SAD odbija dati dokaze, ali i dalje tvrde da su Rusi utjecali na ishod američkih predsjedničkih izbora, te da su ruski hakeri, navodno, WikiLeaksu dostavili ukradenu elektroničku poštu s računalnih sustava Demokratske i Republikanske stranke. Zbog toga je američki predsjednik u odlasku, Barack Obama, Moskvi nametnuo nove sankcije, unatoč činjenici, što je potvrđeno i od američkih stručnjaka, da se Washington već godinama upliće u izbore diljem svijeta, uključujući i Rusiju.
U nekim su zemljama, uključujući Hrvatsku, američka veleposlanstva pravo svetište u koje se hodočasti po instrukcije za odabir budućih premijera, predsjednika, ministara, doministara, njihovih pomoćnika, odnosno cjelokupnog državnog aparata.
Američki inkubatori za vazalsku političku elitu u stranim državama rade punom parom. Nekada je za latinoameričke fašističke generale to bila vojna baza Fort Benning u saveznoj državi Georgia, a kada se odustalo od vojnih udara, vojna škola je preimenovana u Institut za sigurnosnu suradnju Zapadne Hemisfere, kojeg je pohađala većina aktualnih čelnika desničarskih stranaka Latinske Amerike. Za Europsku uniju su odabrane nešto “blaže metode” proizvodnje poslušničkog kadra, tako da u životopisima većine političara “Nove Europe”, ili bivšeg “Istočnog bloka”, stoji da su u Sjedinjenim Državama završili raznorazne tečajeve na “prestižnim školama” za menadžment, sigurnost, ekonomiju, itd.
SAD to čine javno i bez ikakvih posljedica. Prema politologu sa “Sveučilišta Carnegie Mellon”, Dovu Levinu, koji trenutno uređuje Los Angeles Times, od Drugog svjetskog rata su Sjedinjene Države izravno pokušale utjecati na 81 izbornu kampanju u inozemstvu. Naravno, broj stvarnih uplitanja Washingtona u unutarnje poslove drugih zemalja je znatno veći, jer popis ne uključuje državne udare u posljednjih 15 godina, pod nazivom “Obojene revolucije”.
Dov Levin je govorio samo o uplitanju u izbore u smislu akcija podrške jedne od stranaka na izborima. Od operacija koje spominje američki stručnjak, dvije trećine su se odvijale pod velom stroge tajnosti, što je uključivalo financiranje i organizaciju izborne kampanje, širenje dezinformacija i propagande, obuku političkog kadra samo jedne strane, te pružanje financijske pomoći ili raskid odnosa s određenom državom u kojoj se odvijaju izbori.
Znanstvenik sa “Sveučilišta Carnegie Mellon” kaže da je Washington uspio u 59% kampanja, iako su njegovi kandidati u prosjeku dobivali oko 3% glasova više od nepoželjnog tabora.
Prema Dovu Levinu, Moskva je u razdoblju od 1946. do 2000. godine pokušala utjecati na rezultate 36 izbornih kampanja u inozemstvu. Sudeći po vremenskom okviru, Moskva se u izbore u inozemstvu uplitala u vrijeme prakse “izvoza socijalističke revolucije”, što je prekinula činiti odlaskom Jeljcina s vlasti.
Kao primjer američke intervencije Dov Levin navodi Italiju. 1948. su Sjedinjene Države uložile ogromne napore kako bi u Italiji demokršćani pobijedili komuniste, koji su tada, na čelu s Palmirom Togliattijem, uživali veliku popularnost.
Prema njegovim riječima, tada su se u Italiju slale “vreća novca” za financiranje kampanje, ali i američki stručnjaci koji su javno prijetili da će, u slučaju pobjede komunista, Italiji uskratiti sve vrste pomoći. Prema Levinu, ove je aktivnosti Washington u Italiji provodio tijekom sljedećih sedam izbora.
U Nikaragvi je CIA 1990. organizirala curenja materijala o korupciji među marksistima i to objavila u njemačkim novinama, čime je zadala snažan udarac aktualnom predsjedniku Danielu Ortegi. On je tada izgubio izbore od oporbene kandidatkinje Violete Chamorro.
U Čehoslovačkoj su Sjedinjene Države pružale obuku i financirale izborni stožer stranke i kampanju Vaclava Havela na izborima u toj zemlji 1990. godine.
Međutim, uplitanje Washingtona u izborne kampanje u drugim zemljama nije bilo ograničena samo na sprečavanje dolaska komunista na vlast. Bijela kuća općenito želi imati kontrolu nad državama u kojima Sjedinjene Države vide svoje interese.
