„Tako je lijepo u Katru vidjeti hrvatske boje“, piše bivša predsjednica RH. „Svi nas prepoznaju kao definitivno najvatrenije navijače.“ Je li taj prljavi dres „vatrenih“ iz Rusije, pa još zaliven šampanjcem (!?) u ponudi Zoranu Milanoviću samo neprimjereno reagiranje iskompleksirane i zavidne bivše gaf-predsjednice RH, žene ni za kakva vremena, neka ostane Kolindi Grabar-Kitarović na duši. Uistinu nema ništa lošega u „vatrenom“ navijanju za svoje, lijepo je biti navijač osobito kada „vatrenima“ ide od noge, kao što je išlo do četvrtfinala nogometnog SP-a u Katru, međutim, bijedno je i nečasno u ime navodnog navijanja režati zavist iz komedijaškog zabrana i prosipati uvrede tipa prljavog dresa bilo komu. Pogotovo lideru vlastite domovine. Ovoj ženi ni za kakva ozbiljna vremena – bila pobjednička, bila gubitnička vremena, u sportu je prirodno da se ne pobjeđuje ni lako niti uvijek – nije prvi niti će, nažalost, biti posljednji put da ironizira, podcjenjuje i vrijeđa neistomišljenike i kritičare. Takvi smo kakvi smo, je li. Sic transit
Marijan Vogrinec
Bivša hrvatska gaf-predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović – neće valjda biti zbog klimakteričnih promjena žene što se tako depresivno oprašta od svoje srednje dobi, a više nije „netko i nešto“ ni u domaćoj, kamoli pak u globalnijoj vanjskoj politici, gdje je pet godina „službeno“ izigravala ancilu Uncle Samovih interesa – nedavno je na svečanosti puštanja u promet Pelješkog mosta, pa sada opet na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Katru egzotičnom samopromocijom svoje „stare slave“ koja se, je li, tempi passati, ne dâ oteti objektivnoj javnoj beznačajnosti. Parafrazira li se neumornu Zdenku Kovačiček, Grabar-Kitarović je tu i tamo već i prije javne pompe otvaranjem za promet Pelješkog mosta u Komarni davala znati da se ne miri sa svojevrsnim neslužbenim javnim „umirovljenjem“ po iseljenju iz bivše Titove vile Zagorje da bi napravila mjesta „komunjari“ koji ju je uvjerljivo porazio na predsjedničkim izborima, ali nedoličnim je bivše predsjednice RH izjavama u Katru i (ponovno) maskenbalnim divljanjem s navijačima što su bez problema mogli iskeširati cca 50.000 kuna svaki za tjedan boravka na rajskomu arapskom pijesku pokazala da je – žena ni za kakva ozbiljna vremena. Da zapravo ismijava Bijednu Našu, je li, medijskim tzv. celebrity cirkusijadama, modnim performansima iliti tzv. stylinzima, pa teretanama pred tv-okom, dijetama, nepriličnim diskursom ženi njezina javnog i obiteljskog statusa – politički je odavno beznačajna, vlastitom zaslugom i kompromitirana gafovima – ne bi li zadržala svjetlo javnih reflektora na svom liku. Budući da joj je djelo nikakvo, pa…
„Nedostajalo mi je tvoje društvo večeras, Justine Trudeau!“ – poručila je kanadskom premijeru nakon pobjede hrvatskih nogometaša u ogledu s kanadskim reprezentativcima na katarskom Khalifa stadionu, koji je bila pratila u društvu s predsjednikom Fife Giannijem Infantinom, odjevena u hrvatsku narodnu nošnju. Udana žena s dvoje odrasle djece, bez muža na Svjetskom nogometnom prvenstvu, poručuje oženjenom, četiri godine mlađem ocu troje djece, pristalomu kanadskom premijeru da joj je, je li, „nedostajalo njegovo društvo večeras“!? Uzmimo kako najvjerojatnije (?) Kolinda Grabar-Kitarović, također vrlo pristala izgleda za svoju dob, nije svojom porukom Trudeauu mislila baš to što bi se prvo policlio zločestiji um zbroje li se hrvatsko dva i kanadsko dva, pa dobije sapuničarsko – dvoje. No, jest činjenica, primijećena ne samo na društvenim mrežama i „zgražanjem“ bivše Sanader-HDZ-ove premijerke Jadranke Kosor – kojoj je tadašnja hrvatska veleposlanica u SAD-u Grabar-Kitarović naprasno okrenula leđa i ostavila 2011. godine praznim to mjesto u Washingtonu zbog posla pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za diplomaciju – dakle, jest činjenica da je nespretno (!?) sročena, intimizirana poruka bila krajnje neumjesna i besmislena. Pa predmet sprdnje i prostih viceva sapuničarske svijesti na društvenim mrežama i po kafićima.
