150. godišnjica rođenja Ivane Brlić-Mažuranić: Bajke našeg djetinjstva

Vrleti Kleka, guste šume oko Ogulina i vratolomne jame i riječni kanjoni stoljećima su navodili ljude na priče i bajke, čudnovata bića i ljudske sudbine koji su davali smisao tom grubom, ali i krasnom krajoliku. U tom kraju bremenitu pričama prije 150 godina rodila se jedna od najvećih hrvatskih književnica i pripovjedačica bajki Ivana Brlić-Mažuranić. Njezini su bajkoviti likovi u mnogim su kućanstvima, a Šegrt Hlapić, Šuma Striborova, Priče iz davnine i Regoč postali su dio svakodnevnoga govora Hrvata. Znatiželja za novim spoznajama o Ivaninu životu i stvaralaštvu nije nikad prestala, ali je tek u posljednjih desetak godina dosegnula razinu čuvanja baštine koja priliči ovako važnu dijelu hrvatske povijesti i kulture. Iz tog razloga autor ovih redaka uputio se u tri grada koja čuvaju baštinu Ivane Brlić-Mažuranić: Ogulin, Rijeku i Slavonski Brod.

Najjači upliv na moju osjetljivu dječju dušu vršila je okolina. Prvi svjesni osjećaj koji je u roditeljskoj kući u meni nastao, bila je ljubav za hrvatsku domovinu...

Ivanina kuća u rodnom Ogulinu danas više ne postoji. U ogulinskoj crkvi još se nalazi krstionica gdje je 9. svibnja 1874. krštena kao Ivanna Cornelia Emilia Henrietta Mažuranić. Rasla je u ozračju poznate i moćne građanske obitelji Mažuranić. Otac Vladimir bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni prvi ban pučanin i pjesnik Ivan Mažuranić, koji se vjenčao s Aleksandrom, sestrom jezikoslovca i ilirca Dimitrije Demetera. U tom intelektualnom i pjesničkom ozračju rasla je Ivanina znatiželja za bajkama.

Kuća Brlić u Slavonskom Brodu služi kao glavni interpretacijski centar Ivanina života u Hrvatskoj

Spavaća soba Ivane Brlić-Mažuranić u brodskoj Kući Brlić puna je njezinih svakodnevnih predmeta

Nije živjela dugo u Ogulinu. S obitelji seli se u Karlovac, pa u Jastrebarsko, gradove koji nažalost ne čuvaju sjećanje na Ivanine mlade godine. Konačno su se preselili 1882. u Zagreb i živjeli u domu bana Mažuranića. Kao adolescentica Ivana je posjećivala djeda u Banskim dvorima, gdje je doživjela snažnu patrijarhalnost, ali i uzvišenost pozicije i rasprava za banskim stolom. U Ogulin se vraćala samo dvaput, kad je imala šest i dvanaest godina. Dojmovi o tom gradu potječu iz njezina djetinjstva, ali ostali su trajno u njezinu djelu, a Ogulinu je posvetila i svoju prvu pjesmu, Zvijezdi moje domovine. Ipak, grad je odlučno pokrenuo sjećanje na Ivanu, ali se prožeo i bajkama kao svojim identitetom. Potkraj zime svatko se može priključiti Pripovjednoj šetnji kroz grad. Pripovjedačice govore kraće bajke na različitim lokacijama u središtu Ogulina.

Ideji Ogulina kao grada bajke služi ponajviše Ivanina kuća bajke, smještena uza samu Frankopansku kulu u srcu grada, koji smo posjetili potkraj zime. Samim ulaskom u prostor shvaća se da to nije klasičan muzej, već interaktivni doživljaj bajke namijenjen prvenstveno školarcima, ali ni mi odrasli nismo se osjećali nepozvanima. Kućom nas je provela zamjenica ravnateljice Žana Kirasić, koja nam govori kako već djeca od malih nogu znaju za Ivanu: „U ogulinskom kraju za to su zaslužne učiteljice u školama i tete u vrtićima koje od malih nogu upoznaju djecu i s Ivaninim likovima i njezinim bajkama, i s njom osobno. Po tome su ogulinski vrtićarci napredniji u odnosu na ostale, osim možda Brođana.“

Čudnovati i napadni oblici Kleka i romantičnost Dobre pružali su mojoj mašti toliko hrane da sam daleko u noć prevrtala u mislima najčudnije slike i fantastične mogućnosti: što li se sve odigrava u dubokoj noći oko Kleka

Postav je na hrvatskom i engleskom jeziku, a sve je više i stranih gostiju. U Ivaninoj kući bajke možete vidjeti i prijevode Ivaninih djela na mnogobrojne jezike. „Prošle godine preveli smo Priče iz davnine na esperanto. S obzirom na naše nove susjede, možda bi se Ivana uskoro mogla prevesti i na filipinski, nepalski, bengalski…“ govori nam Žana Kirasić.