Godine 1986. je na Haitiju svrgnut diktator i američki saveznik, Jean-Claude Duvalier, a na izborima je pobijedio katolički svećenik Jean-Bertrand Aristide. Kao što je pisao The New York Times, CIA je preuzela kontrolu nad članovima vojne hunte Duvaliera i zajedno su odlučili ukloniti nepoželjnog predsjednika koji je na izborima pobijedio štićenika Washingtona, bivšeg zaposlenika Svjetske banke i ministra financija Marca Bazina.
U Rusiji su, prema Levinu, Sjedinjene Države pokušale intervenirati na izborima 1996. godine, kada su podržali predsjednika Borisa Jeljcina, što potvrđuje i činjenica da mu je MMF odobrio zajam od 10,2 milijarde dolara. Novac se potrošio na socijalna davanja uoči izbora, za mirovine i plaće, čime je Jeljcin kupio potporu biračkog tijela.
Sjedinjene Države u Izraelu uglavnom podržavaju kandidate koji podržavaju mirovni proces palestinsko-izraelskog sukoba. No, to se događa nakon “Sporazuma iz Osla”, kada su Palestinci priznali kapitulaciju i pristali na granice iz 1967. Tako je Bill Clinton 1996. na izborima otvoreno podržao Shimona Peresa. Američki predsjednik je podržao mirovni summit u Sharm El-Sheikhu i pozvao kandidata u Bijelu kuću mjesec dana prije izbora.
Stratezi Billa Clintona su 1999. pomogli kandidata Ehuda Baraka u utrci protiv Netanyahua.
U Jugoslaviji se Washington uplitao u sve izbore od prvih dana popuštanja takozvanog “komunističkog režima”. Sve stranke, uglavnom nacionalističke, dobile su potporu Sjedinjenih Država. Srbija je poseban slučaj. Tamo je Washington igrao na dvije karte, prvo na “Srpski pokret obnove” i nacionalista i monarhista Vuka Draškovića, koji je organizirao masovne demonstracije 9. ožujka 1991. godine, kada su u suzbijanju nemira dvije osobe izgubile život. Kasnije su igrali na Miloševića, koji je u izjavama State Departmenta godinama bio “faktor mira i stabilnosti na Balkanu”. Nakon toga je odlučeno da Milošević mora otići i SAD potporu pružaju srpskim “liberalima”, koji takozvanom “Bager revolucijom” ruše Miloševića.
Osim toga, 2000. godine je Washington dao milijune dolara za potporu oporbenim političkim strankama i za podršku “nezavisnim” medijima u Srbiji. Mediji i kupnja opreme za emitiranje su postali odlučujući faktor u pobjedi oporbenog kandidata Vojislava Koštunice na predsjedničkim izborima, tvrdi Dov Levin.
Američko uplitanje u izbore i akcije u stranim državama prije 2000. su imali posljedice za cijeli svijet. Danas sa sigurnošću možemo tvrditi da je strategija Washingtona u novom stoljeću u obrani njegovih interesa otišla tako daleko da se više ne ograničava na “mirni utjecaj” na izborni proces.
Naime, direktor CIA-e, John Brennan, ovih dana je za CNN izjavio da je administracija Baracka Obame pogriješila u procjeni posljedica “Arapskog proljeća“, te “kako je bilo nerealno očekivati da će nakon autoritarnih režima u tim zemljama zavladati demokracije, kao što je tražio narod”. Prema riječima Johna Brennana, “sam koncept demokracije nije u praksi ukorijenjen u mnogim narodima, kulturama i zemljama”. Međutim, Sjedinjene Države su, unatoč lako predvidljivim katastrofalnim posljedicama, odlučile “kako u arapski svijet ipak treba pokušati izvesti demokraciju”. O posljedicama te odluke i stotinama tisuća mrtvih samo u Siriji, John Brennan nije htio govoriti.
Dakle, ako netko tvrdi da je Obama bio u pravu kada je jednoj zemlji sankcije nametnuo zbog navodnog uplitanja u američki izborni proces, onda, ako ćemo se držati brojke Dova Levina i 81 izravnog uplitanja u izborne procese u inozemstvu od strane Sjedinjenih Država u proteklih nekoliko desetljeća, 81 zemlja ima jednako pravo nametnuti sankcije Washingtonu. Naravno da se to neće dogoditi, jer su u većini slučajeva u tim zemljama postavljene marionetske i vazalske vlade, koje se Bijeloj kući ne usude proturječiti ni kada su prisiljene donositi odluke na štetu vlastitih naroda. No, vrijedilo je čuti dio istine iz američkih izvora, iako bi točni podaci o broju utjecaja na izbore bili puno veći od onog kojeg spominje Dov Levin.
logično
U nekim su zemljama, uključujući Hrvatsku, američka veleposlanstva pravo svetište u koje se hodočasti po instrukcije za odabir budućih premijera, predsjednika, ministara, doministara, njihovih pomoćnika, odnosno cjelokupnog državnog aparata.
