Pravo na izbor ne podrazumijeva nikakve sankcije zato što taj izbor nije očekivan. „Sloboda nije“, kako je širu društvenu zajednicu naučio pokojni ilustrator i sveopći genij Alem Ćurin, „nešto što se daje, već nešto što se ne može oduzeti“. Stožer, međutim, svima daje slobodu odlučivanja o cijepljenju, a uzima je onima koji su izabrali da se ne cijepe
Puzajući državni udar izveden početkom proljeća prošle godine, kada je ovlasti Sabora uzurpirao Nacionalni stožer Civilne zaštite, ulazi u svoju posljednju fazu u kojoj je segregacija legitimirana. Prema najavama o popuštanju mjera početkom narednog mjeseca i pratećim pravilima najnovijeg normalnog, dijelu će građana, uz ostalo, zbog njihova korištenja proklete mogućnosti izbora biti reducirana različita prava.
Iako još ništa nije službeno, Hrvatska će se još jednom, ni prvi niti zadnji puta, voditi copy/paste tehnikom u zaštiti javnog zdravlja i paralelnog omogućavanja života društva. Po uzoru na, recimo, Njemačku i Izrael, i kod nas će samo oni što su cijepljeni s dvije doze i prije najmanje dva tjedna ili su unutar posljednjih pola godine preboljeli koronu, te oni s negativnim, dva dana starim testom na virus covid-19, moći prisustvovati koncertima, ići na vjenčanja ili ručati u zatvorenim dijelovima restorana.
Posljedično, svi ostali će živjeti od sjećanja na jedino normalno, ono staro, zbog kojeg su – ili je tako zamišljeno – na brzinu tražena cjepiva i zbog kojeg se propagira primanje tekućine iz malih bočica.
Ono što nismo htjeli priznati u ožujku 2020. godine, u svibnju 2021. se ne može ignorirati: i borba protiv pandemije i pokušaji izlaska iz nje kod nas nisu zasnovani isključivo na znanstveno utemeljenim načinima, već na koječemu drugome - od političkih kalkulacija, preko podilaženja kleru pa do, evo, pokušaja mirenja izbjegavanja nepopularnih odluka i ukidanja jednako nepopularnih ograničenja.
Kako, dakle, u Hrvatskoj cijepljenje nije obavezno, tako svi svojevoljno donose odluke hoće li ili neće zavrnuti rukav na za to predviđenom mjestu. Jednako tako, nema niti jednog jedinog zakona na osnovu kojeg se odbijanje ubadanja u ruku sankcionira, samo što to u stvarnosti ne znači ništa. Ovdje su ionako zakoni kao plot iz znamenite Titove sentence: drže ih se pijani, siromašni i očajni.
Tko god se, drukčije rečeno, ne cijepi, taj će živjeti u blažem obliku izolacije od društva i, suštinski, biti kažnjen zbog osobnog izbora koji, da se ne lažemo, u slučaju odbijanja cjepiva jeste primitivan, ali to ne znači da nije legitiman.
Zamislimo, čisto da pojasnimo, da je na narednim lokalnim izborima glasanje javno i svi, kako se to već kaže, mogu birati prema vlastitoj svijesti i savjesti. E, zamislimo sada da na tom javnom glasanju pobijedi, eto neka bude HDZ, a izgube SDP, Hrvatski suverenisti, Možemo i Domovinski pokret. I samo još nešto da zamislimo: zabrane glasačima poraženih stranaka da unajme gradske prostore, besplatno koriste javnu infrastrukturu ili vade rodne listove, katastarske potvrde i prijavljuju se za poticaje za energetski korisnije fasade.
