Znanje i sloboda: Lijek za rastući fašizam

Dragi čitatelji i kritičari,

Krajnje je vrijeme da malo porazgovaramo o tome što se događa ovdje na našem planetu, našem domu; našoj predivnoj plavoj, zelenoj i zlatnoj kuglici koja se vrti kroz baršunastu tamu prostora zajedno sa svojom braćom i sestrama planetima i svojom roditeljskom zvijezdom: našim Suncem koje nam daje život. Lijepa slika, zar ne? Pjesnička, čak. Pa, izgleda da trenutno svim tim kompliciranim stvarima koje uključuje dar života prijeti najinteresantniji produkt evolucionarnog razvoja: homo šizoidius.

Svi znamo da je nešto krivo s našim svijetom. Dovoljno je samo pogledati na histeriju koja se širi poput kuge. Nedavno smo vidjeli francuskog nastavnika kako su izbada i tvrdi da se radi o terorističkom činu. Nakon uhićenja, odveli su ga u psihijatrijsku ustanovu. Radi se o tipu koji je učio i utjecao na djecu cijelih 20 godina! Onda, imamo i vrhunac situacije: konobarica u kafiću zove policiju nakon što je zamijenila mikrofon za pištolj! Član benda ga je nosio sa sobom kako bi uštimao sve potrebno za nastup! Zatvorili su ulice, došli su specijalci i ljudi su mogli poginuti - uključujući i spomenutu konobaricu kad bi se samo na trenutak zaustavila razmisliti. Koliko je ljudi nedavno pozvalo policiju kako bi im pomogla razriješiti neku situaciju, a da se na kraju dogodilo da su im najmiliji poginuli, pa čak i da su njih same ustrijelili? Ako ima toliko malo zdravog razuma, zasigurno se ta konobarica ne bi smjela razmnožavati i širiti svoje potomstvo.

No, ova dva incidenta samo slijede stotine drugih tijekom posljednjih više od desetak godina otkad je 11. rujna stvorena i pojačana histerija. Sve što trebate napraviti jest pregledati našu kategoriju Plodovi društva kako biste dobili dobru predodžbu kamo to stvari idu. Jesmo li ikad mislili da ćemo imati militariziranu policiju? Na našim ulicama? U našim školama? Kako uhićuje i zlostavlja našu djecu? Naše starije? Naše mentalno bolesne prijatelje ili rodbinu? Jesmo li ikad mogli zamisliti da ćemo djecu šopati lijekovima jer se ponašaju kao normalni klinci? Da će naši mladi na fakultetima biti zaduženi do kraja života zbog obrazovanja? Da će se naša Vlada miješati u poslove drugih država stvarajući milijune izbjeglica koje nemaju kamo otići? Da će djela naše vlasti pobuditi toliku mržnju protiv nas diljem cijelog svijeta da će nam životi biti u opasnosti u našim vlastitim domovima? Doduše, ovo zadnje je prema izjavama naših vlastodržaca: u vlastitim domovima smo u opasnosti zbog "radikalnih terorista". Problem je da izgleda da je više ljudi ubijeno od ruku Vladine militarizirane policije koja ispada da je jednako histerična i da vidi pištolje umjesto mikrofona, te neprijatelje umjesto običnih ljudi i kućnih ljubimaca. Jesmo li ikad zamišljali da ćemo dopustiti da se događaju takve stvari? Da ćemo čak i tražiti da se toliko uobražena sila primijenjuje protiv nas samih jer se toliko bojimo nekog drugog? Trebam li uopće nabrajati te slučajeve? Možda ako ne čitate Sott.net, ne znate za njih, ali ako čitate, onda ste sigurno svjesni svega jer takve stvari prikupljamo na našoj stranici.

Prema nedavnoj anketi, skoro 80 posto Amerikanaca misli da je teroristički napad "jako ili određeno vjerojatan u sljedećih nekoliko mjeseci". Amerikanci izgleda da sada također počinju biti suglasni da 70 posto sada smatra terorističku skupinu ISIL velikom prijetnjom po sigurnost SAD-a i misli da borba protiv te grupe ide loše.

Također vidimo da društvene mreže prelaze s besmislica na ozbiljne teme. Ako pogledate na popis tema o kojima se najviše raspravljalo tijekom 2015. godine, vidjet ćete da terorizam dominira listom, 6 naprema 4. Autor tog teksta smatra da to znači da se "ljudi bude" i da uviđaju da su "elite pijane za volanom, te da ubrzavaju umjesto da usporavaju". No, je li to stvarno tako? Zar ne izgleda kao da se društvene mreže koriste kako bi se širio strah i da ustrašeni ljudi šire svoje vlastito stanje na sve druge u svojoj mreži?

