DA KONCEPT biranja manjega zla uvijek završi zlom, uvjerio se danas trezveniji dio birača Zorana Milanovića dok je čitao o njegovoj odluci da vrati sedam odlikovanja i čin general-bojnika Branimiru Glavašu, optuženiku za ratne zločine.
Biranje manjega zla dražesno je obesmišljeno izjavom Filipa Glavaša, optuženikova sina. On je, uz zadovoljstvo Milanovićevom odlukom, podsjetio da je "zahtjev za povratom odličja" Branimiru Glavašu upućen Uredu predsjednika u mandatu Kolinde Grabar-Kitarović, koju je veći dio birača na predsjedničkim izborima 2020. godine smatrao većim zlom. "No ona se oglušila na taj zahtjev i nije postupala po njemu", otkrio je mlađi Glavaš državnoj agenciji.
Glavaš napao "kokoš"
Otac mu je, očekivano, bio slikovitiji. Na Facebooku je napisao: "Hvala Bogu da imamo Predsjednika koji poštuje Ustav, zakone RH i sudske presude, a ne kao ona 'kokoš', koja je, nakon što je izgubila predsjedničke izbore, pokazala srednji 'prst' cijeloj naciji."
Formalno, Milanović je 21. svibnja potpisao Odluku o prestanku važenja Odluke o oduzimanju odlikovanja koju je, pak, prije 11 godina donio Ivo Josipović. Postupak davanja simboličke zadovoljštine Glavašu pokrenut je prijedlogom Državnog povjerenstva za odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske, "i to na temelju dviju sudskih odluka, koje predstavljaju preokret u slučajevima 'selotejp' i 'garaža', u kojima se Glavaša tereti za počinjenje ratnih zločina".
Postupak zapeo na početku
Riječ je, pojašnjava se u objavljenoj vijesti, "o odluci Ustavnog suda od 12. siječnja 2015. godine kojom je ukinuta pravomoćna presuda Glavašu i ostalim okrivljenicima te o odluci Vrhovnog suda od 7. lipnja 2016. kojom je ukinuta prvostupanjska presuda u tom slučaju te je postupak vraćen na početak".
S početka na koji je vraćen postupak protiv Glavaša se ne pokreće. Točnije, ponovno je započeo 15. lipnja 2018. godine, a od ožujka prošle godine nije zakazana nijedna rasprava. O tome povremeno pišu sve umorniji novinari i govore sve rjeđi aktivisti, jer je ionako uzalud. A uzalud je zato što pravosuđem drmaju kadrovi iz devedesetih, kada je bilo poželjno okretati glave od pobijenih osječkih Srba i njihovih obitelji, dok državnu politiku vode članovi HDZ-a, stranke čiju je politiku Glavaš provodio u Osijeku. I, dakako, Milanović, moralna nula na mjestu predsjednika države. Iz njegova su Ureda danas pokušali objasniti da su Glavašu odlikovanja vraćena jer je "prestao postojati pravni temelj za oduzimanje čina i odlikovanja".
Zakon o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske dopušta predsjedniku države da oduzme priznanje ili odlikovanje onima čije je ponašanje protivno pravnom poretku "ili moralnim zasadama Republike Hrvatske". Samo, što su moralne zasade Republike Hrvatske?
Hrvatsku državnu vlast čine zločinačka organizacija, koja je stajala iza sistemske pljačke i svakog većeg ratnog zločina u Republici Hrvatskoj. Njezin utemeljitelj Franjo Tuđman istinski se brinuo da Tomislav Merčep i njegovi razbojnici, na primjer, budu okruženi dovoljnom količinom državne pažnje i zaštite od kaznenoga progona. Dok je Tuđman bio živ, nikome nije palo na pamet ozbiljno se baviti zločinima u Lori ili, vratimo se temi, u Osijeku.