Poruke bajke univerzalne su. Imaju pouku za sve uzraste i životne situacije i stoga ih uvijek možemo aktualizirati. Likove koje susrećemo u Ivaninoj kući bajke dijele se na ovostrane i onostrane, odnosno one koje vidimo u svakodnevici, ali i one mitske, skrivene od očiju. Možda je i Ivana živjela između ta dva svijeta, a očito se zanimala za onostrani svijet. Svakako je ta onostranost dojmljiva u ogulinskom krajoliku, gdje je Ivana upijala ljepote Kleka i Dobre, osobito kad ih je posjetila kao dvanaestogodišnjakinja.

Ogulinci će ovu godinu slaviti dugo s Ivanom. Žana Kirasić nam iznosi cijeli plan: „Od siječnja započeli smo s projektom Zanimljivosti o Ivani. Svakog 18. dana u mjesecu na našim mrežnim stranicama i društvenim mrežama objavljivat ćemo neku zanimljivost o Ivani. Pokušavamo se koncentrirati na činjenice koje nisu najpoznatije. Tako smo u siječnju objavili njezino obiteljsko stablo, u veljači smo govorili o detaljima njezine četiri nominacije za Nobelovu nagradu za književnost, a i u nastavku godine usredotočit ćemo se na podatke manje poznate široj javnosti.“

Već četvrtu godinu za redom provodi se Bajkovita zima uz ognjište, što je projekt koji financira Ministarstvo kulture i medija. Ove je godine taj događaj održan 20. ožujka s naglaskom na Ivanina djela i baštinu. Šest pripovjedačica pripovijedalo je Ivanine bajke i djela drugih autora nadahnuta Ivanom kao osobom. U planu je Škola pripovijedanja: „Riječ je o obuci djece i mladih, koji bi učili pripovijedati Šumu Striborovu iz perspektive Domaćih i Malika Tintilinića, a nadamo se premijeru održati upravo 18. travnja. Istoga dana je i predstavljanje Priča iz davnine u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Ogulinu“, govori nam naša domaćica, pozivajući na rođendansko slavlje u Ogulin. U rujnu, kada je i dan grada, održat će se znanstveni skup koji tematizira Ivanin život u Ogulinu, Rijeci, Slavonskom Brodu i Varaždinu.

Moja djeca žele čitati – koja radost za mene (…) da im otvorim vrata k onom bajnom šarolikom svijetu u koji svako dijete stupa prvim čitanjem – da njihove bistre i ljubopitne očice svrnem na one strane života koje želim da najprije uoče i da ih nikada s vida ne izgube

Ivana je osobito štovala svog djeda, bana Ivana Mažuranića, kojega je zvala silnim starcem uzvišena uma i strogih etičkih nazora. Kako je ban potjecao iz Novog Vinodolskog, Ivana je s petnaest godina posjetila taj kraj i prvi put u životu vidjela more. Tamo se susretala i s rođakom Franom Mažuranićem, koji je već bio poznati pjesnik. Podvelebitski život prenijela je u omiljenu bajku Ribar Palunko i njegova žena, a more joj je ostalo vječno nadahnuće, pa se tako ubraja u dojmove i utjecaje koje navodi Vinko Brešić: „planina Klek, rijeka Dobra, francuski jezik, domoljublje i slavjanstvo, more, narodna pjesma, dnevnik, spisateljstvo i ženska dužnost“.

Moru se vraćala, prije svega, u Rijeci, odnosno na Sušaku. Njezina najstarija kći, Nada Brlić, vjenčala se s Viktorom Ružićem, hrvatskim banom i ministrom pravde, koji je 1938. sagradio Vilu Ružić na današnjim Pećinama. Zanimljivo, Ivana nije boravila u toj vili, već u susjednom hotelu Jadran, uvijek u istoj sobi. Skrbnik Vile Ružić, Theodor de Canziani Jakšić, govori da postoje snimke s terase hotela gdje je Ivana dočekivala unučad. Oni su s njom provodili po sat vremena nasamo.