U međuvremenu, Dan Sanchez ukazuje na očiglednu stvar:

Ono što me najviše užasnulo je bio odgovor svih tih ljudi koji nisu sposobni za proporcionalnu perspektivu: onih koji su vidjeli vijesti iz Francuske i uspaničili se misleći "Ja sam sljedeći na redu!" Koliko god da su bili udaljeni, napadi u Parizu su u Americi oslobodili s uzice veliki val straha i poziva za većim policijskim ovlastima, kao i prateći val antimuslimanske mržnje i požude za ratom.

A Francuzi, sofisticirani i urbani kao što su i na glasu, također su dopustili da ih iracionalni strah preplavi. I pod njegovim utjecajem, dozvolili su Državi da podivlja na uštrb života i slobode. Javno mijenje se lijepo oslikalo porukom mlade Francuskinje njenoj Vladi: "Učinite što god želite, ali neka ja budem sigurna." S takvom dozvolom, Francuska je pojačala svoje besmisleno bombardiranje sirijskih gradova ispunjenih civilima koje samo stvara nove teroriste. ...

Kad sam vidio te odgovore, potpuno sam potonuo u shvaćanje koliko točno smo moja obitelj i ja okruženi ljudskom stokom i koliko jako opasan je samo takav položaj. Shvatio sam da, kada se napad takvog razmjera i jačine šoka ponovno dogodi na američkom tlu, nabrijano mnoštvo svugdje oko mene će zaglušujuće tjerati u rat. A stotine milijuna s mentalitetom krda će u stampedu pohrliti Državi radi sigurnosti, blejući vapiti da im se oduzmu preostale slobode.

Ne užasavam se terorista, odnosno ja, sam po sebi, nisam užasnut. Umjesto toga, užasavam se užasnutih; užasavam se mase stoke kojom tako lako manipuliraju teroristi, vlade i mediji koji pojačavaju užasnutost, manipuliraju da dozvole da naša zemlja sklizne u totalitarizam i potpuni rat.

E pa, pitate se, zašto je to toliko užasavajuće? Pogledajte samo na povijest. Pogledajte što se dogodilo našem svijetu zahvaljujući baš ovoj vrsti aktivnosti u Njemačkoj tijekom 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća. Jednom kad prijeđete tu liniju, puno je veća vjerojatnost da ćete doživiti umiranje i razaranje u svojim vlastitim domovima i oboteljima nego što bi to ikad bilo bez predavanja svojih sloboda bandi psihopata koji su zaluđeni moći i koji žude za svjetskom dominacijom. Vašu djecu će poslati da budu topovsko meso; vi i vaša obitelj ćete biti gladni kako bi podržali "ratni napor". Ako vam se sve to ne sviđa, vjerojatno će vas strijeljati kao izdajnike.

Ukratko, naš svijet su ishisterizirali - namjerno i slijedeći dobro poznatu proceduru. Tijekom 2007., istraživala sam nešto što se zove transmarginalna inhibicija. Transmarginalna inhibicija, ili TMI, je odgovor organizma na nadmoćan, pretjeran podražaj. Ivan Pavlov je ustanovio da organizmi imaju različite razine tolerancije. Komentirao je "da je najosnovnija naslijeđena razlika između ljudi koliko brzo dostižu točku isključenja i da oni koji se brzo isključuju imaju u osnovi drukčiju vrstu živčanog sustava. Ironično, popularna skaćenica TMI znači previše infomacija (too much information, op. prev.), što može biti uobičajeni faktor transmarginalne inhibicije u današnjoj kulturi. Shvatila sam što se događa: iste tehnike za induciranje stresnog sloma u psima koje je otkrio/razvio Ivan Pavlov, koriste se na ljudskom stanovništvu diljem cijele zemaljske kugle. Ovo su četiri načina:

1) Prva vrsta stresa je bila jednostavno pojačavanje jačine signala kojim se pas početno uvjetovao. Kad se to postepeno pojačavalo, u određenom trenutku, kad je signal bio prejak za sustav, pas se počeo slamati.

Ovaj se prilično jednostavno vidi: oni pokušavaju sve stresirati strahom, pa nastavljaju dodavati na "signal straha". Ne samo da bismo se trebali bojati terorista, već bismo se trebali bojati da ćemo, ako napravimo išta što bi moćnici vlastodršci mogli krivo shvatiti, završiti u Gitmu, završiti kao žrtve mučenja.