Milanovićeva fascinacija uniformiranim Hrvatima
Hrvatsku državnu vlast čini i Zoran Milanović. Počeo je kao ne baš pretjerano bitan kotačić u Tuđmanovu režimu pa je krajem devedesetih, kad je HDZ-u predviđana skora smrt, utrčao u SDP, koji je godinama vodio s promjenjivim uspjehom. Sada, nesputan nekakvim diplomatskim obzirima i tobožnjom socijaldemokracijom, kao predsjednik države, konačno politički može biti ono što intimno jest - ništa. Odnosno, uvjereni tuđmanist, što uključuje i fascinaciju uniformiranim Hrvatima. Pa i zločincima.
Otkako je stigao na Pantovčak, Milanović je uspio primiti Tihomira Blaškića, pravomoćno osuđenoga na haškom sudu, odlikovati Zlatana Miju Jelića, protiv kojeg se u Bosni i Hercegovini vodi kazneni postupak zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u Mostaru i vratiti Glavašu ono za čime je žudio - metal s državnom posvetom, potvrdu da Republika Hrvatska nema etičkih dilema o ispravnosti njegovih djela.
Kako u vlastima Republike Hrvatske dominiraju moralne nule poput Milanovića ili Andreja Plenkovića, tako ni danas nije formalno-pravno pravomoćno utvrđeno što su Glavaš i jataci zaista radili Srbima u Osijeku. I, ako ih oni nisu odvodili u nepoznato, ubijali i mučili, tko jest?
Nervira ga postupak protiv Kovačevića
Nije to, međutim, tema koja bi uzrujala Milanovića. Njega je nervirao postupak protiv Dragana Kovačevića, u čijim je nekretninama punio trbušinu. Suđenje Glavašu nije mu vrijedno pažnje.
U studenom 2019. godine Milanović je prikupljao potpise za predsjedničku kandidaturu. Kada je čuo da ga podržava Glavaš, izjavio je: "Želim se ograditi od te podrške jer Glavaš nije moje društvo. Mislim da je to poruka Plenkoviću. Radi se o čovjeku koji je optužen za teške ratne zločine i sud treba utvrditi pravorijek. Tu je najveći problem, nakon događaja 1991. u Osijeku, gdje sud treba reći zadnju riječ, što to traje toliko dugo. To je nešto što ću kao budući predsjednik mijenjati, ako budem mogao, barem riječima i pritiskom. Taj postupak još traje i to nije pravo pravosuđe", bile su Milanovićeve riječi.
> Milanović: "Glavaš je optužen za ratne zločine, to nije moje društvo"
Godinu i pol kasnije Glavaš je i dalje optuženik za "teške ratne zločine", sud i dalje nije u stanju "utvrditi pravorijek", tek je Milanović postao predsjednik, i sada, kad mu ne trebaju potpisi, vraća odlikovanja Glavašu. I čin k tome. Predsjednik koji bi vodio računa o spomenutim "moralnim zasadama" pričekao bi barem kraj sudskog postupka, jer optužbe su ozbiljne i teške, a Glavaš je jednom već bio i pravomoćno osuđen.
No gdje naći takvoga predsjednika?
Ishod je katastrofalan
I tu se vraćamo na početak teksta. U siječnju prošle godine dobar dio javnosti smatrao je Milanovića manjim zlom od dotadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, HDZ-ove favoritkinje, čija je inauguracija okupila eminentne kriminalce i zločince. Uoči izbora Index je upitao nekoliko novinara tko je manja katastrofa, Milanović ili Kolinda.
> Tko je manja katastrofa, Milanović ili Kolinda?
Ovaj tekst završavam rečenicama koje sam tada napisao.
"Aktualni kandidati za taj protokolaran, ali dobro plaćen posao su izdanci hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova i poštovatelji Franje Tuđmana, bića najzaslužnijeg za zločinačko-klijentelističku narav moderne Hrvatske. Kako bi me višednevno razmišljanje o tome tko je od njih manja katastrofa vjerojatno posve iscrpilo, a do konkretnog zaključka, sasvim sam siguran, ne bih došao, izbor između Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića prepustit ću manje izbirljivima, unaprijed izmiren s činjenicom da ću živjeti s njihovim izborom. Siguran sam da će biti katastrofalan."
index
