Britanska premijerka Theresa May je u ponedjeljak u govoru u konferencijskoj dvorani u Guildhallu u London Cityu rekla kako će njezina vlada ostati predana zaštiti Europe i nakon Brexita, potom se posvetila lavini optužbi protiv Rusije za vojnu agresiju i miješanje u izbore.
Premijerka je rekla da će Velika Britanija i dalje pomagati državama koje su žrtve agresije.
“Ujedinjeno Kraljevstvo bezuvjetno će ostati predano očuvanju europske sigurnosti. Sveobuhvatno novo gospodarsko partnerstvo koje tražimo naglasit će našu zajedničku predanost otvorenoj ekonomiji i slobodnim društvima usprkos onima koji ih pokušavaju potkopati”, dodala je May.
Optužila je Rusiju za izazivanje nasilja u istočnoj Ukrajini, neprestano kršenje zračnoga prostora nekoliko europskih zemalja i pokretanje kibernetičkih napada. Osim toga, optužila je Rusiju za uplitanje u izbore i hakiranje danskog Ministarstva obrane, njemačkog Bundestaga i državnih medija ubacivanjem lažnih priča i fotošopiranih fotografija s ciljem podrivanja zapadnih institucija.
Theresa May je rekla kako vlada u Londonu surađuje u reformi NATO pakta kako bi se lakše suprotstavilo ruskim izazovima i pokrenula vojnu i gospodarsku pomoć Ukrajini.
“Poduzet ćemo nužne korake kako bismo odgovorili na ruske aktivnosti”, rekla je i May i iz puke formalnosti dodala kako želi bolje odnose s Rusijom, ali samo kada bi Moskva promicala mir.
“Rusija može, i nadam se da jednoga dana hoće, izabrati drukčiji put. Ali sve dok Rusija to ne učini, mi ćemo djelovati zajedno da zaštitimo svoje interese i međunarodni poredak o kojemu oni ovise”, samouvjereno je izjavila Theresa May.
No, čini se da je stvarnost drugačija od one kakvom je opisuje premijerka Theresa May. Prethodne vlade i ona su Veliku Britaniju doveli u slijepu ulicu u gotovo svim područjima. Što zapadni političari rade u takvim slučajevima? Oni za sve krive Rusiju.
Njezin govor je otprilike podsjećao na krivotvorene antisemitske uratke od prije stotinu i više godina, gdje su za sve nedaće u zapadnim zemljama, ovaj put umjesto Židova, krivi Rusi, njihov državni vrh i mašinerija kojom navodno raspolaže Kremlj da potkopa temelje “slobodnog, demokratskog i liberalnog svijeta”.
Zbirka članka, eseja, govora i izjava će jednog dana biti vrijedan materijal za “Protokole Sionskih mudraca 2“, ali će to ovaj put biti rusofobni spis i popis nikada dokazanih aktivnosti Kremlja koji će opisati navodnu rusku zavjeru da zavlada svijetom. Nakon više od godinu dana, budući da je sve kulminiralo porazom Hillary Clinton na prošlogodišnjim izborima za američku predsjednicu, ovakvi i slični govori i prijetnje ne samo da odaju paranoidnu šizofreniju, nego su opasno jer dolaze iz zemalja koje su još uvijek vojne sile i raspolažu impresivnim količinama svih vrsta oružja, uključujući nuklearno.
Britanski premijerka je u svom godišnjem govoru o vanjskoj politici na banketu gradonačelnika grada Londona izrekla sve laži i izmišljotine koje se na Zapadu šire o Rusiji, predstavljajući ih kao prijetnju koja dolazi iz Moskve.
“Rusija se upliće u izbore u raznim zemljama širom svijeta, pokušava posijati razdor na Zapadu, potkopava slobodna društva i širi lažne vijesti”, dio je govora britanske premijerke.