„Nedostaješ mi večeras…“
Što će „večeras“ jedan Justin Trudeau, aktualni premijer jedne od najrazvijenijih/najbogatijih zemalja svijeta, čiji su nogometaši izgubili utakmicu u petorazrednom sportu u njegovoj zemlji, jednoj bivšoj predsjednici tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, zemlje prosjakinje pred bruxelleskim staklenjakom, i što će baš Kolinda Grabar-Kitarović „večeras“ baš Justinu Trudeauu!? Ma koliko joj on, kaže, „nedostajao večeras“. A mora da joj je u nekom drugom smislu – bit će zbog izvjesne ženske ljubomore, zavisti ili tako nečega kvarnog u ljudskoj naravi? – „nedostajao“ i aktualni predsjednik RH Zoran Milanović. On je pak sa suprugom Sanjom pratio prijelomnu utakmicu između nogometaša hrvatske i belgijske reprezentacije, gdje su „vatreni“ rezultatom 0-0 prošli skupinu i ušli u tzv. knockout-fazu natjecanja te boljim izvođenjem jedanaesteraca potom pobijedili Japan, na isti način poslali kući i Brazil, nesuđenoga šesti put prvaka svijeta… Milanovići su na FB-u objavio selfi na kojemu je u Dohi – tko zna koji put u javnosti – dominirala/zasjala prva dama Sanja Musić-Milanović crvenom odjevnom kombinacijom domaćeg brenda DeLight, dizajnera Ivana Friščića koji s njom surađuje već dugo, ali i ponašanjem dostojnim svake javne i diplomatske pozornosti. To nije ostalo medijski nezapaženo i nekomplimentirano.
Nešto sasvim različito, nenapadno, ali u pozitivi upečatljivije od stylinških akrobacija Kolinde Grabar-Kitarović koja je s tribina pratila nogoloptanja „vatrenih“ i, zabilježili su mediji, „nakon košulje kojom je odala počast Virgilu Ablohu te hrvatske narodne nošnje, na tribinama sada navija odjevena u dres reprezentacije te popularne cargo hlače. Model koji je hit ove sezone bivša je predsjednica odabrala u svijetloj bež boji, a svom navijačkom stylingu je dodala i uvijek popularne espadrile. A da je pazila na svaki detalj, čak i po pitanju navijačkog stylinga, dokazuje i narukvica na desnoj ruci u prepoznatljivim bojama“. I tako skockana – osim za šok-utakmica „vatrenih“ s Japanom i Brazilom, na kojima nije bila navodno „zbog posla“ – paradirala je na gotovo svim mjestima, gdje se zateklo i tv-oko, a nekritični novinari i još im nekritičniji urednici domaćih tzv. mainstream medija nisu štedjeli ni kamere, ni mikrofona niti prostora na udarnim stranicama i emitivnim terminima za predstaviti to „domoljublje“ bez presedana među bivšima s državnog sljemena u svijetu. A onda ni Grabar-Kitarović nije padalo na pamet pritegnuti ručnu, pa kontrolirati i jezik i dojam što ga kani ostaviti u javnosti. Skače na tribinama, mlatara rukama, semaforski mijenja grimase na licu, trči plažom u prvom redu pod 200-metarskom hrvatskom trobojnicom made in Crikvenica među mladeži koja joj svojom dobi komotno može biti i unučad…
I sve bi se to još kako-tako dalo pospremiti u znanu već kutiju njezinog ponašanja prije četiri godine u Rusiji, gdje je na SP-u 2018. godine i kao državna predsjednica iskakala iz pristojnoga diplomatskog protokola, bez najave upadala u svlačionicu grliti i ljubiti uznojene nogometaše pred tv-kamerama, ljudima iz organizacije SP-a, svjetske nogometne vlasti, pa stranim diplomatima, domaćim i stranim navijačima, etc., da nije ničim izazvana urbi et orbi demonstrirala k tomu loš politički i kućni odgoj time što je – posredstvom RTL televizije, a prenijeli su i drugi mediji – pokušala uvrijediti, osramotiti ili što već lidera vlastite zemlje, predsjednika Zorana Milanovića. „Imam iz Rusije dres za Milanovića“, ušahovničena je od glave do pete ironizirala Kolinda Grabar-Kitarović, koju je Milanović bio vrlo uvjerljivo potukao na izborima i uskratio joj drugi mandat u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku. „Prljav je i zaliven šampanjcem, pa bude li htio…“ Naravno da Milanović nije Kolinda Grabar-Kitarović, no da mu je ona po ičemu makar zericu važna, kao što nije niti je se uopće još sjeća, odgovorio bi joj na način kojemu nije dorasla ni intelektualno, ni politički niti razinom tzv. virgo intacta prostakluka, koji u Milanovića ima štih velegradskoga geliptera s tramvajskog pufera za razliku od ruralnog nadrihumora lika što štreberski iz opanaka uskače u cipele.
