gledaj sunce.”

čađav – crn od dima, često za dimnjak ili kamin. “Čađav dimnik priča priče ognjišta.”

klijav – slab, krhak. “Klijav korijen ne rodi, ali priča životnu lekciju.”

firtl – mali komad zemlje. “Firtl je krv obitelji, čak i kad je samo mrvica.”

čokanj – stabljika kukuruza ili mala čašica rakije. “Čokanj spaja ljude u pjesmi i zdravici.”

moba – zajednički rad. “Moba je rad, pjesma i gozba u jednom.”

čvarci – hrskava mast i meso. “Čvarci su bijela zima i veselje.”

parlog – zapuštena njiva. “Parlog čeka ruku koja će ga probuditi.”

poderane gaće – pita od sira i vrhnja. “Poderane gaće su jednostavna radost.”

avlija – dvorište. “Avlija je srce svake kuće.”

kulenova seka – kobasica. “Seka i kulen zajedno slave stol.”

džugum – veliki vrč vina ili rakije. “Džugum donosi osmijehe i priče.”

rajtne – naramenice hlača. “Rajtni drže hlače i dostojanstvo.”

čikma – prolaz ili uličica. “Čikma vodi kuda hoće, ne uvijek pravo.”

terati plug – orati. “Terati plug znači pripremiti zemlju i život.”

sjetva – bacanje sjemena. “Što posiješ, to ćeš požnjeti.”

žetva – skidanje žita. “Kad žetva krene, cijelo selo diše isto.”

snop – vezana pšenica ili žito. “Snop stoji k’o vojska na ataru.”

vršidba – odvajanje zrna od slame. “Vršidba traje dok tambura svira.”

motika – alat za oranje i okopavanje. “Motika ne prašta, ali hrabri ruke.”

brana – sprava za ravnanje zemlje. “Brana ide za plugom, sve poravnava.”

ratar – poljoprivrednik. “Ratar služi zemlji, a zemlja mu vraća kruh.”

kosa – alat za kosidbu. “Kosa pjeva dok zlatni klas pada.”

ljevak – lijevak za zrnja. “Ljevak pomaže da ništa ne propadne.”

bačva – spremnik za vino ili rakiju. “Bačva skriva mjesec dana tajni okusa.”

ambar – spremište žita. “Ambar je srce imanja i bogatstva.”

čarda – gostionica ili okupljalište. “U čardi svira tambura, a priče se dijele.”

košulja – stari termin za radnu odjeću. “Košulja znojem priča o mukama polja.”

rajče – rajčica, kasna ljetna delicija. “Rajče crveno k’o srce na tanjuru.”

paprikaš – jelo od mesa i paprike. “Paprikaš spaja ljude i okuse.”

komina – ognjište ili dimnjak. “Komina čuva dim i priče zimi.”

štrudla – pita ili rolada od tijesta i nadjeva. “Štrudla miriše, a srce veseli.”

pogača – domaći kruh. “Pogača je kruh, ali i tradicija.”

šljivik – stablo šljive ili voćnjak. “Šljivik u jesen daruje zlato za rakiju.”

loza – vinova loza. “Loza plete ruke i pjesme u vinogradu.”

tambura – instrument. “Tambura priča priče koje riječi ne mogu reći.”

gajde – narodna glazba. “Gajda nosi duh sela i starih dana.”

šokački divan – druženje, razgovor. “Divan traje dok zvona ne otkucaju ponoć.”

fajferica – lula za pušenje. “Fajferica ide uz priču i dim.”

čeljad – ukućani, obitelj. “Čeljad zajedno sije i žanje, zajedno pjeva.”

šokački stol – stol u kući ili na mobama. “Šokački stol je mjesto radosti i šale.”

čardaška – ples ili pjesma. “Čardaška diže noge i srce u ritam.”

šokačka kapa – tradicionalni šešir. “Kapa čuva glavu, a nosi i stil sela.”

gmajna – zajedničko zemljište. “Gmajna spaja seljake i njihove konje.”

bundevara – bundeva. “Bundevara krasi dvorište i kuhinju.”

kupusnjak – mjesto za uzgoj kupusa. “Kupusnjak je zima u jesen.”

klasje – žitarice na stabljici. “Klasje se njiše, a vjetar priča priče.”

rukavac – manja rječica ili kanal. “Rukavac nosi vodu i sjećanja.”

gusterna – stara cisterna ili spremište vode. “Gusterna čuva ljeto i kišu.”