Cyber špijunaža i hakerski napadi protiv vlada, parlamenata i odbora u zemljama EU. Korištenje “informacijskog oružja“, kršenje zračnog prostora nekoliko europskih zemalja, “aneksija Krima”, “rasplamsavanje” sukoba u Ukrajini,… sve ovo je priroda i opseg djelovanja Moskve koja “prijeti međunarodnom poretku na kojem ovisi”.
“Imam vrlo jednostavnu poruku za Rusiju. Znamo što pokušavate postići, ali nećete uspjeti. Zato što podcjenjujete stabilnost naših demokracija, privlačnost slobodnih i otvorenih društava i zapadno opredjeljenje za saveze koji nas vežu”, poručila je britanska premijerka kao da se osobno obraća Vladimiru Putinu.
Naravno, Rusija bi mogla postati vrijedan partner Zapada, ali samo ako Moskva “bude igrala po pravilima“.
Drugim riječima, Rusi bi trebali otvorenih i slinavih usta gledati na bogati i slobodni zapadni svijet i odmah, na vlastitu štetu i odričući se zaštite nacionalnih interesa, zadovoljiti želje Theresa May i trule zapadne aristokracije.
Odbijanjem da se preda i poklekne pred Zapadom, da se žrtvuje u ime slobode, demokracije i univerzalnih liberalnih vrijednosti, Rusija je “agresor” i May upozorava: “Mi ćemo poduzeti sve potrebne mjere za suzbijanje ruskih aktivnosti.”
“Ali to nije odnos s Rusijom kojeg želimo. Ne želimo se vratiti u Hladni rat ili biti u stalnom sukobu”, dodala je na kraju britanska premijerka.
Međutim, to se ne smije tumačiti kao odustajanje od primarnih ciljeva. Kao što se već dogodilo u ne tako davnoj povijesti, Zapad bi želio ostvariti svoje ciljeve s minimalnim financijskim troškovima, bez sukoba, uz želju da sve što mu treba dobije na srebrnom pladnju, kao u doba Gorbačova i Jeljcina. “Trajni sukob” s Rusijom je nepoželjan, jer je on za trulu londonsku i neoliberalnu globalističku elitu preskup. To je jedini razlog zašto se Rusiji “nudi mogućnost povratka u društvo civiliziranih zemalja”.
Istovremeno je britanska premijerka okupljene uvjeravala da će London svim snagama braniti vlastite nacionalne interese i da će “globalna Velika Britanija” i dalje utjecati na cijeli svijet.
Tko bi to mogao posumnjati?! Ovdje je May zaista bila lukava. Naime, već odavno Velika Britanija nema “nacionalnih interesa”. Postoji samo elita koja ima nadnacionalne interese. Ništa više. Sve ostalo je puka retorika bez ikakvog smisla.
Naravno, to ne sprečava britansku elitu da pokuša iskoristiti carsku prošlost zemlje i posebne odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama, posebno u trenutku kada zemlja napušta EU i kada je prisiljena još više ojačati personalnu uniju sa svojom bivšom kolonijom i istom trulom elitom koja, iako uz spremne nasljednike, crkava u dubokoj starosti u Sjedinjenim Državama. Brzezinski nas je napustio, David Rockefeller, “čovjek sa sedam srca” također, a ni Rothschildi, Kissinger i Soros ne stoje najbolje. Ove olupine su u očima prosječnog euroazijskog “barbara” utjelovljenje zapadnih sila.
Theresa May je rekla da će Velika Britanija napusti Europsku uniju, ali će u odnosu na NATO zadržati punu predanost i nastojati zaključiti sporazum o Brexitu koji će “ojačati liberalne vrijednosti Ujedinjenog Kraljevstva”.
Izrazila je samopouzdanje da će trajno gospodarsko partnerstvo između Britanije i EU postati bastion protiv navodnih pokušaja Rusije da slomi europski poredak.
Ovo je bio njen najoštriji antiruski govor od kada je na čelu britanske vlade.
On nije slučajno održan odmah nakon vrlo toplih riječima koje je američki predsjednik Donald Trump izrekao o ruskom predsjedniku i rezultatima sastanaka na summitu skupine APEC Danangu, kada je samouvjereno izjavio da se Rusija nije miješala u američke izbore i izrazio želju za suradnjom s Moskvom u rješavanju kritičnih međunarodnih problema.