Naravno, imamo i dugoročan stres koji se koristi jako dugo vremena na američkom stanovništvu: financijska nesigurnost. Taj je blizu točke slamanja! No, primijećujemo da se oni slabijih sustava isključuju brzo, odmah nakon 11. rujna. Dovraga, možda su se isključili prije 11. rujna i podlegli propagandi Bushove predsjedničke kampanje. Oni su podržavali Busha od samog početka.

Sljedeći:

2) Drugi način za postizanje izvangraničnog događaja je povećanje vremenskog razdoblja između davanja signala i dolaska hrane. Ako je pas bio uvjetovan da dobije hranu pet sekundi nakon signala upozorenja, i to razdoblje se potom produžilo, kod manje stabilnih pasa su bili uočljivi znakovi nemira i abnormalnog ponašanja. Pavlov je otkrio da su se pseći mozgovi bunili protiv svakog nenormalno dugog razdoblja čekanja dok su pod stresom. Slom bi se događao kad je pas morao proći kroz jako snažnu ili jako produljenu inhibiciju. (Ljudska bića također slabe kad moraju dulje čekati dok su pod stresom: gore nego kad događaj stvara tjeskobu.)

Ovaj je zanimljiv. Vidimo kako se odigrava iznova i iznova, i tako je bilo u proteklih 13 godina. U ono vrijeme to je bilo između G. W. Busha i Saddama, govorilo nam se: "Bombardirat ćemo Irak ... uskoro". Stalno i neprekidno se pričalo o oružju za masovno uništenje i svim tim besmislicama. U trenutku kad je rat počeo, mnogo ljudi je bilo ZADOVOLJNO i potpuno su ga podržavali jer su ih stresirali do maksimuma. A oni koji su bili protiv rata, mnogi od njih su možda jednostavno bili preumorni od stresa da bi ih bilo briga.

Sada se to opet ponavlja sa Sirijom, Turskom, Rusijom i tko zna s čim još. Svi znaju što će se vjerojatno dogoditi - Treći svjetski rat, ali stres iščekivanja već utječe na sve. Stvar je u tome da gospodari lutaka koji stoje iza Obame znaju to. To i jest njihov plan! Istrošiti ljude stresom iščekivanja, vruće - hladno, da - ne, "dogodit će se... možda sutra... sljedećeg tjedna... sljedeći mjesec... a možda i neće".

Ova vrsta stvari je izluđujuća za sistem. Koliko ljudi može izdržati pod ovakvom vrstom stresa? Ne puno, čini mi se. Čak su i mnogi progresivni tipovi potpuno izludili i promijenili stranu.

3) Treći način poticanja sloma je zbuniti pse putem anomalija u signaliziranju poruka. Kad se pozitivne i negativne signale davalo jedne za drugima (da, ne, da, ne, itd.), gladni pas bi postao nesiguran što će se dogoditi i to bi mu poremetilo normalnu živčanu stabilnost. Isto je i s ljudskim bićima.

Ovaj način nam je dobro poznat: propaganda, zbunjujuće poruke, danas je ovaj momak loš, već sutra je dobar, danas mrzimo Rusiju, sutra Obama i Putin zajedno igraju golf. Danas je ekipa Al Qaede loša, a sutra su "umjereni teroristi". I tako dalje. Sigurna sam da se tisuće primjera može nabrojati. I, naravno, ovaj način se koristi protiv Rusije kojom SAD već dugo straše svijet. Toliko malo ljudi može prepoznati kako Amerika zauzima poziciju visokog morala kojeg uopće nema, dok Rusija djeluje s te pozicije savjesno i odlučno. Teško je isprogramiranom umu shvatiti ovo.

4) Četvrti način poticanja sloma u psu je na neki način destabilizirati fizičko stanje psa, na primjer preko prisiljavanja na duge periode rada, uzrokujući gastrointestinalne poremećaje, visoku tjelesnu temperaturu, narušavanjem žljezdane ravnoteže, operacijama, itd.

