Izbjeglice su tu – oko sedam tisuća ih je trenutno u bihaćkome kraju, gdje upozoravaju da tim ljudima uskoro više neće moći pružati zdravstvenu zaštitu, jer im manjka milijun i pol eura Svi će ti ljudi krenuti preko granice, u Hrvatsku. Uplašeni oni, uplašeni mi; »životinje iz džungle« nasuprot naoružanim policajcima koji, tvrdi se, brane bespomoćne građane
Za nas Europljane, to su ljudi bez imena i lika. Životinje iz džungle. Lutaju kontinentima, ne znamo ni gdje su, ni koliko ih je. I govorimo: »Neka plivaju natrag u Libiju!« To je o izbjeglicama u ponedjeljak u Sarajevu rekao Bernard-Henri Levy, francuski filozof koji je, sjećamo se, devedesetih među rijetkima nastojao probuditi omamljenu savjest Europe.
Nastoji on to i sada – opet uzalud. Jer evo, popustila je zima, i odmah su te izbjeglice, ta utjelovljenja strahova današnjice, stigle i do kućnih vrata mirnih goranskih domova, a s njima i strah, neizvjesnost i slutnje neželjenih tragedija.Ili barem tako tvrde mediji. U nedjelju, 5. svibnja, RTL televizija objavila je prilog s tvrdnjom kako su mještani Begovog razdolja u Gorskom kotaru – »na meti migranata.«
»Stanje je«, tvrdi RTL, »od ovog tjedna neizdrživo: samo od jučer migranti su upali u pet kuća, a u jednoj od njih vlasnici su spavali.« Tvrdnje mještana pothranjuju paniku: žena govori o »poderanim slikama djece s pričesti i slomljenom križu«, čovjek o tome kako su »devedesetih dežurali protiv zna se koga, a sad protiv – crnog vraga«.
Tu je i zahtjev »očajnih mještana« za »hitnom reakcijom vlasti i policijskom zaštitom«, jer ljudi »tvrde da imaju pravo na normalan i siguran život u svojoj domovini.«Od svih tvrdnji u prilogu sigurno je tek da je netko provalio u vikendice i kuće, te da ljudi imaju pravo na mir i sigurnost.
Međutim, tko je provalio posve je neizvjesno, jer prilog ne donosi čak ni indicije koje bi asocirale na migrante, a policija, koja je obavila očevid, kaže kako »počinitelji nisu poznati«, jer »prema saznanjima i tragovima na mjestu događaja ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li riječ o migrantima kao počiniteljima«.
RTL-ov prilog, jednom riječju, klasičan je primjer, blago ćemo reći, neodgovornog bavljenja novinarskim poslom. Je li ta neodgovornost – ili nešto gore - namjerna ili ne, nije naravno nevažno; no uistinu važno jest to da može prouzročiti štetu neusporedivo veću od one koju su izazvali provalnici, ma tko oni bili – pri čemu ne umanjujemo ozbiljnost nelagode što ih, posve opravdano, osjećaju vlasnici obijenih kuća.
Širenje straha u spomenutom prilogu, bilo hotimično ili ne, logičan je izdanak odnosa »civilizirane«, »racionalne«, »organizirane« Europe prema problemu kojemu je, na ovaj ili onaj način, uzrokom i ona sama.
Represivni odnos prema izbjeglicama, koji je u posljednje tri godine na Zapadu premoćno nadvladao pokušaj humanoga, hospitalnog pristupa ljudskoj patnji što ga je nudila Angela Merkel, te je ljude, u kolektivnoj imaginaciji, pretvorio u arhetipske neprijatelje, pa tako postaje moguće i to da dobrodušni Goranin o izbjeglicama – a da nijednog nije ni vidio – govorio kao o »crnom vragu«.
Takav odnos, daleko bilo, i ne može završiti drukčije nego nečijom krvlju. Pri tome, ovdje ne govorimo o ratu ili o agresiji; u izbjegličkoj krizi baš svi su gubitnici: izbjeglice i migranti prije svega, jer prolaze nepojmljive patnje a da ne znaju ni hoće li preživjeti; građani na njihovu putu, jer postaju žrtvama propagande, straha i predrasuda mnogo prije nego što im netko, ma tko to bio, možda provali u vikendicu ili kuću - kao da u kuće ne provaljuju i čistokrvni Hrvati! - a čak i policajci postaju žrtve, jer bivaju prisiljeni obračunavati se s nepoznatim ljudima, što mnogima među njima zasigurno nije ugodan zadatak.
Sve je to očito, ali Zapad svejedno nastavlja po starom: Trump u Americi gnjevno ratuje s migrantima, a oni usprkos tome nastavljaju stizati iz Meksika; Europa nepopustljivo, silom, nastoji zaustaviti ljude na granicama država, a oni, usprkos tome, dolaze i dalje. Politika represije stvara žrtve i doživljava krah, ali ne prestaje; uvjeravamo se u to evo opet iznova, kada su, s proljećem, nove kolone ljudi krenule na put, a lokalni političari, od Bihaća do Rijeke, naslutili probleme i stali, gotovo refleksno, zazivati pomoć.
U ponedjeljak, 13. svibnja, u Sarajevu je parlament Federacije Bosne i Hercegovine održao tematsku sjednicu o izbjegličkome problemu u bihaćkome kraju, dok je Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina u Rijeci održao konferenciju za novinare i zatražio pomoć države – pri čemu nećemo spekulirati koliko je baš prilog RTL-a ponukao Komadinu da objavi svoj dramatični apel.
Kako bilo, izbjeglice su tu – oko sedam tisuća ih je trenutno u bihaćkome kraju, gdje upozoravaju da tim ljudima uskoro više neće moći pružati zdravstvenu zaštitu, jer ustanove kolabiraju: manjka im milijun i pol eura. Svi će ti ljudi, ovako ili onako, krenuti preko granice, u Hrvatsku. Uplašeni oni, uplašeni mi; »životinje iz džungle« nasuprot naoružanim policajcima koji, tvrdi se, brane bespomoćne građane. Otkud nam pravo da se zovemo civiliziranim svijetom, kad nismo u stanju problem rješavati drugačije?
novilist