Ove izjave Trumpa su izazvale eksploziju bijesa globalističke elite, među kojim je, kao što možemo vidjeti, i britanska premijerka.
Nije ni čudo što je požurila potvrditi svoje puno poštovanje i predanosti ideji, bolje rečeno ideologiji, u govoru u London Cityu, države u državi u kojoj se okreće kapital gotovo polovice svijeta i prema kojoj stvarni Londonu, sa svojim pakistanskim gradonačelnikom, izgleda siromašna periferija, gotovo favela.
Prema The Guardianu, ova izjava nije bila potaknuta nikakvim posebnim događajem, već je navodno bila reakcija na sve veći broj dokaza o pokušajima Rusije da potkopava temelje Zapada.
Koje dokaze? The Times je objavio vijest da je na ruskim Twitter računima objavljeno je gotovo 45 000 poruka o Brexitu u 48 sati u vrijeme prošlogodišnjeg referenduma kako bi se među Britancima izazvao razdor oko toga napustiti EU ili ne.
No, Yin Yin Lu, stručnjakinja i viši istraživač na “Internetskom institutu Oxford”, za Sky News je izjavila da je od preko 22 milijuna poruka na Twitteru samo 400 bilo ovog sadržaja. Lu je sama upozorila na aktivnosti na Twitteru koje je primijetila na ruskim računima i opisala ih kao “uplitanje”, ali i kako je od 22,6 milijuna poslanih otkrila samo 400 poruka koje se mogu povezati s Rusijom.
The Guardian je njenu izjavu “preveo” kao 400 lažnih Twitter računa. Ali čak i da je tako, opet ništa ne mijenja ne stvari i nema dokaza o ozbiljnijem utjecaju bilo koga na ishod Brexita izvan Velike Britanije.
Čak i ovo “objašnjenje” ne objašnjava zašto je May sada sasula hrpu neutemeljenih uvreda i izjava protiv Rusije? Već smo naznačili jedan od razloga za to, ali ima mnogo više razloga koji su britansku premijerku doveli do histerične faze.
Naime, Theresa May se pokazala kao izuzetno nesposobna političarka. Pod njezinim vodstvom je Konzervativna stranka vrlo slabo prošla na nedavnim izborima i ne može upravljati zemljom bez koalicijskog partnera.
Doslovno uoči izbora, umjesto da glasačima obeća brda i dolinu, što je ionako pravilo u slobodnom i demokratskom svijetu, premijerka je iskreno izjavila da će raditi u interesu poslovne zajednice, što će značiti daljnji pad životnog standarda običnih Britanaca. Churchill je mogao Britancima ponuditi samo krv, znoj i suze, ali je to bilo vrijeme borbe protiv nacizma, rata na moru, na zemlji i u zraku, ali danas to više nikoga ne zanima, niti je Theresa May političarka kalibra Winstona Churchilla, ma što netko mislio o njemu.
Ljudi su se osjećali kao igračke, kojima se političari poigravaju tražeći način kako izaći iz krize. Povećanje eksploatacije povezano s podcjenjivanjem običnih Britanca je prema anketi dovelo do sve veće popularnosti socijalističkih ideja među mladima, što znači da Konzervativnu stranku u budućnosti čekaju veliki problemi.
Brexit također nije opravdao nade britanske elite. Banke i tvrtke koje bježe iz zemlje žele raditi s Europskom unijom bez ikakvih problema. Bruxellesu će London morati platiti mnogo više za izlazak nego što je planirao.
Ali najvažnija stvar je što nije nimalo jasno hoće li London biti sposoban stvoriti ekonomsku alternativu EU zahvaljujući nekoj “globalnoj Britaniji” ili u okviru navodne bliske gospodarske suradnje s Amerikom Donalda Trumpa.