Jamačno ni sama bivša predsjednica RH, zapamćena po bahatosti (dijeli svoje fotografije vrtićkoj djeci u Dubrovniku), aroganciji (oštro je prkosila i Milanoviću i Plenkoviću), nevjerojatnim gafovima (u SFR Jugoslaviji nije bilo jogurta, Suhodolčanova pjesma „Pod brajde“ iz 1999. godine bila je zabranjena u SFR Jugoslaviji, čokoladice subotičkog Pionira, etc.), neznanjem (ustaško „Za dom spremni“ je stari hrvatski pozdrav), javnoj rasipnosti (četiri tone lososa za kuhinju Ureda predsjednice RH), poimanju predsjedničke dužnosti kao (pro)američke agencije za samoreklamiranje i bezvezna za RH turistička putovanja, itsl., dakle ni sama Grabar-Kitarović im nije posve svjesna što je željela reći i komu što poručiti medijskim stavljanjem Milanoviću na raspolaganje svog dresa „vatrenih“. Pa još iz Rusije prljavog i zalivenog šampanjcem, koji majka i supruga nije bila u stanju oprati i izglačati ni za – četiri godine!? Sramota do egzosfere za ženu ovisnicu o visokoj modi, dizajnerskoj odjeći i obući, frizurama, dijetama, teretanama, prešetavanjima pred tv-okom, etc. Kao onomad kada sjedi nasred Pelješkog mosta u pozi indijskog fakira, a oko nje škljocaju naručeni fotoreporteri, ta žena ni za kakva vremena nije se obazirala, recimo, na HDZ-Plenkovićevu sramotu do neba zbog toga što na otvorenje mosta nije pozvana bivša premijerka i šefica ZNA SE opcije Jadranka Kosor bez koje ne bi bilo ni mosta niti komedijaške sjedeljke na njemu za nasmijavanje javnosti. Inspiracije vic-maherima.
„Znate kako je u sportu“, pametovala je Kolinda Grabar-Kitarović RTL-u, „trebalo bi imati neke običaje kojih se držimo – nemoj prati majicu koja ti nosi sreću, razvij zastavu koja ti nosi sreću – jer nekad moramo biti praznovjerni. Sjećam se da smo ovako razvijali zastavu i u Sočiju i kada su kasnije išli u Moskvu, ruski policajci nam to nisu rekli. Tada su pokazivali fotografije iz Sočija kako smo razvijali zastavu, pa su na kraju dobili dopuštenje. Umorna sam jer osim što idem na utakmice pokušavam dobiti dojam sveukupnosti SP-a. Puno sam toga otišla pogledati, pa tako i njihove sustave rashlađivanja, onda komunikacijski broadcasting centar i senzornu sobu za djecu koja su na spektru ili imaju neke teškoće s tjelesnim ili mentalnim razvojem. Uključivost je jako bitna,“ A ona je, je li, itekako „uključiva“ čak i u ono o čemu pojma nema. Dokazano. Naravno da ju Jadranka Kosor – koja na Twitteru vodi jedan od najpopularnijih profila među političarima – nije propustila poklopiti zbog budalaštine o svomu prljavom dresu iz Rusije: „Lijepo, državničko ponašanje“. Komedijašenje Grabar-Kitarović bez smisla i pameti pak dio javnosti je doživio kao nešto prihvatljivo i nadasve „domoljubno“.