Skulptura Lutonjica Toporko i djed Neumijka akademskog kipara Nikole Vrljića u Slavonskom Brodu / Snimio Ivica Galović / PIXSELL

Bogata Spomenička knjižnica i zbirka Brlić-Mažuranić-Ružić u Rijeci

Rijeka i Novi Vinodolski ostali su zabilježeni u Ivaninim tinejdžerskim putopisima. U Novi je putovala s petnaest godina preko Sušaka i Rijeke, a sačuvani su njezini dojmovi. Zapisala je prve dojmove Rijeke: kiša, mornari i brodovi. Zanimljivo, Ivana je uočila da se gotovo uopće ne čuje mađarski, ali zato je opazila mješavinu hrvatskog i talijanskog, a zahvaljujući mornarima prvi je put čula engleski jezik. Oduševio ju je Trsat, s kojega se vidi cijeli grad, a osobito se zagledala u more, s otocima Krkom i Cresom. Boravila je u Vili Ružić (koja nije danas poznata vila), ne znajući naravno da će joj se najstarija kći udati u tu obitelj te roditi petero djece.

U (novoj) Vili Ružić danas se čuvaju predmeti koji čine Spomeničku knjižnicu i zbirku Mažuranić–Brlić–Ružić. Riječ je o 8000 knjiga u 10.000 svezaka, zbirci fotografija, dokumenata, stilskog pokućstva, umjetničkih slika i bista te osobnih predmeta za svakodnevnu uporabu spomenutih obitelji i njihove rodbine. Zbirku čine lijepe bidermajerske garniture, namještaj, obiteljski portreti, umjetničke slike i biste. Knjižnica je spomenik kulture Republike Hrvatske od 1947. Tu biblioteku, odnosno knjige koje se u njoj nalaze, sakupljali su Ivan Mažuranić i brat mu Antun, kao i Matija Mažuranić, koji je bio prvi hrvatski moderni putopisac. Knjižnicu nadopunjuju Vladimir Mažuranić, autor prvoga hrvatskog Pravno-povijesnog rječnika te Želimir Mažuranić i Ivana Brlić-Mažuranić. Njezinu baštinu skupio je i pohranio u knjižnici Viktor Ružić mlađi, Ivanin unuk. Posjet toj zelenilom i morem okruženoj vili jest poput putovanja vremeplovom!

Moja su književna djela malobrojna, a sadržajem i obujmom skromna – moj vanjski svijet pak protekao je mimo, ne izlazeći gotovo nikad iz moje prve i druge obitelji

Najveći dio života Ivana je provela pišući i odgajajući šestero djece u Brodu na Savi. Današnji Slavonski Brod čuva baštinu na Ivanu u Kući Brlić, koja se nalazi izravno na Keju, uz moćnu rijeku Savu. Ivana je bila sportskoga duha: bavila se plesom, klizanjem, hodanjem, plivanjem u Savi, jahanjem, vožnjom bicikla, veslanjem i lovom. Krajolici uz Savu i žitna polja mogu se iščitati u nekim njezinim bajkama.

Klek je bio trajna inspiracija Ivani Brlić-Mažuranić / Snimio Stipe Surać HTZ

Kuća Brlić mjesto je gdje je Ivana provela najveći dio života. Na svoj 18. rođendan, 18. travnja 1892, došla je u Brod, gdje se udaje za odvjetnika Vatroslava Brlića. Tu živi do pred kraj života, kada odlazi za najmlađom kćerkom Nedjeljkom u Zagreb. U Kući Brlić i u ljetnikovcu Brlićevac napisala je gotovo sva svoja djela. Više od 7000 pisama majci i kćerima sačuvano je, a poseban je doživljaj osjetiti energiju pokućstva i predmeta kojima se Ivana koristila u svakodnevnom životu. U Kući Brlić razgovaramo s ravnateljicom Romanom Tekić, koja nam govori kako se Slavonski Brod uživio u Ivanin lik putem projekta spomenika po cijelom središtu grada. Grad je 2011. otkupio Kuću Brlić, a 2016. iz europskih fondova obnovljen je Interpretacijski centar. Istovremeno su postavljene skulpture Relja i zmaj (Tomislav Kršnjavi), Šegrt Hlapić (Kuzma Kovačić), Djedica Neumiljka i Lutonjica Toporko (Nikola Vrlić) te Potjeh (Ljubica Dragojević Buble).

Prvo izdanje Priča iz davnine,
Matica hrvatska, 1916.

Kad si sretan,
i sunce za tobom žuri

U pitomom krajoliku Brodskog Posavlja Ivana je mislima putovala prema postojbini Regoča, Jagora, Potjeha, ljudi koji su se suočili s onostranim poput ribara Palunka i trgovca Nava. Te misli prikladno su ugrađene u Kuću Brlić. Dok se divimo predmetima iz njezina svakodnevnog života, iz kamina iskaču Domaći, na zidu spavaće sobe odvija se cijeli audiovizualni doživljaj, a interaktivnosti pridonose i mobilne aplikacije.