Sjedinjene Države, preko ureda predsjednika, vode globalisti ravnopravni onima koji sjede u London Cityu. Dakle, vrlo je upitno hoće li i na kojoj razini funkcionirati “anglosaksonski blok“. U Velikoj Britaniji su se od nedavno počeli plašiti bilo kakvog scenarija u kojem bi mogli postati propala imperija.
Budući da Trump nije vječan, sutra Amerika može promijeniti svoju politiku, a onda će se London naći u slijepoj ulici.
Uostalom, najveći novac danas je u Aziji, a oduprijeti se azijskoj konkurenciji, bez ulaska u veći gospodarski sustav, danas je vrlo teško. Europska unija je u fazi opadanja, a SAD možda neće uspjeti prevladati poteškoće.
U vojno i strateškoj sferi vlada potpuna nesigurnost. Deindustrijalizacija Velike Britanije iz vremena Margaret Thatcher je dovela do virtualizacije ekonomije u zemlji. Ona zemlji daje puno novca, ali nedovoljno za gradnju novih ratnih brodova. Novi britanski razarači imaju ozbiljne strukturne nedostatke i idealna su meta za nove ruske projektile, za koje je Kraljevska mornarica rekla da ih ne može oboriti.
London zbog toga zahtijeva zabranu ruskog supersoničnog projektila “Cirkon” na međunarodnoj razini, što je, naravno, iluzija. To čini samo iz očaja.
Oštre antiruske izjave Therese May su se praktično podudarale s odlukom više od 20 zemalja EU da započnu stvaranje europske vojske, što će samo pridonijeti daljnjoj marginalizaciji Velike Britanije u Europi. Dok je bio u EU, London je uspješno sabotirao ovakve i druge projekte po nalogu Washingtona, ali to više ne može, što uzrokuje bijes u britanskih političara.
Najveći problem je udar na financijsku moć Velike Britanije. Na Zapadu je počela ofenziva na offshore porezne oaze, koje su velikim dijelom u britanskoj nadležnosti. U najnovijim “Rajskim dokumentima” je izvršen udar čak i na englesku kraljicu, što sigurno nije slučajno.
Osim toga, 1. siječnja 2018. stupa na snagu Zakon o financijskom kriminalu, koji će izravno utjecati na lopove i utajivače poreza koji su se iz cijelog svijeta sjatili u London i koriste britanske banke.
Ovo će biti veliki udarac za London, a na meti će se naći strani oligarsi koji će biti razvlašteni. Trening ove kampanje se dogodio svojevremeno na Cipru. Ipak, uljuđena i demokratska Velika Britanija ne može koristiti metode saudijskog krunskog princa Mohammada bin Salmana, ali će ishod biti isti. Ovim sredstvima će Velika Britanija vjerojatno platiti izlazak iz EU. Ali tko će nakon toga vjerovati Londonu i britanskim offshore oazama da su “sigurno utočište” za pohranu ukradene robe?
Ovi i drugi problemi objašnjavaju zašto je bilo toliko “osobnog” u antiruskoj retorici premijerke May.
Ona pokušava uplašiti predstavnike “pete” i, što je važnije, “šeste kolone” među ruskom elitom prije predsjedničkih izbora, nadajući se da će Rusija krenuti putem traženja oprosta i udovoljiti interesima Zapada, te da će se u bliskoj budućnosti stvoriti situacija kao 1991.
Samo u tom slučaju se u Londonu mogu nadati produljenju života njihovog nakaradnog sustava i da će još 20 do 30 godina živjeti od nove pljačke Rusije.
Ispada kako u bajci o vuku i janjetu, gdje je janje krivo zato što je vuk gladan i što želim jesti. Naravno, to bi bio idealan scenarij o kojem je sanjao pokojni Zbigniew Brzezinski i to je razlog zašto je Rusija kriva za sve. Tako je i tako će biti. Ali, tko u Rusiji obraća i najmanju pozornost na snove Therese May, uz napomenu da ona nije jedina koja tako misli. Ima ih mnogo, ali je pozornost Moskve usmjerena na djela, a ne na ispraznu retoriku poput ove koja je odjekivala velikom konferencijskom dvoranom Guildhallu u London Cityu.
logično
Premijerka je rekla da će Velika Britanija i dalje pomagati državama koje su žrtve agresije.