Na prvu, usporedba možda nije najsretnija, ali je na svaku drugu prokleto točno jer pravo na izbor ne podrazumijeva nikakve sankcije zato što taj izbor nije očekivan. „Sloboda nije“, kako je širu društvenu zajednicu naučio pokojni ilustrator i sveopći genij Alem Ćurin, „nešto što se daje, već nešto što se ne može oduzeti“. Stožer, međutim, svima daje slobodu odlučivanja o cijepljenju, a uzima je onima koji su izabrali da se ne cijepe.
Također, prema najavljenim pravilima nadolazećeg najnovijeg normalnog, najbolje ne prolaze niti oni što su bili dobri, prali ruke, nosili maske i viđali vlastiti odraz u zrcalu, sve kako se ne bi zarazili. Jedan takav, recimo dvadesetpetogodišnjak ili jedna takva davdesetdvogodišnjakinja, do početka lipnja sigurno neće dobiti dvije, ma niti jednu dozu cjepiva, jer neće doći na red, a ako i dođu, još će morati čekati dva tjedna od drugog uboda, pa mogu ili svako malo na testiranje ili kao do sada – ravno nigdje.
U aktualnim najavama popuštanja restrikcija nije navedeno da li će obavezujuće testiranje za necijepljene i neoboljele biti besplatno ili će, ipak, izlaznica u vanjski svijet koštati petstotinjak kuna, pa tako svaka dva-tri dana. Opcija b je, istina, znatno jeftinija ali i jednako suluda te podrazumijeva testiranje u ordinacijama obiteljske medicine zbog odlaska na koncert ili mahanja zastavom isturenom kroz prozor automobila u svadbarskoj koloni. Ima i ona c: korištenje jeftinih kućnih testova i... I onda, valjda, nešto.
Godinu i malo više dana Nacionalni stožer Civilne zaštite funkcionira kao parapolitičko tijelo u službi vlade Andreja Plenkovića i tu praksu, kako vidimo iz najava, ne misle mijenjati. Oni što su zatvarali dućane s ribolovnim priborom i istovremeno dopuštali procesije, skraćivali radno vrijeme trgovina što je, prirodno, povećavalo gužvu, istodobno praveći veću na sprovodima odabranih pokojnika, pa blokirali škole i oslobađali kockarnice, nemaju nikakvu namjeru da se promijene, kao što ni premijer ne pokazuje namjeru da ih zamijeni, bez obzira na sve skandale, računajući i onaj temeljni. Ovdje, za razliku od drugih europskih zemalja, Stožerom ne upravlja ni ministar zdravstva – on se u Hrvatskoj bavi informatičkim sustavima koji su skupi, ne rade i nisu bili potrebni – niti epidemiolozi, već ministar policije osobno!
Riječ je, naravno, o Davoru Božinoviću koji se u medicinu razumije koliko i u istočnoazijski folklor, ali mu se ne može osporiti nepokolebljivost u pretvaranju brige za javno zdravlje u onu za Hrvatsku demokratsku zajednicu i njena razna krila, ponajprije vjersko, ali i ostala po potrebi.
A ta je stranka, čisto da se podsjetimo, prema riječima vlastitog predsjednika, pobijedila covid još u lipnju 2020., malo prije posljednjih općih izbora, da bi, evo, u istom mjesecu 2021. godine odlučila do kraja poraziti i zdrav razum.
Režim čiji je Stožer sam sebe obesmislio, nije imao hrabrosti nabaviti kineska i ruska cjepiva i tako ubrzati imunizaciju, da bi mu se u međuvremenu raspao ionako klimav sustav cijepljenja, a epidemiološke mjere posvađale same sa sobom, sada pokušava pomiriti vlastite neuspjehe s prijeko potrebnim otvaranjem zbog, prije svega, nadolazeće turističke sezone i spasa turizma bez kojeg nam prijeti kanibalizam.
Ishod je, očekivano, grozan ali i lijepo našminkan. Neće, što je kao pozitivno, necijepljeni, neoboljeli i netestirani biti označeni žutim trakama. One se sada zovu covid propusnice i umjesto na rukavu, nosit će se u mobitelu.
