Oni koji su za sebe izmislili institut 6+6 kako bi se 'snašli' na tržištu rada po isteku mandata, pravo na prilagodbu i snalaženje hladnokrvno su uskratili onima kojima je to daleko potrebnije nego njima jer su neki i desetljećima izvan tržišta rada jer su svoj život posvetili bolesnom djetetu. Tko se može sjetiti sramotnije epizode u radu hrvatskog parlamenta neka digne ruku
Bio je to petak. Ali, ježi ga, nije bio 13. nego petak 17. Jer da je, sunce mu ljubim, bio 13. onda bismo svi imali slamku za koju bismo se mogli nakratko uhvatiti i bar za potrebe ovog žalobnog slučaja pretvarati se da smo praznovjerni i da nam je jasno da se višoj sili ne možeš siliti niti joj možeš zube pokazivati.
Nije bio ni, kako kažu oni koji se u te stvari bolje razumiju od potpisnice ovih redaka, retrogradni Merkur. Bogme ni južina. A ni jake snage tajnih službi koje već dvije godine čuvaju Markov trg od vlastitih građana, prema zapisniku kojeg nam je neslužbeno doturio visoki, pouzdani izvor iz najtajnijih i najviših špijunskih krugova, nisu uočile čopor crnih mačaka koje su se negdje oko 11 sati okupile na ulazu u Sabor i kezile na saborske zastupnike i zlokobne oštrile pandže o zgradu parlamenta.
Ništa.
Baš ništa za što si se mogao grčevito primiti i pokušati bar nekako, lažući sebi i drugima, objasniti zaumnu odluku 76 zastupnika koji su svojim dugmićima, ručicama, imenom i prezimenom, srcem, obrazom, čašću i savješću odbili prijedlog izmjena Zakona o socijalnoj skrbi po kojoj roditeljima njegovateljima odbijaju dati pravo da, kada im prebolesno dijete koje je takvo otkako je pustilo prvi plač i otvorilo okice u ovom monstruoznom svijetu, premine, još šest mjeseci primaju ionako prenisku naknadu. Nisu im dali pravo ni vrijeme da puste koju suzu iako su njihove sve suze ovoga svijeta, da uhvate malo zraka, da se saberu, da prihvate da je jedna era njihova života, iako preteška mnogima i najljepša, gotova. Nećeš, majci, tugovati, žalovati, bolovati, vrištati, ljubiti sliku svog mrtvog djeteta nego marš na burzu već sutradan i prije nego što si riješio svu onu groznu papirologiju i procedure potrebne za pokop.
Tog je zlokobnog petka, nakon ove nedotupave odluke vladajuće većine, o kojoj se prvoj glasalo, umjesto preostalih 15 točaka trebalo glasati o još samo jednoj – prijedlogu dopune Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj i u katalog tih kojekakvih dana uvrstiti 17. ožujka kao Dan nacionalne sramote Republike Hrvatske. To je najmanje što se može učiniti nakon odluke skandalozne većine Andreja Plenkovića. Takva sebičnost, bešćutnost, nedostatak empatije, nebriga za slabe i nemoćne uistinu zaslužuje svoj dan. I to, po mogućnosti, neradni kako bi se vrli dužnosnici malo odmorili od donošenja odluka u korist i na radost svojih građana, a oni koji su friško bivši mogli su sa svojih 6 plus 6 otići na reklasirajući vikend.
Roditelji njegovatelji koji 24/7 bdiju nad svojim teško bolesnim djetetom, bez prava na odmor i vlastiti život, primaju 530 eura naknade. U tom istom mjesecu, većina od 76 zastupnika, osim najmanje dvije tisuće eura plaće, dobivaju i paušal od 199 eura, ali i naknadu za odvojeni život od 132,72 eura. Usto, porezni obveznici, pa i roditelji njegovatelji mjesečno im isplaćuju 331 euro za troškove najma stana i 66 eura za režije, a nije zgorega podsjetiti da imaju pravo i na naknadu troškova za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, kao i na naknadu troškova cestarine te troškove službenih putovanja i dnevnica i javnog prijevoza.
Dakle, oni koji su za sebe izmislili institut 6+6 kako bi se 'snašli' na tržištu rada po isteku mandata, pravo na prilagodbu i snalaženje na tržištu rada hladnokrvno su uskratili onima kojima je to daleko potrebnije nego njima jer su neki od njih i desetljećima izvan tržišta rada jer su svoj život posvetili bolesnom djetetu. Tko se može sjetiti sramotnije epizode u radu hrvatskog parlamenta neka digne ruku.
Stvar je prebolna kada čuješ sve te roditelje, od Suzane Rešetar pa nadalje, a pogotovo je sve, nakon užasavajuće odluke vladajuće većine, svojom izjavom 'rasturila' Laura Soče. Djevojka je to od 24 ljeta, u invalidskim kolicima, s cerebralnom paralizom, potpuna slijepa i, unatoč tome je uspješno završila fakultet teologije. Shrvana bolom, sama je htjela dati izjavu o tome kako vlast tretira njihove roditelje koji su čitav život posvetili isključivo njima. Tko ju je tada slušao, nije mogao ne plakati. I znaš šta ću ti ja reći, prijatelju moj, Laura je u onih nekoliko minuta izjave bila daleko suvislija, smislenija, elokventnija, inteligentnija od više od polovice od onih 76 koji su joj upravo nanijeli nezamislivu, neljudsku bol. I ne manje važno, ta je prekrasna djevojka u svoj svojoj tuzi smogla snage na kraju pristojno zahvaliti novinarima što su je saslušali. Puno bi toga ovih 76 imalo od Laure naučiti.
Premda se ove zakonske izmjene tiču realno malog broja ljudi, procjenjuje se da je riječ oko pet tisuća roditelja njegovatelja, nakon glasanja o njemu ništa više nije bilo važno niti se bilo tko više time bavio, iako se objektivno tiče svih nas, poput zakona iz seta zdravstvene reforme ili o neradnoj nedjelji.
No, kako AP nerijetko igra na APP, ovaj put je promašio ceo fudbal. Optuživši oporbu da je bila u funkciji jedne udruge – a zašto, pobogu ne bi, to su građani Hrvatske, i to vrlo deprivirani - da se Vlasi ne dosjete AP je podignuo ulog i sada najavljuje produljenje naknade za roditelje njegovatelje na deset mjeseci, i to u većem iznosu, i to što prije, a ne kao što su u petak brljavili da će do ljetne stanke u Sabor poslati prijedlog. Predizborna godina je predizborna godina, a AP nikada nije bio cicija. Samo što je besramno što je mišiće pokazivao na najnemoćnijima i najnezaštićenijima među nama.
I ako još niste ubrali, ovo je uspješna i ponosna država s eurom u džepu i Schengenom u srcu, u kojoj slobodno, Ustavom ti je zagarantirano i još se nije rodio taj koji ti može zabraniti da pišaš u lonac dok umireš i voziš tramvaj u terapeutske svrhe da odboluješ dijete koje si, nema tome koji dan, upravo pokopao.