Prve tri knjige edicije Sabranih djela Ivane Brlić-Mažuranić u izdanju Ogranka MH u Slavonskom Brodu

Zbog Ivanine povezanosti s gradom, Slavonski Brod bit će mjesto iznimno bogatih događaja u ovoj godini. Središnje događanje započinje 14. travnja, u nedjelju, otvaranjem tradicionalne manifestacije U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić, koja se s nekim pauzama održava od 1970, na inicijativu Ivanine kćeri Nedjeljke. Obično se s balkona Kuće Brlić spušta Platno mira koje su oslikala djeca. Na pozornici je prigodan program otvaranja, položi se cvjetni vijenac kod Ivanina spomenika na Korzu te počinje svečana premijera kazališne radionice u Kazališno-koncertnoj dvorani. Sudjeluju djeca brodskih osnovnih škola, a posljednjih godina događaj režira Mario Kovač, dok je koreograf Branko Banković. Predstava igra dvaput dnevno cijeli idući tjedan za osnovne škole iz cijele Hrvatske. Predstave su vrlo tražene, a prošle godine Ribar Palunko“ otvorio je i Šibenski dječji festival“, govori Romana Tekić.

Ipak, ove godine sve će se odvijati u posebnom duhu. Galerija Slavonskog Broda Vladimir Becić, koja i upravlja Interpretacijskim centrom, dodjeljuje nagrade i otvara izložbu najuspješnijih dječjih likovnih radova. Slijedi i dodjela nagrada literarnim radovima učenika osnovnih škola u organizaciji brodskog ogranka Matice hrvatske. Margareta Peršić pripovijedat će Regoča.

Ravnateljica nabraja: „Predstavlja se druga po redu knjiga ilustracija u nakladi Galerije umjetnina. Prošle godine započeli smo s ilustracijama Šume Striborove Hrvoja Marka Peruzovića, a ove godine stižu ilustracije iz priče Kako je Potjeh tražio istinu koje je načinio Svjetlan Junaković. Otvara se i izložba iz donacije Mažuranića. Ivanin pranećak Teodoro Darko Mažuranić darovao je Galeriji umjetnina potrete Ivanine obitelji Mažuranić te originalne ilustracije Ivanina brata Božidara Mažuranića koje tematiziraju Priče iz davnine. One su bile namijenjene argentinskom izdanju Priča iz davnine koje nikada nije doživjelo svjetlo dana.“

Znanstveni skup organizira Sveučilište u Slavonskom Brodu, a dio izlaganja odvijat će se i u potkrovlju Kuće Brlić. U istom prostoru premijerno je početkom godine izvedena predstava U potrazi za Ivanom u koprodukciji Max teatra iz Zaprešića i brodske Galerije umjetnina. To se ponavlja na sam rođendan 18. travnja, a slijedi turneja po Zagrebu, Zaprešiću i Ogulinu. Potkrovlje nije odabrano slučajno jer je Ivanina želja bila da se osnuje malo kućno kazalište. „Cilj nam je ispuniti joj taj san u dogovoru s Kazališnom družinom Ivana Brlić-Mažuranić o komorno-pripovjednom teatru koji se može prilagoditi skučenu prostoru. Igrane su predstave Šuma Striborova i Kako je Potjeh tražio istinu, a za Dan grada planira se i premijera predstave Bratec Jaglenac i sestrica Rutvica“, najavljuje ravnateljica.

Ivanina Kuća bajki u Ogulinu

Na sam rođendan predstavit će se osmi svezak Sabranih djela I. B. M. u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Slavonskom Brodu, u pripremi Jasne Ažman. Urednik je biblioteke i idejni pokretač Vinko Brešić. Predstavlja se i njegova knjiga Ivana i Tadija i ostale brodske priče. U nedjelju nakon rođendana tradicionalni je planinarski pohod Od Ivane do Tadije, od Popovićeve šumice u Brodskom vinogorju do rodne kuće Dragutina Tadijanovića u Rastušju. Prolazi se i pored ljetnikovca Brlićevac, koji je u privatnom vlasništvu, a gdje je Ivana rado boravila i stvarala. Ljetnikovac je, nažalost, u lošem stanju, pa se nadamo da će doći do dogovora vlasnika i Grada o njegovoj obnovi.

Na obalama Save završava naše putovanje Ivaninim stopama. Otišla je iz Broda u Zagreb, gdje je nekoć kao dijete boravila za banskim stolom i upijala slavu svoje obitelji. Nadajmo se da će i drugi gradovi u Hrvatskoj oživiti sjećanje i baštinu velike književnice, prve naše akademkinje, te prepričavati njezine priče i bajke prožete domoljubnim i slavenskim prizvukom.

matica