“Ujedinjeno Kraljevstvo bezuvjetno će ostati predano očuvanju europske sigurnosti. Sveobuhvatno novo gospodarsko partnerstvo koje tražimo naglasit će našu zajedničku predanost otvorenoj ekonomiji i slobodnim društvima usprkos onima koji ih pokušavaju potkopati”, dodala je May.
Optužila je Rusiju za izazivanje nasilja u istočnoj Ukrajini, neprestano kršenje zračnoga prostora nekoliko europskih zemalja i pokretanje kibernetičkih napada. Osim toga, optužila je Rusiju za uplitanje u izbore i hakiranje danskog Ministarstva obrane, njemačkog Bundestaga i državnih medija ubacivanjem lažnih priča i fotošopiranih fotografija s ciljem podrivanja zapadnih institucija.
Theresa May je rekla kako vlada u Londonu surađuje u reformi NATO pakta kako bi se lakše suprotstavilo ruskim izazovima i pokrenula vojnu i gospodarsku pomoć Ukrajini.
“Poduzet ćemo nužne korake kako bismo odgovorili na ruske aktivnosti”, rekla je i May i iz puke formalnosti dodala kako želi bolje odnose s Rusijom, ali samo kada bi Moskva promicala mir.
“Rusija može, i nadam se da jednoga dana hoće, izabrati drukčiji put. Ali sve dok Rusija to ne učini, mi ćemo djelovati zajedno da zaštitimo svoje interese i međunarodni poredak o kojemu oni ovise”, samouvjereno je izjavila Theresa May.
No, čini se da je stvarnost drugačija od one kakvom je opisuje premijerka Theresa May. Prethodne vlade i ona su Veliku Britaniju doveli u slijepu ulicu u gotovo svim područjima. Što zapadni političari rade u takvim slučajevima? Oni za sve krive Rusiju.
Njezin govor je otprilike podsjećao na krivotvorene antisemitske uratke od prije stotinu i više godina, gdje su za sve nedaće u zapadnim zemljama, ovaj put umjesto Židova, krivi Rusi, njihov državni vrh i mašinerija kojom navodno raspolaže Kremlj da potkopa temelje “slobodnog, demokratskog i liberalnog svijeta”.
Zbirka članka, eseja, govora i izjava će jednog dana biti vrijedan materijal za “Protokole Sionskih mudraca 2“, ali će to ovaj put biti rusofobni spis i popis nikada dokazanih aktivnosti Kremlja koji će opisati navodnu rusku zavjeru da zavlada svijetom. Nakon više od godinu dana, budući da je sve kulminiralo porazom Hillary Clinton na prošlogodišnjim izborima za američku predsjednicu, ovakvi i slični govori i prijetnje ne samo da odaju paranoidnu šizofreniju, nego su opasno jer dolaze iz zemalja koje su još uvijek vojne sile i raspolažu impresivnim količinama svih vrsta oružja, uključujući nuklearno.
Britanski premijerka je u svom godišnjem govoru o vanjskoj politici na banketu gradonačelnika grada Londona izrekla sve laži i izmišljotine koje se na Zapadu šire o Rusiji, predstavljajući ih kao prijetnju koja dolazi iz Moskve.
“Rusija se upliće u izbore u raznim zemljama širom svijeta, pokušava posijati razdor na Zapadu, potkopava slobodna društva i širi lažne vijesti”, dio je govora britanske premijerke.
Cyber špijunaža i hakerski napadi protiv vlada, parlamenata i odbora u zemljama EU. Korištenje “informacijskog oružja“, kršenje zračnog prostora nekoliko europskih zemalja, “aneksija Krima”, “rasplamsavanje” sukoba u Ukrajini,… sve ovo je priroda i opseg djelovanja Moskve koja “prijeti međunarodnom poretku na kojem ovisi”.