Ovaj način je podmukao i užasan. Tu metodu su upotrijebili protiv onih snažne konstitucije, visoke inteligencije, koji se opiru dominaciji i kontroli. Zato se ljudima oduzima zdravlje. Zato postoje farmaceutske kompanije. "Standardna američka prehrana", koja je toliko nenutritivna da to nije ni smiješno, tu stupa na scenu. Tu Monsanto i GMO djeluju. I zasigurno, ako ste zaista oštroumni i možete vidjeti sveukupnost tog programa, shvatit ćete i kako se antipušačka kampanja uklapa u sve to. Samo destabiliziraj zdravlje masa, ukloni supstance koje ublažavaju i kontroliraju stres, i ljudi su beskonačno mnogo podložniji slamanju i dominaciji. Također, tko zna nisu li već otkrili neku vrstu elektromagnetske (EM) tehnologije koja šalje valove koji remete sustave ljudskih organa. I što je s tornjevima za mobilnu komunikaciju? I možda raznim patogenima koji su se ispustili nad raznim gradovima u različitim vremenima?

Ljudi, u velikoj smo nevolji. Da, voljela bih da mogu više učiniti osim što pokušavam probuditi ljude i osvijestiti ih. Prijašnjih godina problem je bio što je još uvijek bilo previše ljudi koji su bili nevoljni uzdrmati stvari. I previše ljudi koje je 11. rujna doveo do takvog stresa da su se lako preobratili na objašnjenje neokonzervativaca o tom danu. Sada, vidimo kako je programiranje skoro dovršeno. Broj onih koji su se uspjeli oduprijeti slamanju putem transmarginalne inhibicije koja se na dnevnoj bazi primijenjuje na čovječanstvu je sve manji i manji, a onih koje su slomili i preobratili postaje sve veći i glasniji. Sve ide prema znanom ishodu i skoro je sve gotovo osim plakanja.

"Naravno da ljudi ne žele rat. No ipak, vođe države su oni koji određuju smjer politike, uvijek je jednostavno povuči ljude sa sebom bilo u demokraciju, fašističku diktaturu, parlament, ili komunističku diktaturu. Glasom ili bez njega, ljude se uvijek može navesti na poslušnost vlastima. To je lako. Sve što treba je reći im da su napadnuti i proglasiti mirotvorce nedomoljubima, te da izlažu zemlju većoj prijetnji."
- Herman Goering na suđenjima u Nürnbergu

Jedino što se može učiniti je pokušati otkriti strategije koje će nam pomoći nositi se sa stresom jer psihopati koji nastoje postati našim zlim svemoćnim gospodarima su, upravo sada, u procesu pokretanja svog velikog poteza. Izlaze iz pozadine na svjetsku scenu, dok se mnogi ljudi naglo i nasilno bude pri čemu zaista nemaju resurse informacija kako bi shvatili što se događa. I dalje razmišljam o onoj glupoj konobarici koja je vrlo lako mogla izazvati smrt i uništenje sebi, kao i mnogim drugima, zbog svoje nepromišljenosti - njene nevjerojatne glupoće i nedostatka razumijevanja.

Stanovništvo Zapada je dovedeno do ludila, dok strah šire vlasti, a ne muslimani.

"Prema analizi New America Foundationa, islamistički teroristički napadi u Sjedinjenim Državama su doveli do smrti 45 osoba od napada 11. rujna. Dok je 45 poginulih 45 osoba previše, vrtoglavi strah od islamističkog ekstremizma koji trenutno hara nacijom je objektivno prenapuhan."

Svrha svega toga je stvoriti podjelu, posijati netrpeljivost, izazivati strah, strah, strah kako bi odvratili ljude od razumijevanja kako su njihovi pravi neprijatelji oni u vladama - onih 1% specifičnih tipova psihopata koji su se uzdigli na vrh i koji će učiniti sve što je potrebno kako bi stekli moć i nastavili kontrolirati.

Za ikakvu nadu u promjenu, ljudi moraju razumjeti fenomen psihopatije kako bi se mogli ujediniti protiv ove stvarne prijetnje, a ne uništavati jedni druge i svijet.

Za mnoge, možda i većinu ljudi, zlo je nešto što se nalazi u zatvorima ili u siromašnim kvartovima. Bogate ljude koji se lijepo odjevaju jednostavno ne smatraju zlim. Međutim, uspješni psihopati ne završavaju u zatvoru ili siromašnom kvartu. Mogu biti bankari, liječnici, profesionalci svih vrsta, političari, pa čak i vođe nacija.