Američki inkubatori za vazalsku političku elitu u stranim državama rade punom parom. Nekada je za latinoameričke fašističke generale to bila vojna baza Fort Benning u saveznoj državi Georgia, a kada se odustalo od vojnih udara, vojna škola je preimenovana u Institut za sigurnosnu suradnju Zapadne Hemisfere, kojeg je pohađala većina aktualnih čelnika desničarskih stranaka Latinske Amerike. Za Europsku uniju su odabrane nešto “blaže metode” proizvodnje poslušničkog kadra, tako da u životopisima većine političara “Nove Europe”, ili bivšeg “Istočnog bloka”, stoji da su u Sjedinjenim Državama završili raznorazne tečajeve na “prestižnim školama” za menadžment, sigurnost, ekonomiju, itd.
SAD to čine javno i bez ikakvih posljedica. Prema politologu sa “Sveučilišta Carnegie Mellon”, Dovu Levinu, koji trenutno uređuje Los Angeles Times, od Drugog svjetskog rata su Sjedinjene Države izravno pokušale utjecati na 81 izbornu kampanju u inozemstvu. Naravno, broj stvarnih uplitanja Washingtona u unutarnje poslove drugih zemalja je znatno veći, jer popis ne uključuje državne udare u posljednjih 15 godina, pod nazivom “Obojene revolucije”.
Dov Levin je govorio samo o uplitanju u izbore u smislu akcija podrške jedne od stranaka na izborima. Od operacija koje spominje američki stručnjak, dvije trećine su se odvijale pod velom stroge tajnosti, što je uključivalo financiranje i organizaciju izborne kampanje, širenje dezinformacija i propagande, obuku političkog kadra samo jedne strane, te pružanje financijske pomoći ili raskid odnosa s određenom državom u kojoj se odvijaju izbori.
Znanstvenik sa “Sveučilišta Carnegie Mellon” kaže da je Washington uspio u 59% kampanja, iako su njegovi kandidati u prosjeku dobivali oko 3% glasova više od nepoželjnog tabora.
Prema Dovu Levinu, Moskva je u razdoblju od 1946. do 2000. godine pokušala utjecati na rezultate 36 izbornih kampanja u inozemstvu. Sudeći po vremenskom okviru, Moskva se u izbore u inozemstvu uplitala u vrijeme prakse “izvoza socijalističke revolucije”, što je prekinula činiti odlaskom Jeljcina s vlasti.
Kao primjer američke intervencije Dov Levin navodi Italiju. 1948. su Sjedinjene Države uložile ogromne napore kako bi u Italiji demokršćani pobijedili komuniste, koji su tada, na čelu s Palmirom Togliattijem, uživali veliku popularnost.
Prema njegovim riječima, tada su se u Italiju slale “vreća novca” za financiranje kampanje, ali i američki stručnjaci koji su javno prijetili da će, u slučaju pobjede komunista, Italiji uskratiti sve vrste pomoći. Prema Levinu, ove je aktivnosti Washington u Italiji provodio tijekom sljedećih sedam izbora.
U Nikaragvi je CIA 1990. organizirala curenja materijala o korupciji među marksistima i to objavila u njemačkim novinama, čime je zadala snažan udarac aktualnom predsjedniku Danielu Ortegi. On je tada izgubio izbore od oporbene kandidatkinje Violete Chamorro.
U Čehoslovačkoj su Sjedinjene Države pružale obuku i financirale izborni stožer stranke i kampanju Vaclava Havela na izborima u toj zemlji 1990. godine.
“Ideja je bila u potpunosti slomiti komunizam”, rekao je Dov Levin za Los Angeles Times.
Međutim, uplitanje Washingtona u izborne kampanje u drugim zemljama nije bilo ograničena samo na sprečavanje dolaska komunista na vlast. Bijela kuća općenito želi imati kontrolu nad državama u kojima Sjedinjene Države vide svoje interese.
Godine 1986. je na Haitiju svrgnut diktator i američki saveznik, Jean-Claude Duvalier, a na izborima je pobijedio katolički svećenik Jean-Bertrand Aristide. Kao što je pisao The New York Times, CIA je preuzela kontrolu nad članovima vojne hunte Duvaliera i zajedno su odlučili ukloniti nepoželjnog predsjednika koji je na izborima pobijedio štićenika Washingtona, bivšeg zaposlenika Svjetske banke i ministra financija Marca Bazina.
U Rusiji su, prema Levinu, Sjedinjene Države pokušale intervenirati na izborima 1996. godine, kada su podržali predsjednika Borisa Jeljcina, što potvrđuje i činjenica da mu je MMF odobrio zajam od 10,2 milijarde dolara. Novac se potrošio na socijalna davanja uoči izbora, za mirovine i plaće, čime je Jeljcin kupio potporu biračkog tijela.