Uvjeti Zapada: “Vratite se u devedesete!”
“Imam vrlo jednostavnu poruku za Rusiju. Znamo što pokušavate postići, ali nećete uspjeti. Zato što podcjenjujete stabilnost naših demokracija, privlačnost slobodnih i otvorenih društava i zapadno opredjeljenje za saveze koji nas vežu”, poručila je britanska premijerka kao da se osobno obraća Vladimiru Putinu.
Naravno, Rusija bi mogla postati vrijedan partner Zapada, ali samo ako Moskva “bude igrala po pravilima“.
Drugim riječima, Rusi bi trebali otvorenih i slinavih usta gledati na bogati i slobodni zapadni svijet i odmah, na vlastitu štetu i odričući se zaštite nacionalnih interesa, zadovoljiti želje Theresa May i trule zapadne aristokracije.
Odbijanjem da se preda i poklekne pred Zapadom, da se žrtvuje u ime slobode, demokracije i univerzalnih liberalnih vrijednosti, Rusija je “agresor” i May upozorava: “Mi ćemo poduzeti sve potrebne mjere za suzbijanje ruskih aktivnosti.”
“Ali to nije odnos s Rusijom kojeg želimo. Ne želimo se vratiti u Hladni rat ili biti u stalnom sukobu”, dodala je na kraju britanska premijerka.
Međutim, to se ne smije tumačiti kao odustajanje od primarnih ciljeva. Kao što se već dogodilo u ne tako davnoj povijesti, Zapad bi želio ostvariti svoje ciljeve s minimalnim financijskim troškovima, bez sukoba, uz želju da sve što mu treba dobije na srebrnom pladnju, kao u doba Gorbačova i Jeljcina. “Trajni sukob” s Rusijom je nepoželjan, jer je on za trulu londonsku i neoliberalnu globalističku elitu preskup. To je jedini razlog zašto se Rusiji “nudi mogućnost povratka u društvo civiliziranih zemalja”.
Istovremeno je britanska premijerka okupljene uvjeravala da će London svim snagama braniti vlastite nacionalne interese i da će “globalna Velika Britanija” i dalje utjecati na cijeli svijet.
Tko bi to mogao posumnjati?! Ovdje je May zaista bila lukava. Naime, već odavno Velika Britanija nema “nacionalnih interesa”. Postoji samo elita koja ima nadnacionalne interese. Ništa više. Sve ostalo je puka retorika bez ikakvog smisla.
Naravno, to ne sprečava britansku elitu da pokuša iskoristiti carsku prošlost zemlje i posebne odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama, posebno u trenutku kada zemlja napušta EU i kada je prisiljena još više ojačati personalnu uniju sa svojom bivšom kolonijom i istom trulom elitom koja, iako uz spremne nasljednike, crkava u dubokoj starosti u Sjedinjenim Državama. Brzezinski nas je napustio, David Rockefeller, “čovjek sa sedam srca” također, a ni Rothschildi, Kissinger i Soros ne stoje najbolje. Ove olupine su u očima prosječnog euroazijskog “barbara” utjelovljenje zapadnih sila.
Theresa May je rekla da će Velika Britanija napusti Europsku uniju, ali će u odnosu na NATO zadržati punu predanost i nastojati zaključiti sporazum o Brexitu koji će “ojačati liberalne vrijednosti Ujedinjenog Kraljevstva”.
Izrazila je samopouzdanje da će trajno gospodarsko partnerstvo između Britanije i EU postati bastion protiv navodnih pokušaja Rusije da slomi europski poredak.
Što se događa?
Ovo je bio njen najoštriji antiruski govor od kada je na čelu britanske vlade.
On nije slučajno održan odmah nakon vrlo toplih riječima koje je američki predsjednik Donald Trump izrekao o ruskom predsjedniku i rezultatima sastanaka na summitu skupine APEC Danangu, kada je samouvjereno izjavio da se Rusija nije miješala u američke izbore i izrazio želju za suradnjom s Moskvom u rješavanju kritičnih međunarodnih problema.
