Jedan izgubljeni mladi život u Zaprešiću samo je alarm koji je dovoljno glasno zazvonio, a u pozadini je činjenica da ova vlast novac radije planira trošiti na nove stadione, nove polovne avione i nove službene automobile, dok na terenu ljude dolaze spašavati kola Hitne pomoći i bez opreme i bez liječnika


Nema se tu što puno reći: ministar zdravstva Milan Kujundžić nakon afere s Hitnom pomoći u Zaprešiću mora dati ostavku. HDZ ionako stalno kombinira s rekonstrukcijom Vlade, a Kujundžić je cijelo vrijeme jedan od tereta – njegov prijedlog o dupliranju trošarina na cigarete i alkohol ionako nema podršku ni u redovima njegove vlastite stranke, liste čekanja su se u njegovu mandatu opet vratile na staro, veledrogerije i dalje čekaju naplatu mjesecima, a sustav hitne pomoći, i općenito zdravstvene zaštite, potpuno je šupalj.

Jedan izgubljeni mladi život u Zaprešiću samo je alarm koji je dovoljno glasno zazvonio, a u pozadini je činjenica da ova vlast novac radije planira trošiti na nove stadione, nove polovne avione i nove službene automobile, dok na terenu ljude dolaze spašavati kola Hitne pomoći i bez opreme i bez liječnika. Lakonsko obrazloženje inspekcije Ministarstva da je »sve učinjeno po pravilima struke« neprimjereno je na kvadrat, jer ne samo da je slučaj time minoriziran kao da se ne radi o životu mladog 21-godišnjaka, nego je, tim gore, njime priznato i da je normalno da uopće postoje timovi u kojima liječnika uopće nema. U nekim dijelovima Hrvatske jedan tim zna biti zadužen za pokrivanje 60.000 ljudi, a točke koje pokrivaju udaljene su i do dva sata vožnje. Tu je pravilo »zlatnog sata« iluzorno.

Stvari naravno nisu jednostavne i nisu rješive preko noći, kako bi političari rekli, jer sustav hitne službe financiran je od Ministarstva, ali u velikoj mjeri ovisi i o nižim razinama lokalne samouprave, u prvom redu o županijama koje mogu sufinancirati tzv. nadstandard, ali i o gradovima kojima nitko ne brani da dodatno ulažu u hitnu pomoć na svom području ako to smatraju potrebnim. A potrebno je – svugdje, jer Ministarstvu jednostavno nedostaje novaca za sve potrebe.

To međutim ne znači aboliranje samog ministra Kujundžića od odgovornosti u ovom slučaju. On bi morao odstupiti naprosto zato što je to red u takvim situacijama, moralna obaveza. Dok u Norveškoj ministri daju ostavke jer je utvrđeno da su na godišnji odmor sa sobom ponijeli službeni mobitel, u Hrvatskoj se vode polemike treba li ministar odstupiti nakon što je mladi život izgubljen zbog nedostatka liječnika?!

Pa oko toga uopće ne treba tratiti vrijeme i riječi. Pokazalo se da mu sustav ne funkcionira, a to znamo i vidimo svaki dan i sami. No, kad ode mladić od 21 godinu, a ujedno zbog toga što je isti taj tim Hitne pomoći »šetao« između Jastrebarskog i Zaprešića premine još jedna osoba, o čemu dalje govoriti?

Pritom ministar novinarima koji ga zovu za izjave o ovom slučaju još i spušta slušalicu, kao što je bio slučaj s novinarom Indexa koji mu se obratio, i smijulji se na pitanje je li na godišnjem ili nije, te ima li uopće odgovornost prokomentirati slučaj za koji je posve jasno da je u zoni odgovornosti Ministarstva zdravstva.

Tu se nema što razmišljati: premijer Andrej Plenković mora ga nazvati i zatražiti od njega da ode, i to u »zlatnom satu«.

 

novilist