Najprije ispeći, pa reći
„Tako je lijepo u Katru vidjeti hrvatske boje“, piše bivša predsjednica RH. „Svi nas prepoznaju kao definitivno najvatrenije navijače.“ Je li taj prljavi dres „vatrenih“ iz Rusije, pa još zaliven šampanjcem (!?) u ponudi Zoranu Milanoviću samo neprimjereno reagiranje iskompleksirane i zavidne bivše gaf-predsjednice RH, žene ni za kakva ozbiljna vremena, neka ostane Kolindi Grabar-Kitarović na duši. Uistinu nema ništa lošega u „vatrenom“ navijanju za svoje, lijepo je biti navijač osobito kada „vatrenima“ ide od noge, kao što je išlo do četvrtfinala nogometnog SP-a u Katru, međutim, bijedno je i nečasno u ime navodnog navijanja režati zavist iz komedijaškog zabrana i prosipati uvrede tipa prljavog dresa bilo komu. Pogotovo lideru vlastite domovine. Ovoj ženi ni za kakva vremena – bila pobjednička, bila gubitnička vremena, u sportu je prirodno da se ne pobjeđuje ni lako niti uvijek – nije prvi niti će, nažalost, biti posljednji put da ironizira, podcjenjuje i vrijeđa neistomišljenike i kritičare. Takvi smo kakvi smo, je li. Sic transit. Takav je kakav je i njezin intimus iz ruskih svlačionica na SP-u 2018. Zlatko Dalić, koji bi također morao zbrojiti dva i dva prije no što zine pred novinarskim mikrofonima i kamerama. Bez imalo pameti, nerazborito – danas je popularno reći ničim izazvan – uvrijedio je umjetničke klizače („nogomet nije umjetničko klizanje“), a izazivačkim politiziranjem pobjede nad Brazilom („uživajte, hrvatski branitelji, ovo je za vas bilo“) u izjavi HRT-u (je li, komu bi drugom!?) nepotrebno je dolio kerozin na ionako prehladne hrvatsko-srpske odnose, izazvao polit-medijski gnjev u Srbiji i naštetio položaju hrvatske narodne manjine u Srbiji te srpske u RH. Umjetničko klizanje zahtijeva rijedak talent, treninge ništa manje naporne i složene od nogometnih i klizanje nije manje vrijedno od profesionalnog i milijunski plaćenog nabijanja lopte s ruba kaznenog prostora 15 metara iznad ili pokraj gola. Pa se i hrvatski branitelji u očaju hvataju za glavu.
Drugo, uistinu najbolji/najuspješniji dosad izbornik reprezentacije Dalić – Livnjak, Varaždinac i „hrvatski domoljub“, kako se predstavlja – nije vlasnik „vatrenih“, to nije ni HDZ (čija je „ruka na novčaniku“ politikantski nametnuta kao službena/državna odanost domovini za intoniranja himne, sic transit), nije ni vlada, nije ni predsjednik Republike, nije ni HNS s HDZ-ovim Marijanom Kustićem na čelu, nisu ni hrvatski branitelji…, nego jest i ostat će sve one narodne mase što divljaju od sreće zbog svake pobjede „vatrenih“ i teško tuguju, iskreno liju suze poslije svakog poraza. Svaka čast istinskim hrvatskim braniteljima, nikako cca 200.000 i kusur lažnih koji s istinskima – uz političare i Katoličku crkvu – čine najpovlašteniju kastu u društvu, no nema nikakvog opravdanja da Zlatko Dalić samodopadno manipulira „vatrenima“ i nacionalnim osjećajem koji više od ičega drugog u RH ujedinjuje ljude svih dobi, političkih, etničkih, rodnih, svjetonazorskih i inih pripadnosti, čini ih jednim srcem koje jedinstveno kuca i s tim hrvatski branitelji nemaju ama baš nikakve veze. Još manje Domovinski rat i tko se protiv koga, zašto i za što tukao. Daliću, najprije ispeći, pa onda – reći. Prije no što ga, je li, nakon redaljke uspjeha na dva SP-a, za vagon dijamanata kupi poslije Katra neka „nikad čuli“ nogometno autsajderska zemlja.