šokački krčag – glinena posuda. “Krčag nosi mlijeko i priču.”

šokački mezek – doručak ili mala užina. “Mezek drži ruke i stomak sretnim.”

žeteoci – ljudi koji beru žito. “Žeteoci pjevaju dok rade, pjesma ide za njima.”

strnište – polje nakon žetve. “Strnište je crta između prošlog i novog života.”

jarak – kanal ili rov. “Jarak vodi vodu i tajne sela.”

podvorje – dvorište oko kuće. “Podvorje je mjesto gdje sve počinje i završava.”

šokačka jela – tradicionalna jela sela. “Jela nose okus i pamćenje predaka.”

šokačka rakija – domaća rakija. “Rakija zagrijava ruke, srce i dušu.”

šokačka janjetina – meso s polja. “Jagnjetina na ognjištu spaja obitelj.”

čardak na njivi – promatračnica ili sklonište. “Čardak gleda klasje i pjeva s vjetrom.”

šokački božjak – cvijet u polju. “Božjak krasi atar i dušu.”

šokačka puška – oružje za lov ili zaštitu. “Puška čuva život i tradiciju.”

čoban – pastir. “Čoban pjeva stoku i čuva noć.”

ovčar – čuvar ovaca. “Ovčar i ovce dišu istim ritmom.”

šokačka guska – domaća guska. “Guska šeta dvorištem i pjeva jesen.”

šokačka kokoš – domaća kokoš. “Kokoš kuca ujutro, a nosi i osmijeh.”

šokački dan – radni dan u selu. “Dan počinje s pijetlom i završava pjesmom.”

kocen – debeli kraj stabljike kukuruza. “Kocen gori u peći dok zima steže.”

obor – ograđen prostor za stoku. “Obor je selo u malom.”

šapka – kapa ili šešir. “Bez šapke nema pravog šokca.”

ćerati – tjerati, goniti. “Ćeraju djecu u školu kao guske u red.”

tikva – bundeva, ali i glava u šali. “Pametan k’o tikva, prazan unutra.”

kotac – kotač. “Kotac se kotrlja k’o život, uvijek naprijed.”

pajdo – prijatelj. “Pajdo, daj čokanj, da se nazdravimo.”

međa – granica između njiva. “Međa svađe najviše pamti.”

čeljak – čovjek, radnik. “Čeljak vrijedi onoliko koliko motiku voli.”

vršak – vrh nečega. “Na vršku snopa pjesma se začuje.”

ćurak – kratak kaput, bundić. “Ćurak grije bolje nego ikakva moda.”

džidžan – kićen, nakićen. “Džidžana snaša sija k’o sunce.”

frfljati – mrljati, brbljati nerazgovijetno. “Frflja k’o da mu je jezik u čvarcima.”

greben – alat za češljanje konoplje ili vune. “Greben škripi, a vlakno postaje konac.”

hajduk – momak buntovnog duha. “Hajduk u srcu, a u džepu praznina.”

jagma – pomama, gužva. “Jagma za kulenom veća nego za kruvom.”

Oživjeti slavonski govor nije nemoguće, ali traži namjernu kulturu, hrabrost i malo domišljatosti. Ništa na silu. Treba ga malo više u školama, kroz priče, pjesme, šale i lokalnu povijest, na zabavan način. Slavonski govor treba glas u javnosti. Podcasti, YouTube kanali, TikTok videi – ljudi vole autentičnost. Kazališne predstave, skečevi i naravno poezija odličan su teren da govor ponovno “prodiše”.

Ljudi se često stide svog dijalekta. Treba promijeniti narativ: govor nije staromodan ili “seljački”, nego dragocjen i jedinstven znak pripadnosti. Treba započeti s natjecanjima u pričanju šala ili izražavanju. Kad govor dođe u javni prostor, već je “oslobodjen i živ”.

_________________________