Ove izjave Trumpa su izazvale eksploziju bijesa globalističke elite, među kojim je, kao što možemo vidjeti, i britanska premijerka.
Nije ni čudo što je požurila potvrditi svoje puno poštovanje i predanosti ideji, bolje rečeno ideologiji, u govoru u London Cityu, države u državi u kojoj se okreće kapital gotovo polovice svijeta i prema kojoj stvarni Londonu, sa svojim pakistanskim gradonačelnikom, izgleda siromašna periferija, gotovo favela.
Prema The Guardianu, ova izjava nije bila potaknuta nikakvim posebnim događajem, već je navodno bila reakcija na sve veći broj dokaza o pokušajima Rusije da potkopava temelje Zapada.
Koje dokaze? The Times je objavio vijest da je na ruskim Twitter računima objavljeno je gotovo 45 000 poruka o Brexitu u 48 sati u vrijeme prošlogodišnjeg referenduma kako bi se među Britancima izazvao razdor oko toga napustiti EU ili ne.
No, Yin Yin Lu, stručnjakinja i viši istraživač na “Internetskom institutu Oxford”, za Sky News je izjavila da je od preko 22 milijuna poruka na Twitteru samo 400 bilo ovog sadržaja. Lu je sama upozorila na aktivnosti na Twitteru koje je primijetila na ruskim računima i opisala ih kao “uplitanje”, ali i kako je od 22,6 milijuna poslanih otkrila samo 400 poruka koje se mogu povezati s Rusijom.
The Guardian je njenu izjavu “preveo” kao 400 lažnih Twitter računa. Ali čak i da je tako, opet ništa ne mijenja ne stvari i nema dokaza o ozbiljnijem utjecaju bilo koga na ishod Brexita izvan Velike Britanije.
Čak i ovo “objašnjenje” ne objašnjava zašto je May sada sasula hrpu neutemeljenih uvreda i izjava protiv Rusije? Već smo naznačili jedan od razloga za to, ali ima mnogo više razloga koji su britansku premijerku doveli do histerične faze.
Naime, Theresa May se pokazala kao izuzetno nesposobna političarka. Pod njezinim vodstvom je Konzervativna stranka vrlo slabo prošla na nedavnim izborima i ne može upravljati zemljom bez koalicijskog partnera.
Doslovno uoči izbora, umjesto da glasačima obeća brda i dolinu, što je ionako pravilo u slobodnom i demokratskom svijetu, premijerka je iskreno izjavila da će raditi u interesu poslovne zajednice, što će značiti daljnji pad životnog standarda običnih Britanaca. Churchill je mogao Britancima ponuditi samo krv, znoj i suze, ali je to bilo vrijeme borbe protiv nacizma, rata na moru, na zemlji i u zraku, ali danas to više nikoga ne zanima, niti je Theresa May političarka kalibra Winstona Churchilla, ma što netko mislio o njemu.
Ljudi su se osjećali kao igračke, kojima se političari poigravaju tražeći način kako izaći iz krize. Povećanje eksploatacije povezano s podcjenjivanjem običnih Britanca je prema anketi dovelo do sve veće popularnosti socijalističkih ideja među mladima, što znači da Konzervativnu stranku u budućnosti čekaju veliki problemi.
Brexit također nije opravdao nade britanske elite. Banke i tvrtke koje bježe iz zemlje žele raditi s Europskom unijom bez ikakvih problema. Bruxellesu će London morati platiti mnogo više za izlazak nego što je planirao.
Ali najvažnija stvar je što nije nimalo jasno hoće li London biti sposoban stvoriti ekonomsku alternativu EU zahvaljujući nekoj “globalnoj Britaniji” ili u okviru navodne bliske gospodarske suradnje s Amerikom Donalda Trumpa.
Sjedinjene Države, preko ureda predsjednika, vode globalisti ravnopravni onima koji sjede u London Cityu. Dakle, vrlo je upitno hoće li i na kojoj razini funkcionirati “anglosaksonski blok“. U Velikoj Britaniji su se od nedavno počeli plašiti bilo kakvog scenarija u kojem bi mogli postati propala imperija.
