Na Stepincu, na Stepincu, HaDeZe je na Stepincu. Carinici, premijeri, blagajnice, menadžeri... Na Stepincu, keš se spisko; nismo krali, vladali smo; demokrati, eurofili; na Stepincu spin je cili...
Za ispraćaj Ive Sanadera u Remetinac nema bolje pjesme od ove gorko istinite satire Predraga Lucića objavljene na ovim stranicama 8. ožujka 2014. godine, nakon što je Vladimir Terešak, pravni zastupnik HDZ-a, stranke kojoj se sudilo za »majku svih korupcijskih afera«, Fimi-mediju, pred sudom izjavio kako »povijest bilježi da se tako sudilo kardinalu Stepincu«. Odlazak bivšeg premijera u zatvor, pravomoćno presuđenog na šest godina zbog »slučaja Planinska«, ponovno otvara pitanje je li sve zbog čega mu se sudi u svim tim procesima mogao napraviti sam i je li novac išao samo u njegov ili i u druge džepove i stranačke »crne fondove«. Može li HDZ, stranku koju je Terenšak proglasio blaženicom, neka sudska instanca u ime Republike Hrvatske presuditi »zločinačkom organizacijom«?
Teško, nemoguće, jer »nismo krali, vladali smo«. Sanaderova iznenadna demisija usred drugog mandata, čiju će desetogodišnjicu proslaviti 1. srpnja iza rešetaka, ostala je pomalo misteriozna i zapamćena po onom, sada već legendarnom pozdravu s novinarima: »Doviđenja, i hvala na suradnji«. Pokušao se Ivo Sanader godinu dana kasnije još jednom vratiti u politiku, ali ga je njegova oktroirana nasljednica Jadranka Kosor ekspresno isključila iz stranke nakon neuspjelog pokušaja puča.
Mogu se sada Andrej Plenković i »njegov HDZ« praviti koliko god hoće da Ivo Sanader sa strankom i njezinim »novim licem« nema ništa, ali to naprosto nije istina. Ako je Franjo Tuđman obilježio prvo desetljeće »mlade hrvatske demokracije«, Ivo Sanader je u trenutku kada se činilo da to još dugo neće biti moguće, vratio HDZ na vlast i time ga, vjerojatno, spasio od frakcijskih previranja. Sanader je bio preteča Plenkovića, on je bio prvi čelnik HDZ-a koji se dičio europejstvom i koji je preuzeo obavezu od Bruxellesa da će udaljiti Hrvatsku od radikalizma devedesetih.
Sanaderovi kadrovi stupovi su i Plenkovićeve vlasti, njegov ministar Gordan Jandroković drugi je čovjek HDZ-a i desna premijerova ruka, a Božidar Kalmeta, unatoč tome što mu se još uvijek sudi, rehabilitran je i pomoćnik je političkog tajnika stranke. Vladimir Šeks, koji je u Sanaderovo ime urbi et orbi objavio ciljeve koji su prethodili uhićenju generala Gotovine, »identificirati, locirati, uhititi, transferirati«, siva je eminencija i gromobran Plenkovićeve vladavine. Nisu lopovluci, nasilništvo i sumnjivi poslovi čiji su akteri u ovih 10 godina bili ugledni HDZ-ovci, prestali i nestali otkako Sanader tamo više ne stanuje.
Ćaća, kako su ga od milja neki prozvali, mnogima nedostaje i uzor je »zlatnog doba« HDZ-ove vladavine. Ne dogodi li se čudo da ga Ustavni sud još jednom pusti na slobodu, zatvorenik Ivo Sanader zauvijek će biti izbrisan iz stranačke kolektivne memorije, štoviše na njegovu glavu svalit će mu dojučerašnji drugovi svo blato i kriminal kojeg u toj »stranci opasnih namjera« nikada nije nedostajalo.
Nismo krali, vladali smo... Zbogom, i nema na čemu!
novilist
Za ispraćaj Ive Sanadera u Remetinac nema bolje pjesme od ove gorko istinite satire Predraga Lucića objavljene na ovim stranicama 8. ožujka 2014. godine, nakon što je Vladimir Terešak, pravni zastupnik HDZ-a, stranke kojoj se sudilo za »majku svih korupcijskih afera«, Fimi-mediju, pred sudom izjavio kako »povijest bilježi da se tako sudilo kardinalu Stepincu«. Odlazak bivšeg premijera u zatvor, pravomoćno presuđenog na šest godina zbog »slučaja Planinska«, ponovno otvara pitanje je li sve zbog čega mu se sudi u svim tim procesima mogao napraviti sam i je li novac išao samo u njegov ili i u druge džepove i stranačke »crne fondove«. Može li HDZ, stranku koju je Terenšak proglasio blaženicom, neka sudska instanca u ime Republike Hrvatske presuditi »zločinačkom organizacijom«?
Teško, nemoguće, jer »nismo krali, vladali smo«. Sanaderova iznenadna demisija usred drugog mandata, čiju će desetogodišnjicu proslaviti 1. srpnja iza rešetaka, ostala je pomalo misteriozna i zapamćena po onom, sada već legendarnom pozdravu s novinarima: »Doviđenja, i hvala na suradnji«. Pokušao se Ivo Sanader godinu dana kasnije još jednom vratiti u politiku, ali ga je njegova oktroirana nasljednica Jadranka Kosor ekspresno isključila iz stranke nakon neuspjelog pokušaja puča.
Mogu se sada Andrej Plenković i »njegov HDZ« praviti koliko god hoće da Ivo Sanader sa strankom i njezinim »novim licem« nema ništa, ali to naprosto nije istina. Ako je Franjo Tuđman obilježio prvo desetljeće »mlade hrvatske demokracije«, Ivo Sanader je u trenutku kada se činilo da to još dugo neće biti moguće, vratio HDZ na vlast i time ga, vjerojatno, spasio od frakcijskih previranja. Sanader je bio preteča Plenkovića, on je bio prvi čelnik HDZ-a koji se dičio europejstvom i koji je preuzeo obavezu od Bruxellesa da će udaljiti Hrvatsku od radikalizma devedesetih.
Sanaderovi kadrovi stupovi su i Plenkovićeve vlasti, njegov ministar Gordan Jandroković drugi je čovjek HDZ-a i desna premijerova ruka, a Božidar Kalmeta, unatoč tome što mu se još uvijek sudi, rehabilitran je i pomoćnik je političkog tajnika stranke. Vladimir Šeks, koji je u Sanaderovo ime urbi et orbi objavio ciljeve koji su prethodili uhićenju generala Gotovine, »identificirati, locirati, uhititi, transferirati«, siva je eminencija i gromobran Plenkovićeve vladavine. Nisu lopovluci, nasilništvo i sumnjivi poslovi čiji su akteri u ovih 10 godina bili ugledni HDZ-ovci, prestali i nestali otkako Sanader tamo više ne stanuje.
Ćaća, kako su ga od milja neki prozvali, mnogima nedostaje i uzor je »zlatnog doba« HDZ-ove vladavine. Ne dogodi li se čudo da ga Ustavni sud još jednom pusti na slobodu, zatvorenik Ivo Sanader zauvijek će biti izbrisan iz stranačke kolektivne memorije, štoviše na njegovu glavu svalit će mu dojučerašnji drugovi svo blato i kriminal kojeg u toj »stranci opasnih namjera« nikada nije nedostajalo.
Nismo krali, vladali smo... Zbogom, i nema na čemu!
novilist