Kada se zlo nanosi osobama druge nacionalnosti ili rase, ljudi često okreću glavu, posebice kada to opravdavaju njihovi vođe. Na primjer, u Sjedinjenim Državama robovlasnici su ropstvo opravdavali mnogo desetljeća, unatoč proglasu "Svi ljudi su stvoreni jednaki" iz Deklaracije nezavisnosti. U novije vrijeme, opravdava se smrt stotina tisuća iračkih civila kao potvrda "ispravnosti" naše invazije i okupacije njihove zemlje. Opravdavaju to riječima poput "nismo mi započeli taj rat", kao da su stotine tisuća mrtvih iračkih civila odgovorni za napade na SAD 11. rujna. Noam Chomsky sažima ovaj fenomen jezgrovito u What we say goes: Conversations on U.S. Power in a Changing World:

Kada nekoga pokoriš i potlačiš, moraš imati razlog za to. Ne možeš samo reći "Ja sam kurvin sin i želim ih opljačkati". Moraš reći kako je to za njihovo dobro, da zaslužuju to, ili da će zapravo imati koristi iz toga. Takav stav su imali robovlasnici. Većina njih nije rekla "Gledaj, porobljavam ove ljude zato što želim lako iskoristivu i jeftinu radnu snagu za svoju vlastitu korist."

Koliko štete psihopat učini zapravo ovisi o okolnostima. Martha Stout objašnjava:

Ako si rođen u pravo vrijeme, s određenim pristupom obiteljskom bogatstvu, te ako si posebno talentiran za poticanje mržnje i osjećaja obespravljenosti, možeš organizirati ubijanje velikog broja ljudi koji ne sumnjaju. S dovoljno novca, možeš to postići izdaleka, udobno iz naslonjača i zadovoljno promatrajući.

U takvim slučajevima, zli pojedinci ili kabale mogu preuzeti kontrolu nad cijelom nacijom, nakon čega destrukcija često doseže ogromne razmjere u obliku genocida ili drugih masovnih ubojstava. James Petras objašnjava u Vladari i ovladani u Carstvu Sjedinjenih Država (Rulers and Ruled in the U.S. Empire, op. prev.):

Objašnjenja o genocidima koja se fokusiraju na "iracionalno ponašanje masa" ne uviđaju središnju važnost manipulacije elite, usidrenu u državi, ekonomiji i civilnom društvu. Nijedan genocid 20. ili 21. stoljeća "mase" nisu bile u poziciji pokrenuti, organizirati ili usmjeravati, iako su, zasigurno, sektori nižih društvenih klasa provodili takvu politiku.

Danas se nad radikalnim, nacizmu nalik izjavama Donalda Trumpa, političari i sveznalice samopravednički zgražaju, pretvarajući se da su šokirani onim što on govori. Dovraga, Trump samo izgovara ono što ti isti političari usađuju u mase! Kako Andre Damon piše:

Bljezgarenje ovog fašističkog imbecila samo u koncentriranijem obliku izražava neprekidnu histeriju koju čujemo svaki dan u medijima. Razlika između Trumpa i nekog poput CNN-ovog Wolfa Blitzera je samo stvar stupnja. On je proizvod bolesnog političkog okruženja.

Što se tiče Obame, u njegovom nedjeljnom obraćanju naciji predsjednik je pozirao kao kritičar republikanaca koji pozivaju protiv muslimana. No, Obamina administracija je odgovorna za nastavak imperijalističke politike na Bliskom istoku koja je razorila cijele države, s najmanje milijun ljudi, uglavnom muslimana, koji su ubijeni u tom procesu...

Tijekom svakog imperijalističkog rata vladajuća klasa nastoji poticati nazadne i rasističke osjećaje najgore vrste. "Rat protiv terorizma" koji je doveo do smrti najmanje milijun muslimana, nije drukčiji, stvorivši okolinu u kojoj se rasistička histerija nemilosrdno promovira u medijima.

U svojoj biti, kapitalizam je samo pristojnija riječ za fašizam u mnogim današnjim zapadnim državama. A oni pojedinci koji održavaju i žive na račun širenja iluzije o slobodnom tržištu, pravednim ratovima, humanitarnim intervencijama, i tako dalje, su ili sami psihopati na moćnim pozicijama ili su toliko duboko iskvareni psihopatskim načinom razmišljanja da se ni ne razlikuju od njih - zbog sve patnje i uništenja koje nanose drugima. Ako i sve dok ljudi ne prepoznaju prirodu ovog problema, čovječanstvo kao cjelina je na putu duge, spore, užasavajuće nesreće ogromne globalne patnje.

Moral i humanost ne mogu dugo odolijevati pritisku ovoga zla. Znanje o njegovoj prirodi - i njegovom podmuklom utjecaju na pojedince i grupe - jedini je protuotrov.

Širite znanje, a ne strah. I nikada se nemojte bojati istine.