Sjedinjene Države u Izraelu uglavnom podržavaju kandidate koji podržavaju mirovni proces palestinsko-izraelskog sukoba. No, to se događa nakon “Sporazuma iz Osla”, kada su Palestinci priznali kapitulaciju i pristali na granice iz 1967. Tako je Bill Clinton 1996. na izborima otvoreno podržao Shimona Peresa. Američki predsjednik je podržao mirovni summit u Sharm El-Sheikhu i pozvao kandidata u Bijelu kuću mjesec dana prije izbora.
“Mislili smo da će, ako bude pobijedio kandidat Likuda, Netanyahu, mirovni proces na duže vrijeme biti zaboravljen”, za Los Angeles Times je rekao bivši dužnosnik State Departmenta, Aaron David Miller.
Stratezi Billa Clintona su 1999. pomogli kandidata Ehuda Baraka u utrci protiv Netanyahua.
U Jugoslaviji se Washington uplitao u sve izbore od prvih dana popuštanja takozvanog “komunističkog režima”. Sve stranke, uglavnom nacionalističke, dobile su potporu Sjedinjenih Država. Srbija je poseban slučaj. Tamo je Washington igrao na dvije karte, prvo na “Srpski pokret obnove” i nacionalista i monarhista Vuka Draškovića, koji je organizirao masovne demonstracije 9. ožujka 1991. godine, kada su u suzbijanju nemira dvije osobe izgubile život. Kasnije su igrali na Miloševića, koji je u izjavama State Departmenta godinama bio “faktor mira i stabilnosti na Balkanu”. Nakon toga je odlučeno da Milošević mora otići i SAD potporu pružaju srpskim “liberalima”, koji takozvanom “Bager revolucijom” ruše Miloševića.
Osim toga, 2000. godine je Washington dao milijune dolara za potporu oporbenim političkim strankama i za podršku “nezavisnim” medijima u Srbiji. Mediji i kupnja opreme za emitiranje su postali odlučujući faktor u pobjedi oporbenog kandidata Vojislava Koštunice na predsjedničkim izborima, tvrdi Dov Levin.
“Da nije bilo tako, Milošević bi vjerojatno pobijedio na izborima i ostao na vlasti sljedeće razdoblje”, kaže Levin.
Američko uplitanje u izbore i akcije u stranim državama prije 2000. su imali posljedice za cijeli svijet. Danas sa sigurnošću možemo tvrditi da je strategija Washingtona u novom stoljeću u obrani njegovih interesa otišla tako daleko da se više ne ograničava na “mirni utjecaj” na izborni proces.
“Narančasta revolucija” i “Revolucija dostojanstva” u Ukrajini, “Revolucija ruža” u Gruziji, te, na kraju, “Arapsko proljeće”, donijeli su kaos, smrt i razaranja u više regije. Međutim, Sjedinjene Države u većini slučajeva nisu postigle željene rezultate, što priznaju i zagovaratelji strategije “kontroliranog kaosa” u Washingtonu.
Naime, direktor CIA-e, John Brennan, ovih dana je za CNN izjavio da je administracija Baracka Obame pogriješila u procjeni posljedica “Arapskog proljeća“, te “kako je bilo nerealno očekivati da će nakon autoritarnih režima u tim zemljama zavladati demokracije, kao što je tražio narod”. Prema riječima Johna Brennana, “sam koncept demokracije nije u praksi ukorijenjen u mnogim narodima, kulturama i zemljama”. Međutim, Sjedinjene Države su, unatoč lako predvidljivim katastrofalnim posljedicama, odlučile “kako u arapski svijet ipak treba pokušati izvesti demokraciju”. O posljedicama te odluke i stotinama tisuća mrtvih samo u Siriji, John Brennan nije htio govoriti.
Dakle, ako netko tvrdi da je Obama bio u pravu kada je jednoj zemlji sankcije nametnuo zbog navodnog uplitanja u američki izborni proces, onda, ako ćemo se držati brojke Dova Levina i 81 izravnog uplitanja u izborne procese u inozemstvu od strane Sjedinjenih Država u proteklih nekoliko desetljeća, 81 zemlja ima jednako pravo nametnuti sankcije Washingtonu. Naravno da se to neće dogoditi, jer su u većini slučajeva u tim zemljama postavljene marionetske i vazalske vlade, koje se Bijeloj kući ne usude proturječiti ni kada su prisiljene donositi odluke na štetu vlastitih naroda. No, vrijedilo je čuti dio istine iz američkih izvora, iako bi točni podaci o broju utjecaja na izbore bili puno veći od onog kojeg spominje Dov Levin.
logično