Budući da Trump nije vječan, sutra Amerika može promijeniti svoju politiku, a onda će se London naći u slijepoj ulici.
Uostalom, najveći novac danas je u Aziji, a oduprijeti se azijskoj konkurenciji, bez ulaska u veći gospodarski sustav, danas je vrlo teško. Europska unija je u fazi opadanja, a SAD možda neće uspjeti prevladati poteškoće.
“Što da radim? Optužit ću cijelu Rusiju!”
U vojno i strateškoj sferi vlada potpuna nesigurnost. Deindustrijalizacija Velike Britanije iz vremena Margaret Thatcher je dovela do virtualizacije ekonomije u zemlji. Ona zemlji daje puno novca, ali nedovoljno za gradnju novih ratnih brodova. Novi britanski razarači imaju ozbiljne strukturne nedostatke i idealna su meta za nove ruske projektile, za koje je Kraljevska mornarica rekla da ih ne može oboriti.
London zbog toga zahtijeva zabranu ruskog supersoničnog projektila “Cirkon” na međunarodnoj razini, što je, naravno, iluzija. To čini samo iz očaja.
Oštre antiruske izjave Therese May su se praktično podudarale s odlukom više od 20 zemalja EU da započnu stvaranje europske vojske, što će samo pridonijeti daljnjoj marginalizaciji Velike Britanije u Europi. Dok je bio u EU, London je uspješno sabotirao ovakve i druge projekte po nalogu Washingtona, ali to više ne može, što uzrokuje bijes u britanskih političara.
Najveći problem je udar na financijsku moć Velike Britanije. Na Zapadu je počela ofenziva na offshore porezne oaze, koje su velikim dijelom u britanskoj nadležnosti. U najnovijim “Rajskim dokumentima” je izvršen udar čak i na englesku kraljicu, što sigurno nije slučajno.
Osim toga, 1. siječnja 2018. stupa na snagu Zakon o financijskom kriminalu, koji će izravno utjecati na lopove i utajivače poreza koji su se iz cijelog svijeta sjatili u London i koriste britanske banke.
Ovo će biti veliki udarac za London, a na meti će se naći strani oligarsi koji će biti razvlašteni. Trening ove kampanje se dogodio svojevremeno na Cipru. Ipak, uljuđena i demokratska Velika Britanija ne može koristiti metode saudijskog krunskog princa Mohammada bin Salmana, ali će ishod biti isti. Ovim sredstvima će Velika Britanija vjerojatno platiti izlazak iz EU. Ali tko će nakon toga vjerovati Londonu i britanskim offshore oazama da su “sigurno utočište” za pohranu ukradene robe?
Programirana histerija
Ovi i drugi problemi objašnjavaju zašto je bilo toliko “osobnog” u antiruskoj retorici premijerke May.
Ona pokušava uplašiti predstavnike “pete” i, što je važnije, “šeste kolone” među ruskom elitom prije predsjedničkih izbora, nadajući se da će Rusija krenuti putem traženja oprosta i udovoljiti interesima Zapada, te da će se u bliskoj budućnosti stvoriti situacija kao 1991.
Samo u tom slučaju se u Londonu mogu nadati produljenju života njihovog nakaradnog sustava i da će još 20 do 30 godina živjeti od nove pljačke Rusije.
Ispada kako u bajci o vuku i janjetu, gdje je janje krivo zato što je vuk gladan i što želim jesti. Naravno, to bi bio idealan scenarij o kojem je sanjao pokojni Zbigniew Brzezinski i to je razlog zašto je Rusija kriva za sve. Tako je i tako će biti. Ali, tko u Rusiji obraća i najmanju pozornost na snove Therese May, uz napomenu da ona nije jedina koja tako misli. Ima ih mnogo, ali je pozornost Moskve usmjerena na djela, a ne na ispraznu retoriku poput ove koja je odjekivala velikom konferencijskom dvoranom Guildhallu u London Cityu.
logično
