Antonio Zrilić
Nedavno sam pročitao jedan tweet koji kaže da ne postoji gen za matematiku već se ona mora vježbati. To me potaklo da službeno započnem ovu godinu sa učenjem i edukacijom iako o tome ne bi trebalo nikada prestati govoriti.
Stalno se mučimo i kao pojedinci i kao država sa strateškim odrednicama tipa u što ulagati, kamo krenuti i slično, a stvari su zapravo jako jednostavne. Prije nekoliko godina sam razgovarao sa prijateljem koji je bio na životnoj prekretnici pa je razmišljao i tražio savjet o tome u kojem pravcu (poslovno) krenuti. Dodatno otežavajući faktor je bila i kriza koja je upravo započela. Tako smo kroz razgovor došli do zaključka da ako ne znaš točno kamo krenuti najbolje je uložiti vrijeme i novac u edukaciju.
Mislim da bi ova priča bila dobra pouka i za naše drage vođe koji se gombaju sa problemom,primjerice, koju industriju proglasiti strateškom. Da se vode istom logikom, ako ne znaš kamo u ova turbulentna vremena onda ulaži u edukaciju i edukaciju proglasi strateškom djelatnošću, i sigurno ne bi pogriješili.
Zapravo se ne može dovoljno naglasiti kolikoje edukacija važna. Najpoznatija konzultantska kuća McKinsey novači svoje konzultante sa najprestižnijih svjetskih poslovnih škola. Međutim oni tu ne staju nego svojim konzultantima daju daljnju izobrazbu kroz i za vrijeme posla. Isto tako je zanimljiva činjenica da se od svakog konzultanta očekuje da pročitaju godišnje barem petnaestak knjiga.
Poznati prodajni guru i motivacijski govornik Zig Ziglar je rekao„readers are leaders“ („čitači su vođe“). Isto tako je često ponavljao da ako čitamo samo dvadesetak minuta svaki dan, u godini dana možemo pročitati dvadeset knjiga od po dvjestotinjak stranica što je ekvivalent za jednu do dvije godine studija. Ako pročitate dvadeset knjiga o nekoj temi vi postanete stručnjak u tome, a dvadeset minuta dnevno nije puno.
Danas se stručnjaci traže. Kažu da trenutno ima prekotristo šezdeset tisuća nezaposlenih i vjerujem da je tako, ali isto tako znam da poduzetnici vape za stručnom radnom snagom. Oni koji su stručnjaci u bilo kojem području ne moraju se bojati za svoje radno mjesto odnosno da će dugo biti bez posla.
I nemojte da vas zavarava vaše fakultetsko obrazovanje. Nekad je možda važilo pravilo da kad završiš fakultet ne moraš se bojati za radno mjesto. Ja, nažalost, znam da mnogi fakultetski obrazovani ljudi priznaju da ne pročitaju niti jednu knjigu nakon završetka studija. Nije ni čudo što se onda boje izgubiti radno mjesto i stati u red sa ostalih tristo šezdeset tisuća.
Međutim, nije samo da su dovoljne knjige i formalno obrazovanje. Danas je potrebno stalno usavršavanje kroz tečajeve, seminare i treninge ili kako to lijepo kažemo cjeloživotno učenje. Prije je to vrijedilo samo za liječnike i pravnike.Danas, sa ovim munjevitim promjenama u svim tehnologijama, u trenutku kada izađemo iz školskih klupa naše znanje je već zastarjelo, a u nekim slučajevima je zastarjelo i prije nego smo sjeliu te klupe.
Netko će reći„Ja sam već prestar za učenje novih stvari.“, ali odmah ga moram prekinuti i napomenuti da ne može biti više u krivu… Jer učenje može i morazapočeti sada. Kineska poslovica kaže „Pravo vrijeme za posaditi drvo je bilo prije deset godina, ali sljedeće pravo vrijeme je sada“.
Izvor: business